PSVR2 nastavlja nizati naslove raznih budžeta za šaroliku publiku, a sada je vrijeme za prvi veći naslov od studija nDreams, poznatog po Frackedu na prvoj kacigi. Je li ovo još jedna VR pucačina ili nešto više?
Colonel! Ne, ne taj…
David Hayter glumi starog vojnika sa terorističkim idejama Petera Conrada, a Jennifer Hale glumi Claru Sorensen, potpuno iskrenu šeficu vladine organizacije zvane Biro 5. Vi ste operativac Biroa, a na početku samo znate da trebate spriječiti komatoznog terorista u lansiranju biološkog oružja apokaliptičnih razmjera. Ima nešto više priče skriveno po razinama i između pokušaja, kao i očite naznake da nije sve kako vam je rečeno, no u praksi je priča jako štura i služi samo kao opravdanje za pucanje. To nije kritika, dapače!
Kad se naviknete na komentare Snakea i Naomi bez spomena metalnih župčanika, pažnju će vam zaokupiti čisti, brzi i kaotični napredak kroz Conradove, pa, sinapse. Vi ste se ubacili u Conradov mozak kroz jednu vrst hologramskog (matrica?) sučelja. Cilj je probiti se do njegove podsvijesti i saznati gdje i kada lansira oružje masovnog uništenja.
Prepreke na putu su oživljena sjećanja i koncepti iz Conradove prošlosti. U osnovi, proživljavate Conradov PTSP koji se manifestira kao vojnici željni vašeg moždanog mesa. Ako vas pobijede, vraćate se nazad na početak. Morate proći kroz 9 razina pucanja i eksplozija u komadu, sa uobičajenim roguelite mehanikama – sve što skupite i nadogradite u pokušaju se gubi smrću.
Rat se promijenio
Različitih vojnika nema puno, nego se igra trudi ponuditi šarolike valove neprijatelja i malo pametniju umjetnu inteligenciju. Generički vojnik (svi se zovu Pali Vojnici) ima pušku i granate, veliki vojnik ima oklop i minigun, kamikaze vojnici su dobrodošli cosplayeri Serious Sam ikona, a ima i letećih laserskih spodoba koji neodoljivo sliče na BT-eve iz Death Strandinga.
Vojnika ima mnogobrojno i koriste sve taktike koje biste očekivali. Skrivaju se i pucaju iz zaklona, pokušavaju vas opkoliti ako je moguće, bacaju granate bez pardona i u praksi ciljaju jako dobro. I vi se možete skrivati u zaklon na vrlo jednostavan način: samo zgrabite bilo kakav zid, kamen ili blok i „povucite” se niže. Ne trebate fizički čučnuti (iako možete), stoga je jako lako koristiti jednu ruku za brzi skok iz zaklona a drugom okinuti metak u glavu.
Počinjete sa pištoljem, no s vremenom otključate druga oružja: sačmaricu, SMG i bacač granata. Sačmarica je u ovoj igri jako čudna; nije najjača opcija iz blizine, već ima jako široki raspon metaka i može lakše ošamutiti grupu neprijatelja. Bacač granata zato rješava većinu problema ako dobro odmjerite parabolu. No, oružja nisu glavni razlog zabave u Sinapsi. Tu stupa telekineza.
Mama, vidi, bez ruku!
Synapse će jako lijepo poslužiti kao dokaz moći nove tehnologije. U ovom slučaju, praćenje vaših očiju je ključni alat za telekinezu. Sigurno ste primijetili vizualni identitet igre – sve je sivo sa nijansama svijetla i sjene. Ali, kada se fokusirate na predmet kojeg možete pokupiti, on se oboji u šarene neon boje. Neprijatelje također možete bacati nakon malo napretka, što ujedno znači i da odskaču od neutralne pozadine svojom bojom. Sjajno rješenje za čitanje situacije.
Telekineza je zapravo Magneto simulator. Pogledate ono što želite baciti i „zgrabite” rukom za kontrolu na daljinu. Naravno, druga ruka je slobodna pucati i skrivati se u zaklon. To znači da ste stalno u pokretu i tražite što sve možete privući, odbaciti i koristiti kao malj. Zgrabite protivnika i pucajte dok je bespomoćan. Bacite kamikazu na druge kao u kuglani. Približite mentalni blok (dobra fora) i koristite ga kao zaklon, pa ga podignite sa sobom kao pokretni štit.
