Recenzija | Red Dead Redemption 2

Kad smo prije tri godine započinjali s ovim našim malim projektom, naivno i zaigrano, maštali smo o ovakvim trenutcima. O trenutcima kad ćemo imati prilike pisati i sudjelovati u najvažnijim događajima gaming industrije. O trenutku poput ovog, kad Rockstar, studio koji se nalazi u samom vrhuncu gaming industrije, nakon pet godina izda novu igru, za koju smo još i prije njezine najave znali da će biti pravo remek djelo – igra koja će obilježiti ovu generaciju konzola. Isto kao što to znamo i za njihovu iduću igru, bio to novi GTA, Bully ili pak potpuno novi IP.

Kao glavni urednik sam tako, pošteno kao kad Arthur Morgan djedici od 80 godina izbije zube jer ga je ovaj krivo pogledao, čast recenziranja ove igre odlučio dodijeliti upravo samom sebi. Što je čast isto toliko koliko je i breme. Jer, nema smisla zavlačiti te, dragi čitatelju, Red Dead Redemption 2 je jedna od najkompletnijih igara svih vremena, koja je istovremeno savršena u svojoj nesavršenosti; a kako bih potencirao upravo genijalnost ovog remek-djela nulte kategorije, trebat ću istaknuti i elaborirati neke od mana koje govore da je ova igra ipak proizašla iz jednog ljudskog kolektiva.

Naša video recenzija

Tekst se nastavlja ispod oglasa

https://www.youtube.com/watch?v=Lje0EjrdQy8

“O j*** te, ovo je napravio čovjek!” euforična je misao koja mi se protezala kroz glavu prvih 10-ak sati igre. Od trenutka kad prođe dosadni loading screen, igra naprosto oduševljava – od atmosfere i grafičkog izričaja, preko napisanih likova i njihovih odnosa, pa sve do igraćih mehanika i fluidnosti izvođenja igre. Period je to gdje sam sebe čitavo vrijeme pokušavao spustiti na zemlju, moram priznati – neuspješno – pa sam se u ulogu Arthura Morgana uspio uživjeti tek nakon početnih 10-ak sati, kad je oduševljenje splasnulo.

Red Dead Redemption 2 stavlja nas u ulogu Arthura Morgana, priprostog “mišičavca” koji je samo jedan kotačić Dutch van Der Lindove “bande”. Oni su “banda” samo na papiru jer se u biti radi o kolektivu koji, osim kauboja s puškama, čine žene, djeca, stariji ljudi, pa čak i jedan svećenik. Sve su to ljudi koji se nisu najbolje snašli u američkoj modernizaciji Divljeg zapada, u kojoj krajem 19. stoljeća moderna civilizacija ulazi u sve pore društva. Uvodi se red i zakon, naplaćuju porezi, stiže kapitalizam s naglaskom na bogaćenje pojedinaca… I sve to pod zajedničkim nazivnikom ograničava onu romantičarsku slobodu na koju su naviknuli ljudi koji su prvi, poslije nativnih plemena, naselili ta područja.

Pod Dutchovim vodstvom zajednica ima za cilj nastaniti se negdje gdje će u miru moći uživati u svojoj slobodi, međutim, jedna pljačka koja je to trebala financirati pođe po krivu, pa se ekipa u bijegu od vlasti pronađe u planinama, pod snijegom, bez hrane, novca i u naočigled bezizlaznoj situaciji. U situaciji kad je moral čitave zajednice praktički na samom dnu, u ponešto linearnom obliku započinje prolog, u kojem se kroz nekoliko sati upoznajemo s osnovnim mehanikama igre, zbližavamo s ostalim članovima, učimo loviti i preživljavati, da bi se nakon nekoliko sporih i relativno dosadnih sati igra konačno otvorila bijegom, silaskom s planine i podizanjem kampa iz kojeg će čitava zajednica djelovati.

