Torment: Tides of Numenera, iako najavljivan kako svojevrsni duhovni nastavak velikog Planescape Tormenta, on to zapravo nije.
Ovo je u stvari grafička novela s RPG elementima. Grafičke animacije ne postoje i sve je isključivo tekstualno i sporo. Priča je solidna, ne pretjerano inovativna i pomalo podsjeća na Pillars of Eternity, čiju tehnologiju i posuđuje.
S druge strane, priča je najjača karakteristika ove igre. No, usprkos bogatom svijetu i priči Monte Cooka, igra jednostavno ne uspijeva povezati glavnog lika (Last Castoff) sa igračem. Barem ne na onaj emotivan način na koji smo se naučili vezati uz likove u drugim igrama. Osobno, to u ovoj igri nisam osjetio.
Vizualno, Torment: Tides on Numenera izgleda predivno i to je možda jedino čime podsjeća na Planescape Torment.
Fool me once, shame on you; fool me twice, watch it, I’m huge!
No, vratimo se na početak. Smješteni u daleku budućnost, poznatu kao Deveti svijet (Ninth World), budite se bez sjećanja u potpunom mraku dok slobodno padate i tu polako počinje vaša patnja. Nakon pada, budite se u svojoj podsvijesti, što je ujedno i uvod u izradu lika kojeg ćete igrati. To je opet jedan zanimljiv tekstualni dio u kojem vas bombardiraju različitim scenarijima, koji su u stvari vaša sjećanja i ovisno o vašim odgovorima, formiraju vaš lik. No, postoji mali problem. Informacije kojima ste obasipani, nemaju previše objašnjenja i vrve gomilom nepotrebnih novih izraza poput Glaive (warrior), Nano (caster), Jack (rogue), esotery (magija)… U priču dalje ne bih ulazio zbog eventualnih spoilera.
Questovi su odlično razrađeni s naglaskom na one sporedne što me ugodno iznenadilo.
Likovi koje susrećete su uglavnom interesantni i šaroliki, ali ne i likovi koji vam se mogu pridružiti.
Uzročno-posljedična veza je poprilično slaba, rekao bih mlohava. Niti jedna odluka koju donesete, neće zapravo imati velikih posljedica na samu igru, ali će se odraziti na epilog koji je napravljen u stilu Fallouta 2 (opet naravno, samo tekstualno).
Crisis (borba)
Sustav borbe nije onaj klasičan na koji smo navikli igrajući već spomenuti Planescape Torment, Baldur’s Gate, Icewind Dale i slične naslove. Ovo je borba na poteze, dakle turn-based mehanika, ali poprilično loše izvedena turn-based mehanika. Borbe su uglavnom spore, dosadne i pomalo naporne (pogotovo u situacijama u kojima imate više od 5 protivnika – u jednoj ih ima i 20) . Ako ste kojim slučajem igrali Pools of Radiance: Ruins of Myth Drannor znat ćete na što mislim.
Torment koristi pojednostavljenu mehaniku borbe koja je svedena na jedno pomicanje i jedan napad, ali tu je i alternativa; iz gotovo svake borbe možete se izvući razgovorom. Da, borba je u T:ToN svedena na minimum (srećom) i u cijeloj ćete se igri, boriti možda samo 15-ak puta.
Get me out of this hell-hole
Tu je još jedan vrlo bitan gameplay segment. Ne znam kako bih ga uopće nazvao.
Fatigue sustav? – Uglavnom, svaki lik neovisno o klasi, ima: snagu, brzinu i inteligenciju.
Koliko će koji od njih biti više ili manje naglašen, ovisi naravno o samom igraču i njegovom izboru. Svaki od tih atributa, imat će svoju ulogu u određenim situacijama. To može biti u borbi, ali može biti i reakcija u razgovoru s drugim likovima. Ti atributi se troše i možete ih vratiti na dva načina; spavanjem i consumable itemima. Koliko će reakcija biti uspješna, ovisi o broju utrošenih atributa. Naravno, tu pomaže i vaša ekipa, budući je svaki lik bolji u nečemu pa možete koristiti i njih za obavljanje određenih stvari.
T:ToN definitivno nije igra za svačiji ukus.
Jump on my sword while you can, evil… I won’t be as gentle!
Grafički, igra djeluje jeftino, nedorađeno i amaterski napravljeno što nikako ne opravdava budžet od gotovo $5 mil., koji je inXile Entertainment skupio preko Kickstartera.
Pod grafički ne mislim na vizualno, jer su pozadinske slike predivne i tu dolazi do velikog odstupanja. Korisničko sučeljeizgleda katastrofalno kao i sami likovi i njihove animacije. Glazba je poprilično ambijentalna i ponekad narušava atmosferu same igre, pogotovo u borbi.
Torment: Tides of Numenera nije loša igra; prije bih rekao zbrzana i nedovršena. Definitivno nije za svačiji ukus. Ako volite čitati knjige i fantasy romane, ovo je svakako nešto što ne biste smjeli propustiti. Ako tražite RPG s naglaskom na borbu i sate provedene u dobroj zabavi prepunoj magije, demona, trollova i otkačenih likova, ovo definitivno nije igra koju tražite.
