Najnovija epizoda Game of Thronesa ponudila je vizualni spektakl i narativno razočaranje

Prošlog smo se ponedjeljka već čitali kada sam se raspisao o prve četiri epizode posljednje sezone Igre prijestolja, a sada smo ušli u samu završnicu. Odbrojavamo dane do velikog finala serije koja je obilježila desetljeće te dok neki ne mogu dočekati finale veseleći se potencijalno snažnom kraju serije, drugi samo žele da se ova muka čim prije završi.

Odlučio sam napraviti jedan posljednji osvrt na osmu sezonu, točnije na najnoviju epizodu koji bi poslužio i kao najava onoga što nam slijedi. Stoga pripazite, ovo je posljednja postaja prije nego što krenemo sa spoilerima. Ako niste pogledali najnoviju epizodu, radije se vratite kasnije zajedno sa svježim dojmovima.

Vrijedi odmah istaknuti jednu stvar, isto kao i kod 3. epizode, Game of Thrones ima najbolji CGI na TV-u, ima jedan od najboljih CGI-a u industriji i ova epizoda je bila vizualno nešto najbolje što se može naći na TV-u i zasigurno vizualno najspektakularnija epizoda Game of Thronesa. Hrpetina vojnika tu, hrpetina vojnika tamo, vatra simo, vatra tamo, eksplozije, *WHOOSH* sve se raspada, srce tuče, koji vrag se dešava u ovih sat i pol?! Ne, nema sumnje, ovo je vizualna poslastica za sve fanove. U prvoj sezoni nisu imali budžet za prikazati bitku između dvije vojske. Sada su uništili čitav grad i sve nam pokazali. Ekipi koja stoji iza CGI-a skidam kapu. Nažalost, isto se ne može reći za narativni aspekt. Ovdje je bilo puno problema, a gorko-slatki kraj o kojemu GRRM govori se u slučaju serije tiče isključivo kvalitete pisanja.

Najbolje bi bilo ukratko ispričati što se dogodilo prije nego što krenemo malo dublje u događaje ove epizode. Vojska se skupila ispred King’s Landinga, Cersei je uvjerena u pobjedu i uz Eurona i Stricklandov Golden Company se nada da je ovo posljednja borba prije nego što je Željezni tron isključivo njezin.

Na Dragonstoneu Varys je uvjeren u to da Daenerys fali stolarije u glavi i vranama šalje istinu o Jonovim roditeljima… Nekome, saznat ćemo u svakom slučaju u idućoj epizodi. Tyrion priznaje Daenerys što se dogodilo i Varys dočeka svoj kraj u vrućem zmajevom plamenu.

Iduće jutro vojske su nabrijane, sve je spremno za veliku borbu ispred vrata King’s Landinga, dok Euron Greyjoy zajedno sa Željeznom flotom čeka u luci. Zmaj ulazi u priču, pokazuje da je vatra opasna, skuri sve brodove i leti dalje prije nego što dođe Stricklandu iza leđa i uništi glavni ulaz u King’s Landing i gotovo čitavu vojsku koja je branila ulaz u grad.

U kaosu borbe Lannisterovi se vojnici predaju, zvona zvone kao simbol pada grada, a Daenerys to očito nije dovoljno pa kreće u manijakalni pohod na grad pri čemu ubija većinu stanovništva i u potpunosti razara grad i gradsku palaču u kojoj se nalazi Cersei.

Jaime, koji je bio uhvaćen dok je prolazio kroz Daenerysine trupe kako bi se vratio Cersei bježi nakon što ga Tyrion oslobađa te ga na ulazu u pećinu koja vodi do unutrašnjosti palače magično dočeka Jack Sparrow Game of Thronesa, Euron Greyjoy te u borbi koja krene između njih dvoje, Jaime odlazi s Pirovom pobjedom.

U samu palaču su uspjeli upasti Sandor Clegane i Arya te svatko traži svoju metu za osvetu, Sandor svoga brata, a Arya Cersei. Očigledno je da tko god ostane u palači se neće spasiti te Sandor tjera Aryu dok on kreće dalje znajući da je jedino što ga pokreće osveta. Ubrzo nakon dobivamo dugo iščekivani dvoboj braće Clegane, dok Cersei bježi kroz palaču gdje ju pronalazi Jaime.

Arya u međuvremenu bježi kroz grad svjedočeći kaosu koji je Daenerys napravila, a Jon pokušava odvući svoje trupe koje vrše genocid nad stanovništvom. Ubrzo se povlači, no Arya mora vješto izbjegavati grad koji se urušava i vatru koja dolazi s neba kako bi ostala živa.

U međuvremenu Jaime i Cersei ostanu zatočeni blizu samog izlaza iz palače te znajući da im nema spasa dočekaju svoj kraj zagrljeni dok se oko njih urušava palača.

