Recenzija | Marsupilami Hoobadventure

Dolazi nam vrijeme darivanja. Znamo da su većina gamera u svojim tridesetima, zapeli u kolotečini kuća-poso i sve što žele je trostruki A naslov osrednje kvalitete s mikrotransakcijama i borbenim pasošima za jeftini iznos od šezdeset dolara minimum. No, ponekad moramo misliti na najmlađe i početke igraće karijere. Ponekad se moramo vratiti u jednostavnija, čišća vremena. Marsupilami Hoobadventure je upravo takva igra koja podsjeća na davna doba.

Kreš za najmlađe

Tridesetogodišnjaci i oni stariji, možda ste upoznati s crtaćim radom belgijskog strip velikana André Franquina. Spirou i Gaston su još uvijek cijenjeni na prostorima bivše Juge, probajte pronaći Stripoteku negdje. Sigurno ćete vidjeti i panel Marsupilami karikatura, simpatičnih izmišljenih stvorenja koji su mješavina majmuna, leoparda i merkata. Ne pričaju, samo skakuću okolo sa svojim duuuuugim repom i viču „hooba”. Tri marsupilamija u ovoj igri francuskog studija Ocellus tako slučajno oslobode zlog duha iz sarkofaga i trebaju spasiti dan.

Vrlo jednostavno, dijabetično slatko i oku ugodno – tako možemo opisati cijelu igru. Hoobadventure je tipičan 2D platformer koji ne radi ništa novo, ali sve što radi je kvalitetno. Igra crpi dosta svog dizajna iz različitih velikana žanra, od Donkey Kong Country, preko Sonica do Crasha. Možete odabrati tri slatka marsupija koji se jedino razlikuju u boji krzna i spolu, pa krećete kroz tri svijeta skupljati breskvice i skakutati po životinjama. Otpočetka je jasno da je igra namijenjena mlađem uzrastu; voća i besplatnih života ima napretek, razine su dizajnirane tako da je glavna ruta uvijek najlakša i najkraća, a veliki naglasak je na prezentaciji i uživanju u fluidnim animacijama.

Francuzi su se stvarno potrudili prikazati marsupilamije u najboljem mogućem izdanju. Uvodne i završne animirane scene su Pixar kvalitete, s predivnim glatkim animacijama lica i pokreta. Šareni neprijatelji i još šareniji nivoi šarmiraju u svakom trenutku. Prvi svijet izgleda kao idilična brazilska favela gdje je sve lijepo i čisto, drugi je bujna džungla s debelim bubama i ogromnim kornjačama, a treći aztečki hram i svim klišejima koji uz to dolaze. Sve je popraćeno veselom ritmičnom glazbom udaraljki, gitare i pjevušenja. Ako vas to podsjeća na Crash, niste jedini.

Lako, ali slatko

Nije samo vizualni identitet u stilu našeg najdražeg sisavca. Tri svijeta, svaki s otprilike osam razina, ima i skrivene nivoe koji se moraju otključati perima razbacanim po ostatku igre. Svaki nivo ima i skriveni bonus izazov te time trial mode za medalje. Skupite ih sve i otključate galeriju koncepata, 3D modela i glazbe. Na kraju svake razine marsupilami vas nagradi pozom dok brojite skupljeno voće – neodoljivo podsjeća na bandikut Kreša. Boss na kraju svakog svijeta vas nagradi kristalom! Ne mislimo to kao kritiku, dapače, više ko posvetu. Znaju točno koga treba imitirati i koliko.

Imitacija ide dalje u samom dizajnu razina. Marsupići koriste svoj rep za skakanje i udaranje životinja i kutija, mogu se zavrtiti s repom i dostići velike brzine (kao određeni plavi ježić) te mogu se njihati ili zakačiti repom na prstenima ili tukanima. Tukani vas mogu lansirati okolo i ima par djelova koji su jako brzi i atraktivni (kao što zna jedan debeli snažni majmun kojeg nećemo imenovati). Sve je to fluidno i precizno, s jako jednostavnim kontrolama. Nema čak ni duplog skoka, vjerojatno da bude što jednostavnije za ciljanu publiku. No, to ne znači da nema izazova ako ga tražite. Nije problem završiti igru ako ignorirate skrivena pera i bonuse, čak i kad stvari postanu nešto teže u zadnjem svijetu. Za mališane od 5-6 godina će ovo biti jako prikladna igra, s nekoliko momenata koji bi mogli ostati u pamćenju kao prvi veliki gaming koraci. Ali, ako ste mama ili tata sa svojim gaming pedigreom, vi se možete zakačiti na skupljanju dodataka sa strane, jer tu se mogu naći neki elementi koji bi bili previše za sitne prstiće. Nikad to ne prelazi granice, ne govorimo ovdje o mazohizmu četvrtog Kreše, ali je primjetna razlika u težini. Zadnji skriveni nivo je pogotovo težak jer kombinira sve mehanike i opasnosti u jedan veći test izdržljivosti.

Majmuniranje kratkog trajanja

Igra ima dva veća problema. Prvo, bonus izazovi skriveni po razinama i obavezni izazovi na mapi između razina – su isti! Na primjer, možda morate odraditi jedan krug skupljanja prstena na poligonu u bonus izazovu, ali onda isti izazov, kopiran, se smatra kao zasebnom razinom na mapi – samo odradite dva kruga više. Ne znam jesu li imali manjka vremena ili manjka ideja, ali je razočaravajuće pronaći isti izazov skriven u jednom kutu i onda ponoviti istu stvar par minuta poslije, samo duže. Onda se isti izazovi u razinama ponavljaju, samo u težim varijantama, tipa isti krug prstena s neprijateljima ili drugim opasnostima… Doći do bonusa je sasvim solidno odrađeno, ali sami bonus izazovi su zapravo malobrojni i previše monotoni. Kad riješite izazov, dobijete kartu za bonus razinu koja se samo sastoji od hrpe voća za besplatne živote, što će mališanima biti ekstra zabavno.

Drugi problem je kratkoća. Samo tri svijeta i nekoliko lijepih nivoa ostavlja krnji dojam. Za cijenu od 30 eura ima i drugih 2D platformera, pogotovo na indie PC tržištu, s daleko više sadržaja. Budžet je očito išao na grafiku, glazbu i općenito prezentaciju, ali ima ovdje dovoljno solidnih mehanika koje se mogu razvezati na puno više od ponuđenog. Nastavak s većim opsegom za sličnu cijenu bi bio taman, a s obzirom koliko animacijskog talenta imaju u studiju sigurno se može angažirati i dodatna snaga. Sve u svemu, Hoobadventure je sasvim pristojan platformer za najmlađe igrače i može biti jako lijepi poklon ispod bora. Pogotovo ako ga nađete na popustu. Igrajte s obitelji nakon radnog dana sa šalicom kraš-ekspresa i snijegom u dvorištu.