Crimson Desert je konačno stigao pred izlazak, a prve recenzije sugeriraju ono što se posljednjih dana već počelo naslućivati. Ovo možda nije nova velika revolucija open world žanra, ali nije ni potpuni promašaj.
Prosječna ocjena na Metacriticu varira od 78 do 79, što je sasvim pristojno, ali ipak ispod razine hypea koji se nakupio posljednjih mjeseci. Većina recenzenata slaže se oko jedne stvari: Pearl Abyss isporučio je ogroman, tehnički impresivan i vizualno raskošan svijet, ali iza te raskoši često stoji igra koja nema dovoljno fokusa i koja pokušava raditi previše toga odjednom.
Najviše pohvala ide na račun same skale svijeta, gustoće sadržaja i borbe koja u najboljim trenucima djeluje moćno. Neki recenzenti pišu da im igra nije dosadila ni nakon stotinjak sati, dok drugi ističu da je istraživanje Pywela i samo putovanje kroz svijet često zanimljivije od glavne priče. Vizuali, atmosfera i dojam velike avanture očito su ono gdje će vas Crimson Desert najlakše kupiti.
Problem nastaje kada se krene dublje kopati ispod površine. Kritike se ponavljaju na više strana i uglavnom pogađaju iste točke. To su slaba priča, previše sustava koji nisu dovoljno razrađeni, naporno upravljanje resursima, ponavljajući questovi, loše balansirani bossovi i dosta sadržaja koji više djeluje kao popunjavanje mape nego kao nešto stvarno smisleno.
Ipak posebna igra
Neki su prema igri ostali dosta blagi pa kažu da joj samo treba vremena dok “klikne”, dok su drugi bili puno direktniji i opisali je kao natrpanu igru koja često grize više nego što može prožvakati. U tom smislu dosta se provlači slična misao da Crimson Desert ima trenutke u kojima izgleda kao nešto posebno, ali ih prečesto razvodni gomilom prosječnih ili napornih sistema.
Međutim, da ostanemo još oprezniji, sve recenzije stižu s PC verzije. Nitko zapravo ne zna kakvo je stanje na baznim konzolama, dok smo o pozitivnim dojmovima Digital Foundryja s PS5 Pro već pisali ovdje.
Za sada, dakle, djeluje da je Crimson Desert ostao negdje točno između dvije krajnosti. Nije novi Skyrim, nije novi The Witcher 3, a očito nije ni igra koja će se raspasti sama od sebe pod vlastitom ambicijom. Više izgleda kao veliki, raskošni i često impresivni open world blockbuster kojemu je u ključnim dijelovima ipak nedostajalo malo više discipline.
