Kolumne

Suludo je tvrditi kako je CD Projekt iscenirao hakiranje samog sebe

Ako živite ispod kamena, onda dosad još niste znali kako je CD Projekt, izdavač i developer Cyberpunk i The Witcher igara ovih dana hakiran. Napadač je uspio pristupiti serveru na kojem su se, između ostalog, nalazili izvorni kodovi i datoteke Cyberpunka 2077 i next-gen radne verzije The Witchera 3.

Napadači su, kako je to već običaj, na serveru ostavili tekstualnu datoteku u kojoj od CD Projekta zahtijevaju novčanu odštetu ako ne žele ovih dana na internetu ugledati sve ukradeno. U ovakvim situacijama postoji jedno nepisano pravilo, a ono je da se s napadačima ne pregovara. CD Projekt je ispravno odlučio ne udovoljiti zahtjevima hakera, te je o svemu jučer obavijestio javnost.

Toksični tabori

Više na domaćem internet prostoru nego vani krenuli su komentari kako je CD Projekt čitavi hakerski napad iscenirao. Logika se svodi na to da poljski izdavač želi kupiti više vremena za peglanje Cyberpunka 2077. Fokus javnosti žele prebaciti na hakerski napad koji će ujedno biti i izlika za realno spori razvoj prijeko potrebnih zakrpi.

S druge strane, imamo suprotni tabor koji usprkos nedovršenoj igri, lažnom reklamiranju, rezanju sadržaja i očajnom menadžmentu još uvijek brani CD Projekt. Po njihovoj logici mediji nebi smjeli izvještavati o problemima. Kritiziranje CD Projekta proglašava se ismijavanjem, naslađivanjem, favoriziranjem konzola, a oni koji se uopće usude prigovoriti kasapiranom Cyberpunku 2077 su siromašni bijednici koji si ne mogu priuštiti konfiguraciju za igranje.

Kojem god taboru pripadali ili ne pripadali. trebali biste uočiti goleme razine toksičnosti s obje strane. Ono što je trebala biti jedna od igara generacije, na kraju je ispao poligon za još jednu podjelu. Kao da nam ih nije dosta. Cyberpunk 2077 je tako, barem zasad, čista suprotnost The Witcheru 3 koji je među generacijama igrača izazvao suprotan utisak. Upravo je treći nastavak The Witcher sage ujedinio gamere iz svih tabora, a rasprave o jednoj od najboljih igara prošle generacije jednostavno nisu ostavljale prostora za išta više osim o diskusije o samoj igri.

Jedina dva tabora u Witcheru 3.

Yennefer ili Triss

Na kraju, izvor problema je sasvim očit i nimalo podložan interpretacijama. Koliko god je CD Projekt zaslužan za The Witcher 3 i atmosferu stvorenu oko njega, toliko je kriv za sve što se događa oko Cyberpunka 2077. Vodstvo CD Projekta je jedino i isključivo odgovorno za lažni marketing, lažnu komunikaciju s igračima, promašenu strategiju razvoja igre i sukobe s vlastitim zaposlenicima koji su kasnije isplivali u javnost, a koji su upozoravali na sve navedeno. Ako vam je tako draže, vodstvo CD Projekta odgovorno je i za preširoki obujam sadržaja koji su si zadali. Realno, čak i s bugovima, lošom optimizacijom i odrezanim sadržajem, danas praktički ne postoji igra tolike širine.

Kada su već bili sposobni lagati o samoj igri, onda su sposobni lagati i o tamo nekom tobože hakerskom napadu? Pitanje je to koje si postavlja ekipa iz onog prvog tabora, ali koja možda nije svjesna potencijalnih posljedica koje bi proizašle iz svega toga.