Grad je u potpunosti razoren, a Arya pronalazi bijelu kobilu Harryja Stricklanda na kojoj odlazi iz King’s Landinga.

To je ukratko to što se dogodilo, no kako bih se mogao dotaknuti problema, čini mi se da je najbolje pristupiti epizodi kao knjigama, tako da se bacimo u perspektivu likova.

Jaime

Krenuo bih od lika čiji je razvoj dvojac D&D odlučio baciti u vatru. Čitava evolucija Jaimeja kao lika kroz seriju je u potpunosti propala zbog dvije stvari. Prva stvar je apsolutni zločin nad tim likom – prilikom razgovora s Tyrionom kaže da ljudi u King’s Landingu nisu važni i da mu nikad nije bilo stalo do njih. To se direktno kosi s onime što je rekao Brienne i s razlogom njegovog ubojstva Mad Kinga – temeljnim događajem koji je uspostavio njegov lik i dodijelio mu titulu Kingslayera što je važno imati na umu za ono što ću sada reći.

Zašto je Jaime bio takva osoba kakva jest? Zašto je gurnuo Brana, zašto je na ulici ubio Joryja na toliko pokvareni način, zašto je ubio svoga rođaka? Onaj najočitiji razlog je, naravno, Cersei, zbog ljubavi/opsesije koju osjeća prema njoj. Međutim, važnije je pitanje kako je uopće bio sposoban učiniti takvo što? Tu u igru ulazi titula Kingslayera.

Činjenica da ga se diljem kraljevstva mrzi i naziva nečasnom osobom, iako je spasio više od pola milijuna ljudi je pokretač čitavog njegovog karaktera. To nije nešto čime se hvalio, to je nešto što je on smatrao časnim. S obzirom da su ga svi okarakterizirali kao čudovište od čovjeka čija riječ ništa ne znači, Jaime se tako i ponašao. Zbog toga je bio sposoban gurnuti Brana i zbog toga je bio sposoban učiniti sve grozne stvari koje je učinio, zbog toga što među svim svojim titulama, drugima je jedino Kingslayer važna i tim postupcima ju opravdava.

U drugoj epizodi trenutne sezone, njegov razvoj je dosegnuo onu točke do koje je trebao doći. Brienne je prozvao vitezom, borio se za čitav Westeros, a ne samo za sebe i za Cersei i na kraju je bio spreman poginuti samo kako bi ljudi koje ni ne poznaje imali budućnost. U četvrtoj je epizodi napustio Brienne, s kojom se spetljao, tvrdeći da je čovjek pun mržnje isto kao i Cersei zbog koje je i radio stvari koje je radio.

Bila su dva moguća scenarija, ili je otišao kako bi ubio Cersei ne želeći da završi na milosti Daenerys, ili joj se vraćao jer ju voli, unatoč tome što ga je skoro ubila prije nego što je napustio King’s Landing i unatoč tome što je unajmila Bronna da ubije i njega i njegovog brata Tyriona i unatoč tome što je više puta pokušala ubiti već spomenutog Tyriona. Jasno je da jedan razlog vodi njegov lik prema tragičnom kraju, ali jednom u kojem je njemu samome postalo jasno kakav je čovjek, dok drugi kraj vodi odbacivanju razvoja koji je doživio kroz seriju. Izbor je poprilično jednostavan. Nema šanse da se tu pogriješi. Ne, nikakve šanse… Izgleda da sam bio u krivu jer se on vratio u King’s Landing kako bi… Pobjegao sa Cersei?

Mogu shvatiti u jednu ruku da je htio da njihovo dijete preživi, ukoliko je Cersei uopće bila trudna, no s druge strane, sve što se dogodilo u kraljevstvu je rezultat njihove nedozvoljene afere. Vratio se ženi za koju je shvatio da joj nema spasa te je zbog toga i otišao boriti se na Sjever. I dok je njihova posljednja zajednička scena bila poprilično emotivna te je općenito kvalitetu smjera radnje podigla gluma Nikolaja Coster-Waldaua i Lene Headey, dojma sam da je sve čemu je njegov lik vodio odbačeno samo kako bi se iznenadilo gledatelja jeftinim šokom.

Tyrion i Varys

Činjenica je da Tyrion nije više onaj lukavi majstor politike kakav je bio u prve četiri sezone. Ima smisla da se nije snašao dok je bio u Essosu, nije bio upoznat s načinima politike na tom području, nešto kao i Daenerys kada je prvotno preuzela Mereen, no otkad se vratio u Westeros i došao na svoje, i dalje je davao krive savjete i nasjedao na bedastoće koje pokazuju da D&D nisu uspjeli održati kvalitetu lika. I dok se preko toga moglo preći, u zadnje dvije epizode je postalo stvarno nedopustivo što su napravili od njega.

