Recenzija | Doctor Strange

Provjerena formula  njihovih “origin” priča u kombinaciji sa spektakularnim vizualnim efektima i dobrom glumom donose Marvelu još jedan uspješan film u nizu.

Doctor Strange je kronološki drugi film u Marvelovoj trećoj fazi njihovog filmskog svemira u kojem glavnoga lika tumači Benedict Cumberbatch, režiju potpisuje Scott Derrickson, inače najviše poznat po horor filmovima “Sinister” i “Egzorcizam Emily Rose” te u kojem sporedne uloge tumače jaka imena poput Tilde Swinton, Madsa Mikkelsena, Chiwetela Ejiofora i Rachel McAdams. Iako se radi o “origin” priči koja poprilično podsjeća na onu Iron Mana, te u tom smislu nije ništa što nismo vidjeli unutar MCU-a, ne može se reći da je bilo jednostavno Doctora Strangea prikazati na velikom platnu te općenito njegov lik i djelo prenijeti na već postojeći stabilno izgrađeni Marvelov svemir. Sve što smo vidjeli do sada, bilo u Thoru, Guardiansima ili nekom trećem filmu bilo je objašnjeno kroz Marvelovu vlastitu filmsku “znanost” i nigdje se nije koristila riječ magija ili mistika. Ovog puta rukavice su bačene i ono što Doctor Strange donosi u navedeni svemir nešto je potpuno novo, drugačije i apsolutno suludo u pozitivnom smislu.

Prije nego li se uopće znalo tko će režirati i glumiti u filmu, horda fanova je isticala kako je Cumberbatch savršen čovjek za ulogu i bome, horda fanova bila je u pravu. Koliko god voljeli ili mrzili njihove filmove, jedna stvar je činjenica, u Marvelu ne griješe s odabirom glumaca. Doctor Strange nije baš lik s kojim je publika diljem svijeta bila upoznata, kao što nije bila svojedobno ni s Guardiansima, ali dovoljno je samo malo proučavanja po stranicama i portalima s tematikom stripova da se shvati kako Benedict JE Stephen Strange. Ako i niste toliko upoznati s likom ili vam se ne da proučavati, ajmo reći da se radi o kirurgu, koji je neka kombinacija Housea i Perrya Coxa iz serije “Scrubs”, kojem se prilikom prometne nesreće teško oštete kosti i živci u rukama te koji odlazi u Nepal zbog informacije da tamo postoji mjesto gdje se uspješno liječe takve ozljede. Da ne ulazimo u detalje priče, Benedict je u potpunosti uvjerljiv u ulozi arogantnog kirurga s prenapuhanim egom koji se sukobljava sa stvarima za koje nije znao da postoje i koje uopće nije mogao pojmiti. Iako smo možda mogli dobiti bolji osjećaj za vrijeme prilikom razvoja njegovog lika, jednostavno ne možete zamisliti niti jednu drugu osobu u toj ulozi i sav karakterni razvoj je zbog kvalitete njegove glume apsolutno na mjestu.

Izuzev Benedicta, film se može pohvaliti i itekako jakom glumom sporednih likova počevši od Tilde Swinton u ulozi “Ancient Onea”. Iako je čak i određena nezadovoljna manjina dizala prašinu oko izbora glumaca za sporedne likove, zbog toga što je “Ancient One” u stripovima stari Azijat dok smo u filmu dobili bijelkinju keltskog porijekla (slično je bilo i za ulogu Morda koji je inače bijeli Rumunj, a u filmu smo dobili Afroamerikanca), iz većine komentara, ali jasno i iz samoga filma, da se zaključiti kako je to bila pogreška s obzirom da je Tilda, što je za glumicu njenog kalibra očekivano, ispunila svoju ulogu dobrog i milosrdnog, ali kad treba, strogog i beskompromisnog mentora, na visokom je nivou i zasigurno je među boljim točkama ovog filma. Treba pohvaliti i ostale glumce koji su odradili posao koji se od njih očekivao. Rachel McAdams suptilna je u pozitivnom smislu s obzirom da nije samo bačena tu kako bi bila neki čisti ljubavni interes, već je element kroz koji nenametljivo saznajemo više o emocionalnom stanju Strangea kroz film. Chiwetel Ejiofor je također poslužio svrsi kao partner Strangeu, te je i razvoj njegovog lika i njegove priče, kako je film išao prema kraju, postao dovoljno zanimljiv. Benedict Wong u ulozi Wonga (da, dobro ste pročitali) služi svrsi kao lik preko kojeg dobivamo određenu dozu humora, dok je i Mads Mikkelsen ispunio ono što se tražilo od njega, te je njegov lik antagonista Kaeciliusa bio zanimljiv, ali je ujedno i problem oko kojega treba reći nekoliko stvari.