Moralne dileme jednoga kauboja

Umjesto na istok, gdje je Dutch vidio priliku za novi život, radi bijega od vlasti i suparničkih bandi primorani smo kretati se na zapad, a kroz dobar dio igre proteže se jedan cilj: skupiti dovoljno novca kako bi se financirao konačni bijeg. Tako ćemo u ulozi Arthura Morgana, barem što se tiče konkretnih poteza, predvoditi čitavu družinu, izvlačiti ostale članove iz problema u koje su se sami uvalili i skupljati prijeko potrebni novac, dok će sami Arthur kroz čitavu igru preispitivati vlastiti moral i lojalnost Dutchu, vođi bande koji je posljednjim lošim odlukama narušio vlastitu vjerodostojnost.

Kao što sam već napisao, Arthur Morgan samo je jedan kotačić čitave družine iznimno karakternih članova kolektiva. Kolektiva, koji je zapravo glavna zvijezda igre. Pod vodstvom Dutchove bande nalazi se dvadesetak ljudi od kojih svatko ima bitnu ulogu u svakodnevnom preživljavanju. Pearson je zadužen za kuhanje, Javier za lov, gospođica Grimshaw za općeniti red u kampu, Strauss za medicinu, “Ujak (Uncle)” je krpelj kojem nitko ne može opravdati ulogu, a tu je i John Marston, glavni lik u prvom Red Dead Redemptionu koji i u ovoj igri ima zapaženu ulogu.

Vratio se i John Marston, pa iako glupav, dobro će surađivati s našim Arthurom.

Kamp se nalazi u središtu zbivanja, a podijeljen je na nekoliko dijelova koje ćete nadograđivati zarađenim novcem. Potrebe družine zadovoljavamo u tri osnovne kategorije: hrana, medicina i oružje. Moral družine će rasti ovisno o tome kako vodite kamp i resurse. I tu trebamo napomenuti jednu stvar, radi se o mehanici igre koja je fantastično posložena i često ćete se vraćati u kamp samo da se uvjerite da stvari funkcioniraju. Pričat ćete s kolegama, otkrivati njihove pozadinske priče, zajedno ići u provode i pohađati posebne misije. Željet ćete ulagati vlastiti novac kako bi kamp bio uređeniji i produktivniji, pjevat ćete i feštati s njima kada je situacija dobra, a žaliti i motivirati ih kada okolnosti ne budu baš najbolje. Dakle, kamp je živ i pun je priča u kojima ćete jednostavno željeti sudjelovati (dok vas igra apsolutno ne tjera na to i moguće ju je završiti bez ulaganja vremena u kamp).

Čitava glavna priča je nešto najbolje ikad ispričano u videoigrama. I zaista je teško u ovoj recenziji suzdržati se od ulaženja u detalje, ali jednostavno ćete željeti sve sami otkriti. Kroz 60-ak (pa i više) sati igranja proći ćete kroz vrtuljak emocija i fantastično napisanih i odglumljenih likova. Producenti Red Dead Redemptiona 2 ovaj su put odlučili ne angažirati holivudske zvijezde što se pokazao kao odličan potez jer je gluma “manje poznatih” glumaca kvalitetnom konzistentna kroz sve bitnije likove, što zaista stvara jednu kompaktnu cjelinu u kojoj su svi likovi, od najvažnijeg do najmanje važnog, prezentirani točno onako kako bi trebali biti prezentirani. To je nešto što danas gotovo nijedna igra ne uspijeva postići, međutim, Rockstar ima tu sreću da si može priuštiti usluge preko 700 glumaca na jednoj igri.

Svakako trebamo pohvaliti Rockstar i njegove scenariste što utjecaj ovako velike i važne igre nisu iskoristili za nepotrebno nametanje društveno političkih pitanja današnjice, kao što to izvode mnoge velike igre i filmovi današnjice. Red Dead Redemption 2 je dokaz da se može napraviti kvalitetna priča bez “igranja” na osjetljive teme koje garantirano podižu prašinu. Iako je Divlji zapad na kraju 19. stoljeća uz gomilu tadašnjih društvenih problema i rasnih podjela mogao biti dobar povod za takvo nešto.

