Ajme, kako je ovo lijepo putovanje u prošlost!
Nemam pojma iskreno kako je to danas kod mladih po pitanju slaganja PC-a (iako vjerujem da u suštini nema prevelike razlike), ali nekada je to bila prava borba s roditeljima. Kako ih uvjeriti da je vama kao školarcu taj mračan predmet želja prijeko potreban? Starci su bili uvijek tipičnog razmišljanja da je PC uglavnom namjenjem samo za rad i da treba imati koristi od njega. Uostalom, oni su rastali u okruženju gdje većina nije imala doticaja s istima. I sad bi mali šmrkavac htio bjesnu kantu da može raditi što? Igrati igrice??
Kao i danas, tako je i onda PC namijenjen gamingu bio prilično skup hobi. Gotove konfiguracije nisu dolazile u obzir jer su ionako slabe i nikad nisu sadržavale komponente po želji. Listanjem kultnog Hackera se uvijek znalo jedno: jedini PC koji dolazi u obzir je onaj koji si sam složiš sa preporučenim komponentama o kojima se redovito pisalo. A kad bi se zbrojila cijena svih komponenti, i tada je PC koji bi bio sposoban vrtjeti sve bitne igre koštao minimalno 2x više nego aktualne konzole. Pa čak i više. 1998. godine je izbor konzole, logično, bio PlayStation 1 koji je tada koštao (ako se ne varam, govorim iz sjećanja) oko 1500 kuna, a gaming PC kudikamo više.
Dakle, uštedjeti za konzolu bi zahtjevalo nešto truda, rada bilo, čega preko ljetnih praznika i obvezna ugradnja čipa kod lokalnog gusara i sve bi bilo riješeno. Ali PC je uvijek bio puno teži zalogaj. Tu je trebalo žicati starce. Tu su uvijek padali planovi koji su uključivali cilj da se školu prođe s 5.0, da se skroz poprave ocjene, da se uzorno vlada, pomogne u kućanskim poslovima i slično. A onda bi starci rekli: “Čuj sinko, nismo baš pri parama. Uostalom, ti bi trebao imati dobre ocjene zbog sebe, a ne zbog nas i PC-a. Uostalom, što će to? Odi se van igraj s drugom djecom.” Pa kad to nije upalilo, onda kreću suze, preklinjanje, ovo, ono, sve dok im nekako ne nabijemo osjećaj krivnje da konačno popuste.
Sad kad kao stariji pogledam unatrag na tu situaciju, bome starcima nije lako s takvom, praktički, manipulativnom djecom. Ali i to je dio odrastanja, koji mi je osobno bio jako drag. Vidjeti PC i pokretati igre na njemu se tada doimalo kao da upravljaš svemirskim brodom. Nešto strano. Nepoznati teritorij koji tek treba osvojiti. I zato kada vidim ovaj vido u nastavku, krene navala osjećaja..
https://www.youtube.com/watch?v=nM5uNxtT0Mk&feature=youtu.be
YouTuber AkBKukU je tako za 20 godišnjicu nastanka Windowsa 98 odlučio sastaviti toliko staru konfiguraciju. Vjerujem da će mnogi starosjedioci sa suzom u oku vidjeti unboxing svih tih komponenti. Evo koje je on upotrijebio za build:
- OS: Windows 98 Second Edition
- CPU: 1GHz Tualatin Pentium III
- GPU: Voodoo 5 5500 64MB
- RAM: 512MB 133MHz SDRAM
- HDD: Western Digital 120GB 7200RPM EIDE
- PSU: EVGA 450BT 450W
- MOBO: Intel D815EEA2U
- CDD: Memorex 8xDVD+RW/+R 10xCD
- FDD3.5: Teac FD-235
- FDD5.25: Teac FD-55
- Sound: Creative Sound Blaster Live! 5.1
- Case: Inwin Q500N
- Monitor: Hyundai ImageQuest V770+
- Keyboard: Microsoft Natural Keyboard
- Joystick: Microsoft Sidewinder Force Feedback 2
- Gamepad: Microsoft Sidewinder game pad
- Mouse: Microsoft Cordless Wheelmouse
Ako se ne varam, komponente su nešto novijeg datuma jer ne pamtim Pentium III od 1Ghz, 120GB hard disk ili 512MB rama iz 1998. godine. Barem u Hrvatskoj to nije bilo moguće nabaviti čak ni za high-end konfiguracije. Ali kad vidim Microsoft Sidewinder periferiju, bijelo big tower kućište i nesretni Voodoo 5… Koja su to bila vremena. Moram priznati da vađenje dijela kućišta za ušarafljivanje matične je odlična ideja. Zašto to nije ostala praksa i dalje?
Za kraj su pokrenuti klasici kao što su StarCraft, Need For Speed, Quake, Unreal Tournament, Sim City 2000 i PC sve žvače bez problema. Uostalom da previše ne duljim, pogledajte video i vidite kako je to nekad bilo.
