Skol!
Imao sam osjećaj kao da je puno više od pola godine prošlo otkad smo se posljednji put družili s najdražim nam Vikinzima, no eto došao je studeni, a to serijoljupcima znači da je na kalendaru uklesano „VIKINZI“ u starim runama. No to nije sve! Ova sezona možda je najvažnija za Vikinge jer je ujedno i prva bez karizmatičnog Travisa Fimmela koji je od Ragnara Lothbroka napravio legendu televizijskih ekrana.
Ragnar je meni osobno bio lik zbog kojeg sam i pratio svaku sezonu. Njegova borba protiv starih načina Vikinga i tragični motiv hrvanja sa sudbinom i posljedicama popraćena vječnim sukobom njegove okrutnosti i oštrog intelekta činili su Vikinge unikatnom serijom. To pogotovo vrijedi za njegovo rivalstvo s kraljem Ecbertom te su upravo scene koje su oni dijelili bile glumački i scenaristički najsnažnije u čitavoj seriji. I kako sada nastaviti?
Odinova ruka usmjerena je prema Yorku
Druga polovica četvrte sezone dala je naznačiti da dolaze promjene. Vikinzi su oduvijek bili zamišljeni kao serija… O Vikinzima! Što znači da se znalo da će se kad-tad nastaviti bez Ragnara. I kao što sam spomenuo, kraj četvrte sezone dao nam je pogled u budućnost serije. Sinovi Ragnara okupili su veliku heretičku vojsku i krenuli u osvetu svoga oca. I dok smo se s odraslim Bjornom družili još od druge sezone, te posljednje epizode prvi su nam put predstavili odrasle sinove Aslaug i Ragnara. Među njima se ističe Ivar koji je izrastao u osobu lukavu kao njegov otac, no okrutniju čak i od Flokija, vikinškog brodograditelja. Povijest kaže da će Ivarovo ime ostati upamćeno, a peta sezona je pravi početak njegovog puta.
Nakon šokantnog kraja prošle sezone u kojemu je Ivar ubio svog brata Sigurda, postavljalo se pitanje što će se uopće dogoditi s njime. Epizoda započinje Sigurdovim sprovodom nakon kojeg Ivar pokušava sam sebe opravdati kako je bio obuzet ljutnjom kada je bacio sjekiru ravno svome bratu u srce. Dok mi se svidjela Ivarova reakcija, moram priznati da me razočaralo što nije bilo konkretne reakcije na Sigurdovu smrt. Ubbe je razočaran, Hvitserk polako pada na Ivarov šarm, dok je Ivaru žao i… To je to? Dojma sam da se prelagano prešlo preko činjenice da je ubio svog brata pa makar to bila vikinška kultura u kojoj je dan bez mrtvih bio dosadan dan.
I dok vojska miruje, Ivar, Ubbe i Hvitserk mozgaju što napraviti dalje. Bjorn ih je napustio te je se Haraldovim bratom Halfdanom otišao ploviti prema Mediteranu, a najveća vojska ikad viđena ostaje pod vodstvom triju neiskusnih mladića. Ivar uspijeva nagovoriti svoju braću da krenu u osvajanje Yorka, grada blizu obale kako bi imali stratešku poziciju ukoliko žele dalje osvajati. Očekivao sam da će se opsada odužiti, no na moje iznenađenje, dogodilo se gotovo odmah. Na samom smo početku imali jednu tipično nasilnu borbu s jednim događajem u kojem je Ivar pokazao svoju najmračniju stranu.
Zov valova
U isto vrijeme se Floki polako sprema za konačno putovanje. Nakon što je izgubio ljubav svog života, nije mu ništa više preostalo osim da sluša bogove, stoga se bacio na izgradnju broda samo za sebe kako bi zaplovio morem i otišao tamo gdje ga vjetar ponese. Njegovo putovanje mi je bio najinteresantniji dio čitave dvoepizodne premijere, pogotovo jer se pretpostavljalo da će ga putovanje odvesti na Island, dalje nego li je bilo koji Viking prije njega stigao.
Ima i novosti među likovima, ratnik i biskup Haehmund kojeg glumi Jonathan Rhys Meyers pojavljuje se sa svojom vojskom u razrušenom Winchesteru gdje polako uspostavlja red i dozvoljava raštraknim građanima da se vrate u svoj dom. Rhys Meyers je stvarno odličan gluma i lik Haehmunda mogao bi predstaviti pravu prijetnju Ragnarovim sinovima, međutim, u ove dvije epizode mi je ostavio dojam tipičnog negativca koji se muči s unutarnjom borbom između toga da bude Božji čovjek i ratnik. Zapravo je i taj konflikt interesantan za promatrati, no trenutno me nije toliko uvukao koliko sam očekivao jer je sama izvedba prepuna klišeja. Očekujem u daljnjim epizodama bolji razvoj situacije.
Ono što me ugodno iznenadilo je radnja o Aethelwulfu i Judith. Nakon što su pobjegli iz Winchestera, skrivaju se u blatnim kućama usred močvare, nešto što je u potpunosti suprotno od luksuza u kojemu su do tada živjeli. Siguran sam da će Aethelwulfova priča biti vrlo interesantna sada kada je službeno postao kralj.
Događaji u Kattegatu bili su posebno interesantni prošle godine kada je Harald pokušao svrgnuti Lagerthu s trona putem ratnika Egila. Harald se ujedno i vraća u Kattegat, jedini od vođa velike vojske, u nadi da je Egil uspio. Nakon što ga je Lagertha prozvala da ju je pokušao ubiti, Harald se predaje i u zatvoru iščekuje svoju sudbinu. Interesantan razvoj situacije, no čini mi se da Vikinzi ne riskiraju dovoljno i predugo čuvaju neke likove zbog čega tempo radnje pati. Nedostaje mi malo gejmoftronovskog pristupa u kojima svaki lik bilo kada može poginuti. Nedostaje mi hrabrosti od strane pisaca da iznenade gledatelje i radnju odvedu u nekom drugom smjeru.
Još moram spomenuti jednu stvar. Prošlo je otprilike 20 godina u seriji i dok je Ragnar posijedio, pustio ogromnu bradu, Bjornu su izrasle pletenice kakvim se ja mogu samo nadati, a Floki izgleda kao da je spreman za penziju, Lagertha, zapravo svi ženski likovi, izgledaju apsolutno isto kao i kad su se prvi put pojavili. Nije to veliki nedostatak, ali da ubije imerziju, o da.
Nada za boljim nastavkom
Svjestan sam da je tek krenula sezona, no u dvije epizode koje su prikazane sam očekivao ipak malo više. Čini mi se da sve ide nekim predvidljivim tokom što ubija napetost. Još trebam spomenuti i kako klišeji znaju iskakati kao iz paštete, nekada ih je stvarno previše pa sam tu i tamo zakolutao očima. Dok me druga polovica četvrte sezone oduševila, početak pete nit’ mi smrdi nit’ miriši. Naravno, i dalje će se pratiti, zna se da Vikinzi polako grade svoju napetost pa se isto tako nadam da nam spremaju nešto nepredvidljivo za svoj nastavak.