Dakle, Mikkelsenu se ne može ništa prigovoriti što se glume tiče, čovjeka se već neko vrijeme smatra visokim kalibrom i svi koji su ga pogledali u Hannibalu ili Jagtenu to znaju. No, njegov lik nažalost nije iskorišten toliko koliko je mogao biti. Naime, Kaecilius je antagonist koji nije samo neki generični „bad guy“ već ima opravdani razlog za poteze koje on povlači i legitimno vjeruje da je ono što on radi ustvari dobro. Naravno, jasno je da mu potezi nisu dobronamjerni, no pokušava se prikazati da njegov ultimativni cilj nije „huehue zavladati ću svijetom“ već da radi to iz nekih drugih razloga. Ono što predstavlja problem kod njegovog lika je što ti razlozi nikada u filmu nisu bili predstavljeni na kompletan način, tj. ne vidimo njegovu širu sliku. Razlog zbog kojeg to govorim je taj što postoji kratki strip koji funkcionira kao uvod u film (inače postoje za sve MCU filmove) u kojem je prikazana pozadina njegove priče. Ono što se može pročitati tamo je nešto što bi itekako koristilo ovome filmu jer bi dalo potrebne dodatne minute njegovom liku i vjerujem da bi ih Mads iskoristio da da dubinu svome liku. Može se doduše tvrditi i da je njegov lik bio samo potrebni pokretač za veću prijetnju, te da je on samo zelot (nešto kao Saruman – Sauron), no tu već ulazimo u teške spoilere, pa o tome prosudite sami.

Druga stvar koja bi mogla možda nekome biti problem, a nekom drugom možda i ne, je što se ne radi ni o čemu novome što se tiče same radnje. Daleko od toga da je priča loša, dapače, no sličnosti s određenim junacima postoje, i to ponajviše s Iron Manom. U obje situacije imamo početnu aroganciju i vjerovanje glavnog lika da je centar svemira, no onda se događa nešto zbog čega postaje ono što postaje, otkriva svoje drugo ja itd. Neki će možda vidjeti to kao problem samoga filma, no to je jednostavno tako kada je riječ o superjunacima. Nažalost svaka druga “origin” priča pisana je na taj način, radilo se o Marvelu ili DC-u. Uvijek se nekome nešto dogodi ili netko nekome umre, zbog čega taj postoje superheroj. Te priče koriste se već godinama i ne može se puno toga napraviti da se unesu radikalne promjene, pogotovo kada se radi o liku i o konceptu priče unutar Marvelovog svemira koji će imati očito izuzetno bitnu ulogu u budućnosti. Bitno je da unatoč tome što je uvod u priču više-manje sličan onima koje smo već vidjeli, što vrijedi za svaki superherojski film, film ipak uspije zadržati neki zadovoljavajući nivo interesa i mislim da zbog kvalitete glume i zbog najvećeg aduta ovoga filma, specijalnih efekata, to ovaj film i uspijeva te da imamo dojam da ipak gledamo nešto malo drugačije.

Sada kada su specijalni efekti spomenuti, mora se reći da treba skinuti kapu ljudima koji su radili na vizualnom dijelu ovoga filma. Iako smo imali primjer “Jungle Booka” na početku godine koji je pokazao koliko je daleko otišla tehnologija, ovdje nije pitanje samo tehnologije, već je ovdje pitanje i svih tih silnih ideja koje su implementirane putem vizualnih efekata u ovaj film, zbog čega ujedno i smatram ovo najboljim vizualnim iskustvom godine, ako ne i duže. S artističkog stajališta, ovo je vizualno najbolji film koji je Marvel dao, i vrlo vjerojatno film po stripu koji najviše podsjeća na strip. Svaka scena u kojoj imamo priliku vidjeti potpuno nove dimenzije koje su sada dio ovog filmskog svemira izgleda kao da je istrgana iz radionice kreatora Strangea, Stevea Ditka, i bačena na ekran. Zaboravite na one “ali ovo je već Inception napravio” priče. Ovo je nešto potpuno drugačije, impresivnije, kudikamo “luđe” i odrađeno sa suludim pridavanjem pažnje detaljima. Čak i da niste uopće fan ovakvih filmova i da nemate pojma o čemu se ovdje radi, isplati se dati novac za kino ulaznicu samo zbog navedenoga. Ovakav dizajn setova i ovakvi efekti stvarno su dovoljan razlog za gledanje u kino dvorani i nadam se da će ljudi koji su radili na tom elementu filma biti i sukladno nagrađeni. Također, rekao bih da se osjeti i korak naprijed u glazbenom dijelu naspram nekih drugih dijelova franšize, i da su nakon kvalitetnih odabira pjesama za soundtrack kao u Guardiansima, ovoga puta uspjeli složiti i dosta solidnu glazbenu kompoziciju i da sve to čini film još većim kino spektaklom.

Kada se sve zbroji, “Doctor Strange” uistinu je čudan film, ali na najbolji mogući način. Koliko god se radi o priči koju smo otprilike i vidjeli, toliko je i očito da se radi o najoriginalnijem Marvelovom filmu s obzirom na to u koje nas je sve sfere njihovog svemira ovaj film odnio. Radi se o još jednom dobro odglumljenom filmu, s vizualnim dostignućem koje je nenadmašivo i koje je samo po sebi dovoljan razlog za visoku ocjenu, unatoč ponekom problemu kojeg ima. Teško je napraviti “origin” film kojem priča neće djelovati slično nekoj drugoj, no kada u tu već klasičnu viđenu formu i priču ubrojite sjajnu glumu, te ideje i vizuale koji će klasično superherojsko „predstavljanje“ učiniti originalnim, onda će i ta klasična priča postati nešto potpuno novo i kvalitetno.

Ocjena: 80%