Hakerski napad ovakve veličine sa sobom povlači na desetke drugih faktora. U trenutku kada su iz CD Projekta odlučili izaći u javnost, u čitavi slučaj umiješale su se nadležne pravne i kriminalističke institucije. I to ne samo na razini Poljske, već i na razini Europske Unije. Čak i prije nego što se jučer CD Projekt obratio javnosti, posebni timovi forenzičara već su radili na ovom slučaju. Jednostavno ne postoji mogućnost da je sve izrežirano, odnosno da jest, to bi već bilo otkriveno, a posljedice bi bile strašne. Značio bi to kraj za jednu kompaniju čijih preko 60% dionica je ponuđeno na slobodnom tržištu, a svi odgovorni bili bi kazneno gonjeni.

Posljedice?

Budući da osobno radim u struci, mogu samopouzdano napisati da način da se u zadanim okolnostima takvo nešto uspješno izvede, odnosno iscenira, iziskuje znatno više vremena i resursa nego što je potrebno za ispeglati Cyberpunk 2077.

Sada kada smo otklonili mogućnost bilo kakve manipulacije od strane CD Projekta, razmotrimo možebitne posljedice. Sasvim izgledno je kako će izvorni kodovi Cyberpunka 2077 i The Witchera 3, ili barem njihovi dijelovi, završiti na internetu. To ujedno ne znači sporiji razvoj obje igre. Sigurnosne kopije postoje, vraćene su i developeri nastavljaju raditi kao i dosad.

Minimalna je mogućnost da će se obje igre, u fazama razvoja u kakvim jesu, pojaviti u igrivom obliku na internetu. Cyberpunk 2077 i The Witcher 3 oboje su rađeni na internom grafičkom pokretaču koji je, prema saznanjima kakva imamo, prilično kompliciran i čisto sumnjamo da će se neki developer amater upustiti u prilagodbu verzije igre za široko igranje. Ozbiljniji developeri neće riskirati kazneni progon kako bi uopće preuzeli takvo nešto na svoja računala, pa makar to napravili iz puke radoznalosti. Naposljetku, PC verzija Cyberpunka 2077 ionako nema apsolutno nikakvu DRM zaštitu.

Najizgledniji ishod situacije, a koji CD Projektu nebi nikako odgovarao, je taj da će na internet procuriti količina izrezanog sadržaja. Ako je izrezanog sadržaja uopće i bilo, a reže se iz svake AAA igre, u narednim tjednima i mjesecima možemo očekivati bombastične naslove diljem interneta koji će nastaviti narušavati ugled kompanije, vrijednost dionica i količinu kose na glavi Marcina Iwinskog. Vodstvo CD Projekta će se pronaći u situaciji da će se trebati braniti i od sasvim normalnih i inače trivijalnih stvari.

Zatvoriti se, reorganizirati, iskupiti i naučiti.

Cyberpunk 2077 danas obilježava točno dva mjeseca od izlaska. Golemih i impresivnih preko 15 milijuna prodanih primjeraka skupo su platili. Uslijedili su masivni zahtjevi za povrat novca, povlačenje igre s PlayStation Storea, znatni pad vrijednosti kompanije, kolektivne sudske tužbe, javna prepucavanja zaposlenika, a sada i ovo.

Kada CD Projektu nadjenemo epitet sirotoga, zaista ne želimo biti ironični. CD Projekt u jednu ruku nema ni sreće, jer zaredala im se količina negativnosti neviđena u modernoj povijesti. Jesu li zaslužili sve što im se događa. Jesu. Sve osim hakiranja, ali i ono je nusprodukt sveopće tehničke aljkavosti i korporacijskog kaosa kakav vlada u CD Projektu.

Naposljetku, sve što se događa možda je upravo ono što treba CD Projektu. Izdavaču i developeru koji je do prije samo nekoliko mjeseci sam sebe nazivao najvećim prijateljem igrača potreban je reset. Tehnički i organizacijski. CD Projekt tako ima šansu kakva se ne pruža često, a kada i dođe prilika, ona je jedinstvena. Na višestruko manjoj i gotovo neusporedivoj skali, Hello Games s igrom No Man’s Sky pokazao je smjer u kojem treba krenuti.

Zatvoriti se, reorganizirati, iskupiti i naučiti. Uvjereni smo da CD Projekt to može. Za balans u čitavoj gaming industriji.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close