Spyro: Year of the Dragon
Kad sam prvi put vidio naslovnicu za igru i Spyra na skejtbordu, pobojah se da će to bit nekakav spin-off inspiriran Tony Hawk’s Pro Skater serijalom. Dodatni razlog za skepsu bio je taj što je Naughty Dog napravio Crash Team Racing (koji je odličan da ne bi bilo drvljem i kamenjem) pa sam pomislio da bi Insomniac mogao napraviti neki svoj „odgovor“ na to. No vidjevši najave, odahnuo sam. Bit će to dobri stari platformer (naravno, poboljšan u odnosu na prethodnike). Brojke 3 nema, a „Year of the Dragon“ stoji zato što je po kineskom horoskopu 2000. godina bila godina zmajeva. Ovaj nastavak je izašao upravo te godine.
Umm, Hunter, što to izvodiš?
Godinu zmajeva slave i u igri jer time priča počinje. Spyro, ostali zmajevi i Hunter the Cheetah iz prošlog nastavka spavaju na livadi okruženi zmajevim jajima koja bi se uskoro trebala izleći. Kroz rupe u zemlji poput krtice izlazi zečica Bianca sa svojim kompanjonima koji kradu jaja. Zbog nepažnje stane na Hunterov rep, on vrisne od bola i probudi sve zmajeve. Bianca pobjegne u rupu iz koje je ispuzala – u zaboravljeni svijet. Naravno, svi ostali zmajevi su preveliki da prođu kroz rupe pa možete pogoditi tko jedini može proći kroz rupu i otići u zaboravljeni svijet. Tako je, ljubičasti zmaj opet spašava dan, a kao i uvijek pridružuje mu se Sparx i Hunter. I kreće treća avantura!
Igru se grafički očito više nije moglo poboljšavati (a da PS1 ne zakuha), zato su u Insomniacu išli na kartu trpanja što više raznog sadržaja i povećavanja dimenzija nivoa. Da se razumijemo, igra i dalje izgleda prekrasno i većinu vremena se vrti u stabilnom framerateu. Jedino što dodatno primjećujem je da su animacije u igri malo dorađenije u odnosu na dvojku.
Raketiranje metalnog morskog psa? Zakon!
Sadržaja ima na tone, kao i novih i starih likova. Nekima od njih može se upravljati, tako da po prvi puta nećete cijelu igru igrati samo sa Spyrom. Ti likovi su redom: Sheila the Kangaroo, Sergeant Byrd the Penguin, Bentley the Yeti i Agent 9 the Space Monkey. Svaki od njih ima svoj jedinstveni set karakteristika koje Spyro nema te mogu riješiti pojedine dijelove nivoa koje on ne bi mogao. Postoje nivoi u kojima je čak i Sparx u glavnoj ulozi. Kamera tada ima pogled iz ptičje perspektive, Sparx ima mogućnost pucanja, a leptiri služe za obnavljanje energije ili nove načine pucanja. Igra se tada ponaša kao nekakav shoot ’em up što je zgodna devijacija od standardnog platformskog igranja. Kada vas ne uči nekim vještinama, Hunter je isto igrivi lik na specijalnim nivoima s utrkivanjem. A možete se i skejtati protiv njega pa vidjeti tko će nabiti više bodova. Svestran lik, nema što! Nova četiri lika postanu igriva tek kada ih izbavite iz ralja onog dosadnog pljačkaša Moneybagsa. Da, da, i on je dolutao u zaboravljeni svijet pa ako mu platite izvjesnu cifru u valuti po imenu dijamanti, oslobodit ćete nove likove. Valjda mu je to jedino preostalo kao biznis s obzirom da sve tehnike koje ste mu platili u drugom nastavku imate dostupne u startu.
Uh-oh! Izgleda da je Sparx okružen by the lobster gang.
Glavni zadatak je skupiti zmajeva jaja, a ona su razasuta po svjetovima kojih je ovaj put četiri i nazvani su po dobu dana (za razliku od godišnjih doba u drugom nastavku), pa sada imamo Sunrise Spring, Midday Gardens, Evening Lake i Midnight Mountain. U nivoe se, kao i uvijek, ulazi kroz portale. Novost je to da sada postoje mini portali koji vode do određenih mini-igara u nivoima ili su to dijelovi nivoa u kojima se upravlja jednim od 4 nova lika. Tabla s licem lika ispred takvog portala govori s kojim likom ćete igrati taj dio. Ako ih prije ne oslobodite, onda ne možete igrati te dijelove nivoa.
Kako poniziti Hunterovo skejtanje? Evo kako!
Generalni sustav nivoa je istovjetan kao u dvojci, tako da vas odmah na početku dočeka stanovnik relevantan za taj nivo i iznosi problem. Kada ga riješite, dobijete jaje, kao i za svaki zadatak, odnosno mini-igru. Mini-igre variraju težinom koja je označena brojem zvjezdica. Većina ih je lagana, no postoje one poput Yeti boksa u 3 runde koji mi je lagano popio krv na slamku. Budući da sam već ranije spomenuo skejtanje, reći ću samo da su to mogli i bolje riješiti. Spyro može izvesti svega par trikova, a slijetanje zna biti malkice zeznuto. Isto tako izlaženje iz half pipea mi je znalo pomalo čupati živce. Dobra ideja, ali lošija izvedba. Sparx nivoi su shoot ’em up s pogledom odozgo, a cilj je skupiti sve dijamante, pronaći jaja i prebit bossa. Ni ovaj nastavak nije pošteđen nivoa s letenjem i tu nema ništa novo – u zadanom vremenu treba skršiti sve objekte i riješiti dodatni zadatak koji vam obično postavlja Hunter.
<< SPYRO 2: GATEWAY TO GLIMMER | EPILOG >>
