NAPOMENA: Tekst je preveden od PC Gamera (originalan članak ovdje), jednog od vodećih gaming medija u svijetu. Ekipa s PC Gamera prisustvovala je privatnoj prezentaciji Call of Duty: Modern Warfare kampanje. PC Gamer možete pratiti i podržati na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Youtube.
Dogodio se teroristički bombaški napad u Londonskom Piccadilly cirkusu. Počinitelji su locirani u četverokatnici u Sjevernom Londonu i tri tima Britanskih specijalnih snaga (SAS) usred noći spremaju se inflitrirati. Biti će to “pretraži sve i ubij sve što se kreće” misija. SAS-ovci nisu tu da hapse i privode ljude. Osim jedne iznimke, a to je lider terorističke ćelije The Wolf, za kojeg se sumnja da je unutra. Njega bi trebalo uhvatiti živog, a sve ostale eliminirati.
Ranije ovog mjeseca na prezentaciji u Los Angelesu gledali smo ovu misiju iz kampanje Modern Warfarea (nažalost, nismo igrali). Developeri iz Infinity Warda iznijeli su nekoliko razloga zašto nema “četvorke” iza CoD imena, te zašto su se odlučili rekreirati Modern Warfare umjesto raditi nastavak. Cilj im je, kako kažu, kreirati relevantnu igru koja nije ograničena imenom, a to je prilično teško kad su priče prošlih Modern Warfare igara prilično odmakle od realnosti.
“U tim igrama, s vremenom kad je Modern Warfare 3 završio, nuklearne bombe eksplodirale su diljem svijeta, Rusi su invadirali u SAD i tu više nije preostalo nikakve šanse,” izjavio je narativni direktor Taylor Kurosaki. “Dakle, tu priču smo ‘spremili na spavanje’ i rekli smo sami sebi ‘ajmo zadržati sve ono dobro, sve stvari koje netko očekuje od Modern Warfare igre i idemo ih implementirati u svijet današnjice.”
“Zrelije je,” kaže Kurosaki. “Autentičnije je, relavantnije…”
Lažni i pravi civili – prepoznajte tko je tko i budite spremni na posljedice
SAS misija koju smo gledali prilično je napeta, dok se vojnici koje poznamo iz prošlih MW igara, uključujući i Captain Pricea, šuljaju u kuću, pozicionirajući se u uskim hodnicima kroz čije tanke zidove se čuje mrmljanje protivnika. Naočale za noćno gledanje su uključene, vrata su probijena, svijetla pogašena, a protivnici su eliminirani silent oružjima. Sekvenca uznemirujuće podsjeća na one vojne snimke iz pravog života na koje ste nekad naletjeli po internetu.
SAS-ovci su upozoreni kako bi u zgradi moglo biti i civila, za koje usred sveopćeg kaosa treba brzo razmišljati. Većina protivnika ima oružja, no neki glume da su civili, pa čak odglume i predaju, da bi zatim na prepad ugrabili oružje. Jedini “pravi” civil u ovoj misiji bila je majka koja drži uplakano dijete negdje na višim katovima. Jedna žena je čak tvrdila da je zarobljena, da bi iznenada posegnula za detonatorom. Primila je metak u čelo. The Wolf, lider kojeg jedino želimo živog je, pogodite, pobjegao. Ako je uopće i bio unutra.
To je tek djelić misije koju smo gledali napete bliske borbe. Cjelokupno gledano bilo je uzbuđujuće i činilo se prilično realno (uz iznimku kad je igrač pokupio shotgun s poda i odlučio ga koristiti umjesto vlastitog oružja, što je neizvjesno da bi se dogodilo u pravom životu). Dobili smo priliku gledati i jednu drugu misiju, znatno čudniju i s totalno drugačijim protivnicima.
Igrati ćemo i kao pobunjenici
U nadolazećem Modern Warfareu nećete provesti cijelu kampanju kao profesionalni vojnik s elitnom opremom i pristupom modernoj tehnologiji. Igrati ćete i kao pobunjenici, što predstavlja sasvim drugačiji izazov.