U najnovijoj epizodi, Tyrion je izdao Varysa jer i dalje vjeruje u Daenerys. Kažem da vjeruje u nju jer u slučaju suprotnog razloga, da je se boji, bi se složio s Varysom i krenuo bi u podržavanje Jona kao legitimnog kralja. Izdao je svog prijatelja koji ga je jedini podržavao dok je bio Ruka Joffreyju i osobu koja ga je prokrijumčarila iz King’s Landinga ubrzo nakon što je bio osuđen na smrt. Ovakvo što jednostavno nema smisla. Još manje smisla ima Tyrionovo nasjedanje na Sansino otkrivanje Jonovog identiteta. Sansa je doslovno prodala mu istu foru koju je on prodao Littlefingeru, Pyceleu i Varysu kada je došao u drugoj sezoni u King’s Landing. Ne bi to možda ni bio problem, no iz sezone u sezonu D&D od Tyriona radi sve glupljeg i štetnijeg lika, do te mjere da stvarno ne vidim koji je razlog tome da se nalazi u seriji u ovome trenutku jer je jedini doprinos koji serija ima glumački, Peter Dinklage i dalje rastura unatoč nekvalitetnom pisanju.

To nije sve, još je prošlu epizodu pokušao ponovno spasiti Cersei od smrti. Žene koja ga apsolutno mrzi, koja ga je više puta pokušala ubiti i koja je jasno pokazala da povratka nema i da je njena mržnja prema njemu beskrajna. Ovoga puta je oslobodio Jaimeja i tek što je uspio spasiti svoju glavu izdajom Varysa, ponovno čini glupost šaljući njega i Davosa kako Jaime pokušao spasiti Cersei da zajedno odveslaju u zalazak sunca.

Varys je tipičan primjer toga da D&D ne zna pisati lukave likove jer nakon niza loših savjeta, prva prava spletka u kojoj je pokušao otrovati Daenerys koristeći malu djevojčicu koja za njega radi kao špijun, je prošla toliko po krivu da je završio spaljen. Sve se čini toliko užurbanim da svi likovi djeluju kao da donose njima neprirodne odluke. Ovaj preokret bi imao puno više smisla da se nije dogodio u svega pola sata radnje iz prošle i ove epizode.

Daenerys

Ovo što su napravili od Daenerys je apsolutno grozno. Dogodilo se ono što smo pretpostavljali, Daenerys je lagano prolupala zbog nedostatka svojih savjetnika. Ideja da Daenerys postane Mad Queen je prepuna potencijala, no ovakav radikalan skok u karakteru lika je toliko forsiran i neprirodan da nema uopće nikakav efekt. Kap koja je prelila čašu na kraju uopće nije djelovala kao nešto što bi Daenerys, čak i da je očajna učinila.

Nakon što je bitka bila dobivena, ona je poletjela na Drogonu i uništila čitav grad i doslovno izvršila genocid. Nakon što je s gađenjem vidjela što su vlasnici radili svojim robovima u Essosu, nakon što se borila za jednakost i pravdu, ona je odlučila u trenutku kada je sve bilo gotovo samo tako poletjeti i ubiti „nevino“ stanovništvo King’s Landinga nakon što je prije samo dvije epizode se na Sjeveru borila kako bi spasila ljude čitavog Westerosa. Sve se događa puno prebrzo, a ovo je možda i najbolji primjer toga. Preokret samo radi šoka jer ovaj potez nije imao apsolutno nikakvog smisla.

Bilo je i dobroga

Spomenuo sam već gorko-slatki osjećaj koji je epizoda ostavila u ustima, no htio bih to pojasniti. Ideja iza Daenerysinog ludila ima toliko potencijala, no izvedena je gotovo odjednom. Postojale su naznake, no dogodilo se toliko naglo da uopće ne djeluje prirodnim. Jaimejev povratak Cersei je imao isto tako potencijala da je razlog bio drukčiji. Varysova agenda da otruje Daenerys i pokuša Jona dovesti na vlast je imala potencijala, no isto tako je započela naglo, a još naglije završila. Čini mi se da je to nekako i najbolji opis ove sezone: ima potencijala, ali je*iga.

Slatki dio gorko-slatkog je zato već spomenuti vizualni dio koji je, ponovit ću, apsolutno predivno odrađen. Grad koji gori, let Drogona uz površinu mora, izbjegavanje koplja balista, sve je to bilo stvarno na vrhunskoj razini i uz to zabavno. Ponovno je oduševio i čovjek koji nije niti jednom razočarao u svih osam sezona, a riječ je o Raminu Djawadiju, skladatelju glazbe Game of Thronesa koji je ponovno oduševio i mislim da nema osobe koja će mu prigovoriti za posao koji je odradio.