Fantastičan svijet prepun života

Svijet Red Dead Redemptiona je masivan, raznolik i posložen onako kako samo Rockstar to zna napraviti. Upravo njegova masivnost stvara i najveći problem – jako puno vremena u igri ćete provoditi samo jašući od lokacije A do lokacije B. To u početku neće biti problematično, jer ćete na putu nailaziti na dovoljno sadržaja i nasumičnih situacija koje će vas zaokupiti, kasnije će se neke rute ponavljati, pa iako u igri postoje načini brzog putovanja poput vlakova i kočija, često oni neće prolaziti kroz vaše pravce. I to ponekad frustrira, posebice u kasnijem stadiju igre. Na sreću, igra to zaista nadoknađuje fantastičnim misijama i napetom pričom, te se kod putovanja od lokacije do lokacije frustracija javlja uglavnom iz nestrpljenja za nastavkom igranja.

Red Dead Redemption 2 grafički nije najkvalitetnija igra na konzolama, međutim, fantastični grafički stil i elementi, od osvjetljenja i sijena, preko precizno pogođenih boja i vremenskih uvjeta ovu igru čine definitivno najljepšom igrom današnjice. To jednostavno treba vidjeti i teško je za opisati. Mjesečina, probijanje sunčevih zraka kroz šumu, nihanje grana tokom oluje, močvare, blato, pustinjski predijeli, voda i odsjaj, prekrasna jutra zbog kojih ćete željeti kampirati na jezeru… Jednostavno cijela igra izgleda nevjerojatno prirodno. Svaka kuća, svaki zaseok, veliki i mali gradovi, apsolutno je na svakom objektu primjetan osobni dodir dizajnera. Međutim, nešto treba posebno istaknuti. Pokojna baba bi ustala iz groba i potegnula me za uho ako ne bih spomenuo Saint Denis, grad dizajniran po uzoru na New Orleans. Ovaj veliki i nevjerojatno živahan industrijski grad pruža apsolutni kontrast ostatku igre, dok je razina detalja, od arhitekture pa do ponašanja njegovih žitelja, na razini one kao u GTA igrama gdje su gradovi ipak glavne zvijezde.

Saint Denis – grad gospode i imigranata.

Ono na čemu Rockstar nije radio kompromis prilikom razvoja igre, u odnosu na današnje moderne igre, definitivno su kontrole i kretanje lika. Arthur Morgan je u igri težak, ne može nerealno preskakati prepreke, često se umori, a na njegove motoričke sposobnosti utječe i čitav niz faktora poput težine (u igri je moguće udebljati se), vrste odjeće, pa čak i vremenskih uvjeta. Neprirodan raspored kontrola u odnosu na današnje igre traži određeno vrijeme za privikavanje, a upravo je to jedna od najvećih zamjerki igrača na internetu. Međutim, jednom kad se naviknete, tu problema više nema. Kompromis nije napravljen ni po pitanju pucanja koje je poprilično teško, ali i zadovoljavajuće na postavkama bez automatskog ciljanja. Pa iako je “auto-aim” u igri postavljen kao zadana postavka, i radi se o zabavnom načinu igranja, definitivno preporučamo da ga isključite jer će to u kombinaciji s Dead Eye sistemom (koji prilikom uključivanja usporava vrijeme kod ciljanja) stvoriti napete okršaje koje ćete pamtiti.

Na Divljem zapadu RDR-a 2 prisutan je čitav niz aktivnosti i mogućnosti koje pružaju još potencijalnih stotinjak sati igranja u odnosu na glavnu priču. Nailazit ćemo na različite živopisne likove kojima možemo pomoći ili odmoći, od kojih svi imaju vlastite domove i mjesta na kojima obitavaju, pa ih je moguće susresti bilo kad kasnije, a ovisno o odnosu kakav ostvarite s njima, možda vam baš pomognu kad vam bude najteže. Također, moguće je pričati s apsolutno svakom osobom u igri, te iako je komunikacija svedena na samo dvije osnovne razine, onu ljubaznu i provokativnu, prilično često se taj osnovni izbor potpuno nenadano pretvori u novu živopisnu avanturu.

