S petogodišnjim odmakom ostaje dojam da je Sony promijenio način na koji se igramo. Ipak, puno toga s predstavljanja nove generacije konzola nije ispunjeno.
To su bila vremena, ujedno meni osobno i jedna od najdražih sjećanja na domaću gaming zajednicu. Konačno, nakon što smo godinama nagađali i klali se na Reboot forumu u legendarnoj temi “Konzole nove generacije”, dočekali smo i taj 21. 2. 2013. Najmanje stotinjak forumaša onda je uživo u dva sata ujutro pratilo predstavljanje budućnosti, što je bio fenomen sam po sebi. Nažalost, zbog divljanja određenog administratora najbrojniji gaming community koji je na okupu bio i preko 10 godina kasnije se raspršio, što je ujedno i razlog nastanka FFA.hr communityja, gdje se trudimo i nastavit ćemo se truditi vratiti te stare dane.
Monografiju domaće gaming zajednice ostavit ćemo za neki drugi put, a sad se prisjetimo što nam je sve bilo obećano na predstavljanju PlayStationa 4, što se obistinilo, a čega se i sami Sony danas srami.
PlayStation 4 pojednostavnit će hardver u odnosu na PlayStation 3, što će omogućiti lakši razvoj igara
Mike Cerny kao arhitekt konzole prvi je izašao na velebnu pozornicu u New Yorku. PlayStation 4 je do onda u razvoju bio već pet godina, a prema glavnom arhitektu konzole, ultimativni cijl je bio razviti konzolu koja će biti jednostavna za razvoj igara.
Sjetimo se, PlayStation 3 je bio pakao za developere upravo zbog komplicirane arhitekture konzole koja se oslanjala na Sonyjev vlastiti Cell procesor. Cell se i dan danas smatra procesorom zavidnih mogućnosti, međutim, razvojnim studijima trebale su godine i godine kako bi savladali sve njegove specifičnosti. Manji razvojni studiji tako nisu imali šanse plasirati svoje igre na PS3, prvenstveno iz razloga jer komplicirana platforma za sobom povlači i veće troškove razvoja.
Pet godina kasnije dojma smo da je Cerny ispunio najave. Ponuda igara nikad nije bila raznolikija, one se u globalu bolje izvode na PlayStationu 4 nego kod konkurencije i PS4 je kod većine današnjih velikih igara leading platforma za razvoj. Jedan moj prijatelj i kolega iz redakcije, forumaši će pogoditi tko je, posebno je radostan zbog raznolikosti indie igara.
PSN će biti brži, igre ćemo skidati i istovremeno igrati, socijalne mogućnosti
Sony je isto tako na predstavljanju konzole veliki fokus stavio na svoj PlayStation Network. Igrači mogu pritiskom na jednu tipku podijeliti sadržaj iz igre na socijalne mreže. U trenutku predstavljanja svima nama to je bilo nepojmljivo, dok je SHARE tipka danas nešto bez čega ne možemo zamisliti igranje. Bravo Sony.
Pomoću SHARE tipke na DualShock 4 kontroleru omogućeno je i jednostavno streamanje gameplayja na internet, bez previše komplikacija. Na predstavljanju konzole najavljena je i mogućnost “predavanja kontrolera” gledatelju streama, koji zatim može iz udobnosti svog doma pomoći preći određenu sekvencu u igri. To je nešto što nije zaživjelo odmah na izlasku konzole. Tek je krajem 2014. godine dodana SharePlay mogućnost koja ipak nikad nije zaživjela kako je to inicijalno bilo najavljeno prije pet godina.
Također, na pozornici je najavljeno i kako će gledatelji u određenim igrama biti u mogućnosti sudjelovati u streamu kontrolirajući određene aspekte igre, poput primjerice promjene vremenskih uvjeta u utrkama, ili povećanja težine u igri. Uglavnom, gledatelji su prema ideji Sonyja trebali imati veći utjecaj na stream, no danas s odmakom od 5 godina toga se sjećamo samo kao dobre ideje. Dok istovremeno streameri i streaming platforme nikad nisu bile veće, jače i utjecajnije.