Dodatna komplikacija je hvatanje eksplozivnih bačvi i granata. Morate lagano držati okidač na kontroleru, jer puni stisak će zgnječiti eksploziv, poželjno ne blizu vas. Morate odmjeriti, pažljivo ali brzo, gdje ćete nositi ili baciti eksploziv za najbolji učinak. Hvatanje bačene granate traži posebnu dozu finoće u žaru borbe.
Prvih nekoliko pokušaja će vam biti jako sporo i nedorečeno, jer nadogradnje za telekinezu i druge sitnice morate prvo otključati. Rješavanjem trofeja, tj. posebnih izazova dobivate bodove za razne olakšice za svaki novi pokušaj. Igra je značajno brža kada vam telekineza može grabiti neprijatelje i imate dva dodatna života. Na kraju svake razine vas igra nagradi sa valutom (Prkos) i zdravljem ovisno o vašem ranku, što se svede na vrijeme prolaska i primljenu štetu. Synapse očekuje od vas da postanete speedrunner za najbolji rank.
Moždani udar
Ako Synapse igrate sporo i odmjereno, bit će vam prelagano. Telekineza i bacač granata su gadljivo efikasni. Telekineza nema resursa ni limitacija, za razliku od oružja s metcima. Teoretski možete samo bacati vojnike van razine u prazan mentalni prostor, nitko vas neće spriječiti. Veliki vojnici su jedini koje ne možete riješiti telekinezom, ali su uvijek dostupne eksplozivne bačve za plamteći kontakt. Prvi uspješni prolazak u Conradovu podsvijest ispadne kao da ste varali u Gmodeu sa komandama u konzoli.
Na sreću, igra je svjesna moći telekineze. Tek nakon prvog prolaska igra nudi teži mod igre, sa više neprijatelja, više kombinacija i agresivnijim AI-em. Prava igra počinje tek tu, kada ste svjesni koliko brzi i opasni zapravo jeste. Govorimo o desetak vojnika koji vas stalno okružuju u svakom trenutku, sa nasumičnim pojavljivanjem novopridošlica.
Razine su napravljene po uzoru na stare Quake ili Unreal mape, pune vertikalnih platformi i kutaka za kampiranje. Također, postoje i telekinetičke platforme koje možete koristiti kao zamke ili mostove po potrebi. Općenito, nema veliki broj razina kojih se mogu pojaviti, ali randomizacija neprijatelja i predmeta je sasvim dovoljna da ne dosadi.
Jedan prolazak u komadu može biti oko dvadesetak minuta do sat vremena, ovisno koliko ste usavršili vaše ESP sposobnosti i kakve nadogradnje ste pokupili. Osim stalnih nadogradnji preko poena, tijekom kopanja po mozgu možete kupiti i pronaći razne modifikatore mehanika, neke poprilično zanimljive. Meni se osobno najviše svidio bullet time koji se aktivira čim ste skriveni u zaklonu mentalnog bloka, ali ni mentalna kontrola vojnika telekinezom nije loša.
Tehnički korak naprijed
VR element je ono što diže Synapse iz domene „još samo jedan roguelite”, slično kao i kod Light Brigade, samo dijametralno suprotno tonom i brzinom. S tehničke strane ovo je jedna od kompetentnijih i oku ugodnijih igara za PSVR2, sa kristalno jasnom slikom i savršenom izvedbom. Praćenje očiju funkcionira besprijekorno, 3D audio je jako koristan za shvaćanje tko puca koga, a držanje predmeta telekinezom se (doslovce) osjeti na vašim rukama.
U konačnici ovo nije igra koja će obilježiti generaciju s nečim novim i divljim, već je sasvim solidna pucačina i roguelite te ujedno pokazatelj što se može sa novim hardverom. Za fanove spomenutih žanrova je obavezna kupnja, ali ako želite nešto novo i relativno neobavezno za izbacivanje agresije nakon posla, Synapse će jako dobro poslužiti.
Synapse recenzija
