Novi Nightfall je doživio najviše promjena, a igranje s ekipom je prava uživancija.
Nakon nekoliko dana soliranja i upijanja svih novih iskustava i čari koje nam je novi Destiny donio, vrijeme je bilo za ono u čemu je Destiny najbolji – igranje s ekipom. Iako se i prva, a naročito druga igra mogu ugodno igrati solo jer i dalje imaju onu osnovnu zaraznu notu, onaj tko nije probao riješiti, barem Nightfall (onaj prvi koji je izbacivao u orbitu), ali ponajprije bilo koji od fantastičnih Raidova koje je igra pružila, ne zna što propušta. Destiny 2 je donio niz izmjena u svojim mehanikama, a za kooperativno igranje, najviše je izmjena doživio Nightfall.
Quest za egzotično oružje traži finalni korako kroz Nightfall.
Nightfall je posebna verzija postojećih Strikeova, s dodatnim otegotnim faktorima, koji se mijenjaju jednom tjedno, kada se mijenja i sama lokacija. U prvoj je igri bio jedan od vrhunaca težine igre, jer je na početku prekidao aktivnost ukoliko su svi sudionici stradali. Na kraju su igrači koji su ga uspješno odradili, zaslužili posebnu svijetleću auru kako bi svi odmah vidjeli prestižne Guardiane.
Novosti
Ovdje je Nightfall doživio dosta izmjena. Najveća i nazanimljivija je vremenski limit za odrađivanje čime je poprimio sasvim novu dimenziju. Frustracije i zabava se međusobno prepliću, što najviše dolazi do izražaja u klanskom ili frendovskom društvu. Tome doprinose i zanimljivi novi modifieri, ponajprije Prism zbog kojeg se učestalo mijenja tip oružja koji radi dodatnu štetu (štetu… Pih, htio sam reći damage). Ovotjedni Nightfall je donio još jedan novi modifier – Timewarp, koji na par mjesta postavlja velike krugove kroz koje, ako uspijete proći kroz njih, zarađujete dodatno vrijeme za odrađivanje Nightfalla.
Ovo nas čeka kao nagrada za riješeni Nightfall.
Tako smo sinoć odlučili po prvi puta probati novi Nightfall. Potrefilo se da smo svi trebali i specifičan quest za egzotično oružje koji pak ima vrlo zgodan preduvjet, a to je da se Nightfall riješi bar 5 minuta prije isteka vremena. Jupiiii! Prvo je potrebno raspodijeliti damage na svakog igrača, tako da jedan pokriva solar, jedan arc i zadnji void. Doduše, za oružja nije naodmet da se podijele na dvije različite varijante u slučaju da je netko od suigrača mrtav.
Krećemo
Zahvaljujući vremenskom limitu, krenulo je zanimljivo već od prve sekunde. Naime, u žurbi, onaj koji je krenuo prvi, kaže, tu moramo, tu! I, naravno, ode u krivom smjeru. Mi ostali pratimo ko ovce i dok se vratimo, ode već skoro minuta uzalud… Nakon toga kreće prava borba kombinirana sa skakanjem, trčanjem i vožnjom, a sve pod vremenskim pritiskom. Usred pucanja, svako malo se čuje nervozno pitanje: “Koji damage, koji damage?”, pa onda: “E znam, mislim da je void”, da bi se onda čuo glas stradalog igrača: “Nije void…” Dođu ti krugovi za koje znamo da produžuju vrijeme i onda zaboravimo da uopće postoje neprijatelji, već svi želimo produžiti jeftino izgubljeno vrijeme s početka i skačemo kroz krugove sretni zbog novih 30 sekundi. Pogađate, naravno da svi umru. Nekako uspijemo čak i doći do bossa na kraju strikea, ali na tajmeru je ostalo samo pedesetak sekundi, a kamoli 5+ minuta koliko je bilo potrebno za egzotično oružje.
Usputno rješavanje trofeja.
Drugi pokušaj
Naravno, čuvari se nikada ne predaju i krenusmo ponovno! Počelo je puno bolje, skoncentriranije i posvećenije. Dogovorili smo se da na mnogim mjestima ni nećemo inzistirati na borbi već samo trčati. Prva borba, super. Drugu pokušavamo izbjeći, ali pada jedan, ne osvrćem se. Pada drugi, ne okrećem se ponovo. Oboje kažu, sve je na tebi, nemoj stajati. Run, Forrest, run! Neprijatelji udaraju i po meni, pada mi health rapidno, ali vidim krug, zaletavam se i skačem kroz njega! Samo gledam dohvaćaju li me i dalje meci, ali ne, siguran sam. Krećem dalje sa željom da njih dovučem, budući da mehanika u igri dozvoljava (ili je barem prije dozvoljavala) da brži igrači povuku sporije prema naprijed. Nažalost, ovdje se to nije dogodilo, ali nam je spasilo dosta vremena jer sam ja naprijed mogao ubiti nekolicinu snajperom i usput dogovoriti daljnji plan. Krugovi izgledaju kao da ih se može preći sve u tri trase, pa se opet podijelimo, jedan lijevo, jedan desno, jedan po sredini. Budući da smo ovaj puta prvo ubili neprijatelje, plan je upalio.
Jesmo te, jesmo!
Trčimo i vozimo dalje i vidimo da imamo barem 4 minute više nego prvi puta. Najteži dio je na velikom bojištu, s pregršt neprijatelja. Uspjeli smo se držati već dogovorene taktike, koncentrirano pratili koji je trenutno aktivan bonus damage i fokusirali se na glavne mete. Nakon toga ponovo krugovi u tri trase, i ponovo smo ih uzeli sve. S vremenom stojimo genijalno, imamo ga praktički kao i kad smo krenuli (desetak minuta). Jurimo, šibamo, oprezno optimistični jer smo svjesni da pad koncentracije znači gubitak mnogo vremena. Dolazimo do bossa i ovaj nam se puta čini da puno lakše pada. Apsolutno sinkronizirano skakučemo, dovikujemo si gdje je koji snajper i koji je damage aktivan te tresemo svu municiju u visoku robotsku beštiju. Puff, boss mrtav, a još više od 6 minuta do kraja.
A ništa, ponovno na public evente!
Sretni, dobit ćemo i egzotično oružje iz questa, ali ništa, na questu piše 2/3. Pa kako? Na brzinu posegnem za vjernom Xperiom da pročitam, pa je ispalo da piše krivo. Potrebne su dvije patrole, dva Public eventa, 2 Crucible meča i Nightfall 5+ minuta. Izgleda da su ipak trebale tri patrole, ne dvije… Otiđemo na najbližu planetu dokazati pretpostavku, i ono, zaista. Nakon još jedne patrole, otključao se drugi dio questa. Znači, sve ostalo isponova. Ali nema veze, ionako se ne ide spavati do 3 ujutro. Destiny, volim te!