Isto tako revolucionarno je zvučala informacija kako ćemo digitalne igre moći igrati još dok se one preuzimaju na našu konzolu, dok smo trebali dobiti mogućnost odabira koji dio igre bismo prvo voljeli preuzeti – multiplayer ili single player. To je mogućnost koja se ispunila, ali samo djelomično. Većinu igara moguće je igrati dok se one preuzimaju, ali isto tako radi se samo o jednom malom djeliću igre, najčešće o tutorialu ili prvom levelu, koje nakon što odigramo moramo čekati da se cijela igra preuzme. Također, igre koje nude mogućnost odabira prvenstva preuzimanja između multiplayer i single player komponenti danas možemo nabrojati na prste jedne ruke.
Remote Play i Second Screen
Na predstavljanju PlayStationa 4 najavljeno je i kako će PlayStation Vita prijenosna konzola biti dijelom istog ekosistema. Kada je Cerny na pozornici objavio kako ćemo sve igre s PlayStationa 4 moći igrati i na Viti većina nas je to dočekala s podsmjehom. Svi smo na to gledali kao PR pokušaj da se preotme komadić tržišta Nintendovom Wii U i u globalu nitko nije vjerovao da će to biti moguće, barem ne na lagodan način na koji je to predstavljeno.
Međutim, zahvaljujući naprednim streaming tehnikama, od prvog dana prodaje, PlayStation 4 i Vita su se savršeno nadopunjavali. Vita je sa svojom pozadinom osjetljivom na dodir uspjela nadoknaditi manjak tipki u odnosu na DualShock 4 kontroler i danas je većinu PS4 igara moguće igrati i na Viti. Naravno, ovisno o njihovom dizajnu, neke je moguće igrati lagodnije, a neke nešto teže, međutim, prijenos slike i peformanse gotovo su identične prikazu na televizoru.
{loadposition ia1}
Ipak, fokus se 5 godina kasnije pomalo prebacio na PlayStation VR, dok Vita sve više odlazi u zaborav, iako je i dalje podržana. Međutim, jedna druga najavljena mogućnost, iako joj je trebalo nešto duže da se “zalaufa”, pronašla je put do svoje realizacije. Radi se, naravno, o Second Screenu.
Još prije pet godina najavljeno je kako će kod nekih igara PlayStation 4 koegzistirati s pametnim telefonima, pa će više igrača istovremeno moći igrati istu igru. Na to smo nažalost trebali čekati nešto duže da se ostvari, pa je tek krajem prošle godine zaživio servis PlayLink zajedno s njegovim igrama.
Tako danas imamo naprednije igre poput Hidden Agende koju cijela obitelj može igrati preko mobitela, a tu su i nešto manje zahtjevnije obiteljske igre poput kviza Knowledge is Power, ili pak That’s You! Ipak, najvažnije od svega je da je sistem zaživio, igre su uspjele naći svoju publiku i ne sumnjamo kako će se sve više igara u budućnosti oslanjati na ovakav način igranja.
Sjeća li se netko Deep Downa?
Naravno, nakon predstavljanja tehnikalija i mogućnosti od kojih neke nikad nisu zaživjele, dočekali smo i predstavljanja prvih PlayStation 4 igara, od koji isto tako neke nikad nisu zaživjele. Praćenje uživo bilo je jedno fenomenalno iskustvo, jer ipak smo svjedočili jednom generacijskom skoku i kvaliteti grafike kakvu do tad još nismo imali prilike vidjeti (osim onih igrača koji su igrali Crysis 3 na skupim PC mašinama).
- Killzone: Shadow Fall – najavljen kao perjanica ponude na startu prodaje konzole, kojeg smo takvog i dočekali. Igra koja je i danas sinonim za vrhunsku grafičku kvalitetu nažalost, s multiplayer aspekta igranja nije ponudila neku dugotrajnost, dok su iskustva oko kvalitete single player kampanje podijeljena.
https://www.youtube.com/watch?v=JUZJTjns6Qg - Driveclub – igra koja je na kraju završila kao tužna priča. Nakon brojnih odgoda i tehničkih problema na izlasku, Driveclub je ispoliran kao iznimno kvalitetna i zabavna vožnja, međutim, zbog već spomenutih tehničkih poteškoča igra nije ni približno ispunila svoj potencijal. Posebice se to tiče online utrkivanja na razini klubova. Nažalost, svojom glavom neuspjeh je platio legendarni Evolutions Studio koji je kasnije zatvoren.
