Recenzije

Recenzija | The Smurfs: Mission Vileaf

Generacije djece su odrasle gledajući Štrumpfove prije Dnevnika iako se u današnje vrijeme nažalost sve manje i manje prikazuju na TV-u. Microids kao izdavač to nije smatrao preprekom, već je otkupio licencu i pripremio nam štrumpfastični 3D platformer za djecu i nostalgične odrasle igrače. S veselim plavim junacima se ne može nikako promašiti. Svi ih vole, zar ne?

Ma tko ne bi volio njihove blentave zvučne efekte?

Na samom početku igre priča se prepričava kroz čitanje slikovnice uz nevjerojatno dobru naraciju savršenih rima. Glasovna gluma je vrhunska te sam jednako uživao slušajući glas naratora, kao i ono što on priča. 

Gargamel je kao glavni negativac, pustio otrovnu biljku zvanu Vileaf u svijet Štrumpfova koja posvuda kontaminira sve što dotakne. Zelena trava više nije zelena već crna, a svijetom razbacani predmeti te mnogobrojni sitni prolazi bivaju zarobljeni u crnilo te zle kontaminacije. Čak i naivni Štrumpfovi koji se nađu u blizini bivaju zarobljeni unutar biljke te ih naši junaci onda moraju spašavati.

Slikovnica koja predivno priča priču, zaista je gušt slušati.

Junaci? Da, množina, jer u Mission Vileaf imamo na raspolaganju čak četiri igriva lika – Hrgu, Lumena, Kuhara i Štrumpfetu. Nažalost, različiti igrivi likovi su samo ukras, jer njihova promjena ne donosi nikakve nove mogućnosti, osim apsolutno užasne glasovne glume (za razliku od naratora).

Dojma sam da su se glumci međusobno natjecali tko će lošije i iritantnije odglumiti svog lika Kuha sam nekoliko putažrtvovao samo da ušuti, da ga više ne moram slušati sa tim isforsiranim kvazi francuskim naglaskom i lošim pokušajima prehrambenih fora. Uništili su i Mrguda, koji nije fora sa svojim njurganjem, već je naporan i plitak.

Štrumpfeta je jedina svijetla točka, s odličnom glasovnom glumom i još boljim forama. Naravno, u svakoj rečenici Štrumpfovi zamjenjuju riječi sa svojim izrazom smurf što nakon uvodnog nivoa postaje izlizana fora. Soundtrack je s druge strane vrlo dobar, nenametljiv je i uhu je ugodan za slušanje.

Gameplay mehanike su jednostavne i prilagođene djeci. Imamo samo jedno oružje koje je multifunckionalno – Smurfizier. Ono čisti kontaminaciju, napucava neprijatelje, služi za letenje na kratke relacije, brzo trčanje – ma prava Katica za sve.

Koliko god neobično zvučalo samo jedno oružje/oruđe koje služi apsolutno svemu, mora se priznati da je ono vrlo dobro osmišljeno i izvedeno te da ideja drži vodu. Ispuhivanjem pare za pročišćavanje se tamani protivnike, a kasnije se dobije mogućnost njihovog usisavanja i ispaljivanja, što je jako dobro realizirano.

Ciljanje je ponekad šlampavo koristeći lijevu analognu gljivu, no apsolutna strahota je auto-lock. Zbog sramotno užasne kamere, auto-lock doslovce poludi u skučenim prostorijama. Loša kamera ne pomaže u orijentaciji uglavnom skučenijih prostora po mapi, a ne pomaže ni u platformskim sekvencama. Platformski dijelovi često zahtijevaju iznimnu preciznost skokova i letova, no zbog šlampavih kontrola i loše kamere, prečesto se ti dijelovi moraju ponavljati uz nepotrebne frustracije. 

Svijet Štrumpfova pokušava biti open-world, no napredak je linearan uz malu mogućnost istraživanja. Uglavnom se izvan glavnog pravca može jako malo istraživati. Šteta, jer selo štrumpfova je iznimno simpatično, kao i okolna šuma.

Međutim, odlaskom u dvorac sa Kuharom ili u Močvaru sa Štrumpfetom maštovitost i ljepota dizajna nivoa nestaje. Pogotovo močvara, koja je definicija loše osmišljenog nivoa. Prolazeći ga bio sam dojma da je pobjegao iz 2011. s PlayStationa 3 – jednostavno je loš i zastario. Nisam igrač koji promatra teksture pod povećalom ili broji frejmove, no često igra baš ošamari nekom iznimno lošom teksturom ravno ispred nosa, a koju je nemoguće ne primijetiti.

Borbe su iznimno jednostavne uz svega šačicu različitih protivnika

Kad spominjem frejmove, iznimno su nestabilni. Najviše se to osjetilo u skučenim prostorima ili uz prisutnost nekoliko protivnika na ekranu, što borbe uz lošu kameru ponekad dovodi do baš nepotrebnih frustracija. 

The Smurfs: Mission Vileaf je igra koja je mogla i trebala približiti vesele plave Štrumpfove mlađim generacijama koji možda nisu imali sreće gledati taj crtić na TV-u. Nažalost, igra pati od toliko tehničkih problema da će čak i najmlađima podariti frustracije. Ostaje nada da će sljedeća igra sa Štrumpfovima koju Microids već razvija biti kudikamo kvalitetnije izvedena, te da će isprati iznimno gorak okus koji ostavlja ovaj naslov.

The Smurfs: Mission Vileaf

. - 60%

60%

.

Previše tehničkih problema srozalo je ugođaj igranja. Moglo je bolje.

Oznake
Back to top button
Close
Close