Kako sada stvari stoje, rizik bi se mogao isplatiti.
Možete ju mrziti, možete ju ignorirati, naravno, ali Destiny je definitivno jedna od igara koja je obilježila ovu generaciju konzola. Kroz protekle tri godine, prisustvovali smo brojnim ekspanzijama, vijestima i kontroverzama vezanim uz igru. Ekipa iz Bungieja je ponekad napravila pokoju spornu odluku, ali su pokazali da itekako znaju slušati svoju publiku te su učestalo reagirali i ispravljali greške.
Prvi pokušaj – ziheraški
Beta za prvu igru je bila remek-djelo, čisto remek-djelo i pravi primjer kako se radi beta za novi IP. Mnogi su igrači ostali oduševljeni mehanikom igre koja je do dan danas glavna odlika i prodajna točka same igre. Zarazan osjećaj napucavanja, skakanja i udaranja se može mjeriti s najboljim danima Diabla 2. U svakom slučaju, prva beta je svojim zaraznim gameplayem pridobila mnoge igrače koji ranije nisu vidjeli ni igrali ništa Bungiejevo (i ja sam među njima, mea culpa).
Živopisno – pridjev koji nismo mogli reći za prvu zonu u Destinyju 1, no ovdje definitivno da.
Upravo zato je bilo pomalo čudno igrati ovogodišnju betu novog Destinyja. Koliko god da je cijela redakcija imala pozitivne kritike, jer su osnovni zarazni elementi ostali isti, istina je da je beta bila puno manja od prve. Problem je što Destiny zaista izaziva ovisničke elemente i ponekad se u tom užitku zaboravi na neke mane koje tek kasnije dođu na vidjelo. Nakon bete je brojnim igračima ostao taj, pomalo prazan osjećaj, nešto je nedostajalo. Mnogi igrači su čak i odustali od nabavke pune igre, jer je ovo djelovalo kao malo veći DLC.
Atmosferični elementi se nastavljaju…
Istina, u narednim tjednima je stigla poneka informacija o brojnim novim mehanikama i elementima, ali su te novosti bile zagušene količinom razočaravajućih osjećaja koji su se širili internetom. Kako se izlazak približavao, medijski je prostor bio sve zaokupljeniji, streameri su počeli sve više pričati kako je igra u prvih 20+ sati izuzetno dobra i zarazna, no mnogima je skepsa i dalje radila. Kako i ne bi, kada u današnje vrijeme dobrih igara ima napretek, a novaca ni vremena nikad dovoljno. Plus je tu sad već onaj buntovni osjećaj brojnih igrača jer se gaming industrija zaista promijenila na gore u zadnjih par godina i naravno da se ne žele osjećati iskorišteno.
U Destinyju 2 krajolici zaista djeluju monumentalno.
Drugi pokušaj – riskiranje
Naposlijetku, dan izlaska je stigao. Svi fanovi ionako igraju praktički svaku slobodnu minutu, nemaju vremena čitati nikakve članke, osim možda uputa kako brže i bolje do krajnjeg levela. Oni koji nisu odustali od predbilježbi igraju, neki rezervirano čekaju recenzije, neki vjerojatno i ignoriraju, ali za sada su iskustva odlična, a stav praktički jednoglasan – igra je fantastična.
Što je najbolje, promjene su u brojnim elementima koje nitko nije ni očekivao. Da, mnogi su očekivali napredak u priči, s obzirom da je to bila prva i osnovna kritika prve igre. Usput rečeno, kao što ste već mogli čitati na portalu, napredak u priči je izuzetan. Ali da je, recimo, soundtrack toliko dobar, niko nije očekivao. Da je vizualno toliko poboljšano, ne samo na tehničkom polju, već i artističkom, također nismo vidjeli u beti. A kamoli svi ovi ostali elementi istraživanja, raznih mehanika koje obećavaju zabavan grind, kao i općenito poboljšanje sučelja i ostalih sitnica.
Imamo čak i disko elemente!
Ostaje pitanje, ako je Bungie znao kakvog asa ima u rukavu, zašto nije pokazao više tih elemenata u beti? Ono što znamo je da nas slušaju, da osluškuju publiku, kalkuliraju te je vjerojatno da su riskantno išli baš na ovu varijantu. Prva beta je morala biti veća jer je u pitanju bio novi IP. Trebalo je privući nove igrače koji nisu nikad imali Xbox ni igrali nešto Bungieevo.
Budući da je nakon toga Destiny postao dovoljno velik brend, išli su riskirati i pružiti minimalan uvid u novu igru. Dovoljan da vidimo da je mehanika ostala jednako zarazna, s ponekim slatkim izmjenama. Upravo zbog smanjenih očekivanja, prva iskustva i prvi susreti sa svim novostima su sada napravili wow efekt. Kao što je i naš Crozac napisao, brojni su igrači naprosto oduševljeni i sada će krenuti ta usmena predaja o tome koliko je igra dobra, zarazna i koliko se jednostavno mora probati.
Za sada je, po broju igrača koji igraju, situacija obečavajuća, a sve ovisi o intenzitetu te usmene predaje i zastupljenosti u medijama (u što ne sumnjamo). Usmena predaja je danas vjerojatno najbitniji marketing što je vidljivo i na primjeru PUBG-a. Igru mnogi kreću igrati upravo zbog konstantnih pozitivnih natpisa o rekordnoj prodaji i broju igrača. U svakom slučaju, želimo im uspjeh (Bungieju) jer, ponavljamo, igra je odlična i jedva čekamo vidjeti što nas dalje očekuje.