Dogodio se i dugo očekivani Cleganebowl, odnosno sukob braće Clegane. Ovo će mi biti vjerojatno jedna od scena koje ću pamtiti kao sam vrh serije. Čitava scena se odigrala savršeno. Qyburn je poginuo na toliko gejmoftronovski način tako što ga je Mountain bacio niz stepenice, Cersei je u strahu pobjegla pored Sandora kojeg uopće nije bilo briga za nju, a zatim je krenuo i dvoboj protiv neživog čudovišta koji je nadmašio sva očekivanja. Ovo je bila vjerojatno najbolja borba u čitavoj seriji sa savršenim krajem gdje je Sandor spremno žrtvovao sebe kako bi ubio svoga brata i to na način da su oboje pali niz toranj u vatru, upravo u motiv koji je i pokrenuo čitavo rivalstvo.

Scene kaosa na ulicama grada su bile izvanredno odrađene. Osjetio se strah, nemoć stanovništva koje je panično bježalo pred ogromnim zmajem koji riga vatru gdje god stigne. Arya je u potpunosti odbacila svoju pomalo cringey osobnost posljednjih nekoliko sezona i pokazala ljudskost, nešto što je stvarno nedostajalo kod njenog lika i bijeg kroz ulice je rezultirao jednim od najljepših kadrova u seriji, njenim smirivanjem bijele kobile usred ruševina grada na koji pada pepeo. Sapochnik je režiserski posao odradio izvanredno.

Također bih htio pohvaliti prikaz okrutne ljudske prirode u obliku sjevernjačkih vojnika koji se nisu uopće ustručavali u kaosu ubijati civile i izvoditi svakakve gadosti. Pokazuje određenu konzistentnost još iz treće sezone kada su Brienne i Jaime naišli na silovatelje iz Robbove vojske. Dobro je vidjeti da ovo i dalje nije crno-bijela bajka, već da je to očito ljudska priroda da kada se skriva iza maski se pokaže prava zla narav.

Uz sve to smo dobili i sjajne glumačke izvedbe Emilije Clarke koja radi čuda s obzirom na to koliko se naglo njena osobnost promijenila. Lena Headey je također oduševila i mora se priznati da je Cersei impresivan negativac koji također nije ispunio svoj potencijal samim time što je prije nje bila borba protiv Zime.

Nekoć politička drama, sada holivudski spektakl

Osim razočaranja kod raspleta sudbina određenih likova, postojale su i tipične logičke greške na koje sam se nažalost već naviknuo. Daenerys je s Drogonom uspjela uništiti čitavu Željeznu flotu jer im je prišla s leđa, a baliste se jako sporo okreću. Pritom su te baliste bile jako neprecizne ovoga puta za razliku od prošle epizode kada su Rhaegala pogodila tri koplja. Pitanje je zašto je Daenerys se zaletjela ko manijak prošlu epizodu kad je bilo dovoljno iskoristiti sporost okretanja balisti da floti priđe s leđa i spriječi uništenje svoje flote i Melissandrinu otmicu, ali ok, D&D je službeno izjavio da je Daenerys „kao zaboravila na Eurona“ pa je to valjda time opravdano…

Zmajeva vatra je sada bez problema raznijela do sad nikad probijene zidove King’s Landinga, dok jedan Viserion nije uspio mali kameni blok uništiti iza kojeg se skrivao Jon Snow, ali ok, očito je da to nije toliko važno. Vojska koja je napadal King’s Landing odjednom je imala hrpetinu Dothraki jahača i Unsullieda, što znači da se nekom magijom njihov broj povećava. Arya se uspijela kraj nadnaravnih mrtvaca sa superosjetilima provući neopaženo da ubije doslovno Smrt, no isto nije mogla napraviti kada je trebalo upasti u palaču usred opsade čitavog grada kako bi došla do Cersei.

Takve stvari najbolje pokazuju da je Game of Thrones žrtvovao dubinu radnje za vizualni spektakl, a to je nešto na što nisam naviknut u ovoj seriji. Nemam problema s time da se isključi mozak i uživa, ali Game of Thrones nije nikada bila takva serija, stoga mi je žao što unatoč mušicama iz prethodnih sezona, ove sezone je službeno postala obična zabava kojoj je cilj iznenaditi gledatelja ma koliko god jeftino bilo to iznenađenje.

Na kraju mi se čini da je D&D ipak glavni krivac za situaciju u kojoj se serija nalazi. HBO je nudio više epizoda, htjeli su još, no D&D je odlučio skratiti zadnje dvije sezone i prebrzo razriješiti mnogo radnji što je dovelo do užurbanog pisanja čija je kvaliteta drastično pala. U čitavoj sezoni postoji ogroman potencijal koji je svojim ostvarenjem mogao dosegnuti kvalitetu prethodnih sezona, no zbog niza krivih odluka ostati će samo tužni podsjetnik na ono što je moglo biti.