- Infamous: Second Son – treća igra u serijalu koja je i dan danas jedna od tehničkih najimpresivnijih igara. Second Son smo bez ikakvih odgađanja i tehničkih problema dočekali četiri mjeseca nakon izlaska PlayStationa 4 i većinom je pokupio pozitivne kritike. Svjetlosni efekti i glatkoća izvođenja i s današnjeg gledišta su impresivni.
https://www.youtube.com/watch?v=tHSeyPl–Fw - The Witness – prva indie igra od mnogih kojima je Sony pokušao dokazati svoju privrženost indie developerima, za koje su stvorili konzolu jednostavnu za razvoj igara. Ipak, The Witness smo dočekali igrati tek početkom 2016. godine, iako se najavljivao i kao mogući launch title.
- Dreams – igra koju još nismo dočekali. Onda tek tehnički demo kasnije je postao punokrvni naslov, koji bi na PlayStation 4 trebao stići kasnije ove godine. Dreams u poslijednjim prikazima izgleda fantastično, međutim, činjenica je da je Sony preuranio s prikazivanjem igre.
- Deep Down – Capcomov prilog predstavljanju PlayStation 4 konzole nešto je naimpresivnije što smo ikada vidjeli. Prikaz za koji su se iz Capcoma zakunili da nije CGI, već sekvenca iz gameplaya na PS4 koju je prikazao moćni pokretač Phanta Rei. Čestice prašine, vode, vatre, iluminacija… Međutim, do dana današnjeg nismo dobili niti jedan novi prikaz. Kako igre tako ni moćnog pokretača, tek se tu i tamo Capcom sramežljivo javi s informacijom kako Deep Down i njegov pokretač još uvijek “postoje”.
https://www.youtube.com/watch?v=ivwgE_t8a5s
{loadposition ia1} - Watch Dogs – slično kao i Deep Down, tako je i ekipa iz Ubisofta višestruko nabrijala grafički prikaz na predstavljanju PlayStationa 4. I ne samo na njemu, jer prvih nekoliko prikaza igre izgledalo je nerealno dobro neovisno o platformi. Višestruko ušmikavanje igara bio je onda trend kojem je Ubisoft često pribjegavao, a koji se isto tako često i obijao o glavu. Danas je Ubisoft nešto pametniji, igre im u trailerima izgledaju nešto realnije, dok je prvi Watch Dogs blago rečeno – razočarao.
https://www.youtube.com/watch?v=XialLTYmTY4 - Destiny – “Što radi Bungie?” Nakon razilaženja s Microsoftom mnogi smo se pitali ovo pitanje, da bi na PlayStation 4 stigla bomba. “FPS koji će promijeniti način na koji igramo”, “svijetovi koji žive i dok nas nema”, “igrači će se razvijati zajedno sa svijetom koji nas orkužuje” samo su neke od mantri koje su izrečene na predstavljanju. Iako konkretnog sadržaja iz igre prije pet godina nismo vidjeli, danas kad gledamo s odmakom nam je jasno kako je projekt, u najmanju ruku, predstavljen previše ambiciozno. Ipak, prvi Destiny je na kraju bio igra gdje su pojedini članovi naše redakcije ostavili tisuće i tisuće sati, pa nećemo ni pretjerati ako kažemo da je FFA u jednom dijelu i nastao na druženju u toj igri.
Mnogo više detalja, kao i dizajn same konzole, dobili smo četiri mjeseca kasnije na E3 konferenciji, kada su nam iz Sonyja “uvalili” i obaveznu PlayStation 4 pretplatu, ali kada su i “obranili svijet” od DRM-a koji je onda bio nametan od strane Microsofta i njihovog nadolazećeg Xboxa One.
Današnji dan prije pet godina svakako će ostati u lijepom sjećanju svima nama koji smo uživo svjedoćili budućnosti, odnosno gamingu kakvog danas znamo. Sony je s PlayStationom 4 obećao i ispunio puno dobrih ideja bez kojih danas igranje ne možemo zamisliti. Također, bilo je to vrijeme kada je industrija trebala odlučiti hoće li se prikloniti agresivnom DRM-u. To bi značio da preprodaja i dijeljenje igara među nama igračima odlazi u prošlost, a prahistorja bi bilo igranje i bez internet konekcije. Iz Sonyja su, za razliku od Microsofta, na vrijeme prepoznali da je to ono što igrači NE žele, na tome su i poentirali, pa je tako danas PlayStation 4 daleko najpopularniji gaming uređaj prodan u preko 70 milijuna primjeraka, te je na pravom tragu da postane naprodavanija konzola svih vremena.
{loadposition ia1}