“Suprostaviti ćete se protivnicima koji su modernije opremljeni,” rekao nam je direktor dizajna Jacob Minkoff. “Sve što imate su improvizirana oružja poput molotovljevih koktela, improviziranih bomba i brojnu nadmoćnost. Međutim, ratovati ćete tzv. gerilskim načinom, postavljati ćete zasjede, koristiti bolje poznavanje okruženja i, na kraju, vlastitu brojčanu nadmoćnost.”
Ono što smo mi gledali i nije bilo baš tako. Misija se odvija 20 godina prije terorističkog napada u londonu, gdje se curica, možda 6 ili 7 godina stara izvlači iz ruševine nastalo bombardiranjem Bliskog istoka. Ime joj je Farah i odrasti će u lidericu pobunjenika s kojom igramo kasnije. Međutim, ovo je njezina priča. Njezin grad bio je bombardiran, njezini roditelji su ubijeni pred njom, a ona, istraumatizirana, rasla je s osvetom kao životnim motivom. Pretpostavili smo da su amerikanci bombardirali grad, što bi bilo i za očekivati, međutim, ipak ne. Bombaši su bili u nekakvim ruskim obilježjima, te ne samo da su ubijali građane, već su i otimali djecu.
Bez roditelja, Farah i njen mlađi brat u vlastitoj kući skrivali su se od naoružanog ruskog vojnika, pa umjesto da pobjednu odlučili su ga napasti. Misija je izgledala kao nekakav tutorial da nas nauči kako funkcionira stealth, mala Farah se šulja po kući, uzme odvijač i zabije ga u ruskog vojnika. Potom se ponovno sakrije, dok vojnik vadi odvijač iz sebe, ostavlja ga na podu i nastavlja tragati za curicom. Farah se skrije ispod namještaja, kroz rupu u zidu posegne za istim odvijačem pa ponovno napadne vojnika. Situacija se ponavlja nekoliko puta dok ga konačno ne ubije.
Na kraju Farah i brat konačno pobjegnu, pronađu svoj put izvan grada, da bi na okolnoj farmi pronašli oružje i započeli pripremu da “uzmu” još pokojeg ruskog vojnika. Ponavljam, to su mala djeca o kojoj pričamo!
“Ovo je najautentičnija i najrealnija igra koju smo ikad napravili,” Jacob je zaključio tokom prezentacije. Mi osobno ne nalazimo pretjerano realnim dvoje djece koje ubijaju vojnike samo s odvijačem.
Moderna oružja, detaljnija nego ikad prije
Barem su u igri dostupna impresivnija oružja od običnog odvijača. Kao i uvijek, velika pozornost posvećena je oružjima koja se čine realističnima, prilično teškima, ali i zabavnima za pucanje. Čak i najmanji detalji poput animacija reloada su prerađene, pa sad možete vidjeti sebe dok radite “taktički reload” (ispalite par metaka pa mijenjate gotovo puni šaržer), gdje sad vojnik zadrži taj gotovo puni šaržer i ne baca ga na pod. Realno je utoliko što broj metaka ustvari ostane isti, dok u svim ostalim igrama gotovo puni šaržer se baca na pod, a metci ipak nekako magično ostanu. Radi se o malom, ali bitnom detalju. Dobra vijest je da sad možete reloadati dok ciljate, bez povlačenja oružja.
Zvuk je također fantastičan, iako, treba se priznati da smo prezentaciju gledali u svojevrsnoj kino dvorani. Ipak, detalji su i dalje impresivni, čak i kod padanja praznih čahura na pod, koje drugačije zvuče ovisno na kakvu površinu padaju. Zvuk čak koristi “ray tracing” za još realnije zvukove, neki zvukovi su glasniji ovisno okolini… Dakle, kod bijesnog trčanja i pucanja zvuk i njegova razina će se mijenjati ovisno o vašem položaju u prostoru.
Ponavljamo, Call of Duty: Modern Warfare nismo mogli zaigrati, ovo je bila samo prezentacija dvije misije. Ipak, u usporedbi s prethodnim igrama u serijalu, novi Modern Warfare izgleda tehnički impresivno, ali i narativno klimavo. Kad dečki iz Infinity Warda kažu kako ciljaju prema autentičnosti i što realnijoj igri, skloniji sam vjerovati kako pričaju o autentičnosti oružja, zvuka i animacija, nego o samoj priči. Kako bilo, saznati ćemo više o svemu na E3 sajmu.