Lov na životinje je praktički igra u igri

Ono čemu je posvećeno nevjerojatno mnogo pažnje su lov i ribolov. U igri postoji preko 200 različitih vrsta životinja, ptica i riba, a svaka od njih ima svoje zasebne osobine i karakteristike. Možete uhvatiti i pripitomiti konja, divlju svinju kako biste prehranili kamp, ili pak medvjeda čije krzno ćete iskoristiti za craftanje odjeće. Svaka životinja se drugačije ponaša i lovi, a njihova koža i meso stvaraju praktički beskonačne mogućnosti kreiranja različitih predmeta i nutritivno bogatih jela. Poseban izazov su tzv. legendarni pljenovi za koje ćete se trebati dobrano pomučiti da ih namamite, a je naposljetku i ulovite. Danas postoji nekoliko profesionalno odrađenih simulatora lova, međutim, Red Dead Redemption 2 definitivno je razina više od svakog od njih.

U ostalo slobodno vrijeme možete raditi praktički sve što vam padne na pamet – raditi na farmi, biti lovac na glave, napadati skrovišta bandi, pljačkati ljude, trgovine, vlakove i banke, opijati se s ekipom, igrati poker, tražiti blago, napadati vojne utvrde, kampirati, ići na rafting, ulaziti u duele, tući se za novac… Mogućnosti je toliko da ih u ovih tjedan dana igranja jednostavno još uvijek nismo stigli sve poloviti. Ono što treba posebno naglasiti, sve te aktivnosti nisu nametljive i intuitivno su ukomponirane u svijet Red Dead Redemptiona 2 (od čega bi Ubisoft sa svojim Assassin’s Creed i Far Cry serijalima svakako trebao nešto naučiti).

Igra grafički briljira, međutim, noćne scene su nešto neviđeno u igrama.

Ovisno o tome kako se odnosite prema stanovnicima Divljeg zapada i igri općenito, igra će vas nagrađivati ili oduzimati bodove Časti. Ovisno o Časti, stanovnici će vas drugačije promatrati i odnositi se prema vama. Primjerice, brijač u salonu će vam, ako ste častan čovjek, često sniziti cijenu, a ako ste odabrali drugačiji put, možda vas uopće neće uslužiti. Upravo ovaj sistem nas vuče da zaigramo još jednom igru, nakon što smo je prvi put prešli uz “dobro” ponašanje.

Posebno trebamo spomenuti i pohvaliti zvukovnu komponentu igre. Pucketanje vatre, različito “klopotanje” konja ovisno o podlozi, različiti zvukovi oružja, glasanje životinja, cvrčci i još nebrojeno drugih elemenata koji su vjerno preneseni u igru, za koje nemam ni papira ni tinte da ih sve nabrojim. Također, soundtrack je fantastičan od početka do kraja i zaista je nešto posebno. Od klasične vestern glazbe, pa do skladbi koje su tipične za američko južno crnačko podneblje, sve su idealno ukomponirane u igru dodatno pojačavajući emocije koje već ionako snažno izaziva kvalitetna priča.

Jedna od najboljih igara svih vremena

Red Dead Redemption 2 definitivno je igra koja će obilježiti ovu generaciju konzola i koja je već sad zasluženo postala kultni klasik koji bi trebao odigrati apsolutno svaki gamer. Rockstar je isporučio jedno genijalno single-player open world iskustvo koje je najbolji primjer svim drugim developerima s velikim budžetima kako širina sadržaja ne znači nužno i repetitivno ponavljanje istih radnji ni postavljanje sadržaja iza mikrotransakcija, kojih u ovoj igri NEMA.

Najbolja igra ove generacije konzola? Vrlo vjerojatno. Najbolja Rockstarova igra ikad? O, da, definitivno! Savršena igra? Nije, ali je ljestvica postavljena jako visoko. I baš kao što Rockstar nije želio u nekim aspektima igre prilagođavati se masama, tako se ni ja na kraju recenzije ocjenom neću prilagoditi današnjim konzumerističkim stereotipima da iznadprosječno kvalitetne igre moraju imati maksimalne ocjene. Rockstar s ovom nevjerojatnom igrom definitivno zaslužuje više od toga da ga se svrsta uz bok nekim drugim igrama, a kako drugačije nekom iskazati poštovanje, povjerenje i uvažavanje nego tako mu se pruži šansa da nadmaši sam sebe. Rockstar može i bolje od najboljega!

Red Dead Redemption 2 recenzija

98

Jedna od najboljih igara svih vremena, koju za savršenu ocjenu sputavaju neke sitnice.

Kako ocjenjujemo?