PlayStation VR 2 recenzija – Golemi generacijski iskorak za ozbiljno igranje

Prvi PlayStation VR probio je led 2016. i, rekli bismo, već onda je bio zastario. U nastojanju da stvori VR uređaj za mase, Sony je tada napravio brojne kompromise. Move kontroleri bili su nasljeđe tehnologije s PS3, kamera nužna za praćenje u prostoru nije bila uključena u paket, žice su se petljale posvuda, međutim, najviše je na (ne)ozbiljno igranje utjecala nedostatna hardverska snaga PlayStation 4 konzole. Svejedno, prva PS VR generacija dobrom prodajom pokazala je da interes igrača postoji, a na potencijal su ukazala i neka jako dobra igraća iskustva poput Blood & Trutha, Astro Bot Rescue Missiona, Beat Sabera i drugih.

PlayStation VR 2 ispravio je većinu nedostataka originala te stvorio temelje za bitan iskorak VR-a u mainstream. Pa krenimo.

Sadržaj

Specifikacije

Rezolucija2,000 x 2,040 po oku
EkranOLED HDR
Brzina osvježavanja90Hz, 120Hz
Vidno polje110°
PraćenjeSenzor pokreta sa šest osi, 4 prednje kamere, IR kamera za praćenje očiju
KontroleriSense VR: Haptička vibracija, adaptivni okidači, kapacitivni senzori za detekciju prsta
KonekcijaUSB-C

Dizajn

PlayStation 5 je podijelio igrače. Nekima ružna, a drugima prelijepa konzola karakter mijenja ovisno o položaju u kojem je držite, ali dizajn je to čije konture je iscrtao prvi PlayStation VR. PlayStation VR 2 oblim bridovima te primarno bijelom bojom prati sličnu filozofiju.

Sami headset oblikom ne odstupa previše od prethodnika. Kada ga primite prvi put u ruke, pod prstima pucketava plastika stvara ne baš sjajan prvi dojam. Nemate osjećaj da u rukama držite nešto što košta 600 eura, međutim, kada postanete svjesni upakirane tehnologije te njezine primjene u praksi, utisak se dramatično mijenja.

Remen na vrhu vrata djeluje kao težište headseta. Presvučen mekom gumom, ispunjenom zrakom umjesto spužve, ne bode plastikom iznutra poput prethodnika, a sama izrada je fleksibilnija i bolje se prilagođava zakrivljenosti lubanje. Isto vrijedi i za prednju stranu remena. Ona se lijepo naslanja na čelo, manje ga opterećuje te, opet ponavljamo, ne bode plastikom iznutra. Iako samo 10-ak grama lakši od prethodnika, PlayStation VR 2 osjeća se znatno laganijim. Težina je bolje raspoređena, a sile stiska pametnijim dizajnom više djeluju na stražnji dio.

Prednji dio, onaj najvažniji u kojem se skrivaju OLED ekrani te sva moguća tehnologija nove generacije PS VR-a također ne bode lice pod uvjetom da je remen pravilno pozicioniran od iza. Laganija guma oko očiju i nosa pravilnije se prilagođava licu te efektivno eliminira proboj vanjskog svjetla unutar headseta, što smo zamjerali prvom PS VR-u. Nismo imali problema kod igranja s naočalama, iskustvo je i dalje bilo ugodno, a nastavilo je to biti i s dodatnim Pulse 3D headsetom kojeg su dizajneri očito imali na umu.

Najbolje od svega? Povezuje se samo jednom žicom direktno u konzolu. Nema više kutije za procesiranje i razdvajanje signala koja sa sobom povlači još dvije žice. Nema ni kamere. Igranje u VR-u na PlayStationu konačno više ne povlači obavezu spajanja brda opreme, a nakon igranja nema nereda. Odštekate i pospremite.

Najgore od svega? Povezuje se žicom. Po tom pitanju pomak od prethodnika je očit, ali žica je i dalje tu. Smetat će vam, zapletat ćete u nju i jedino ona će vas izbacivati iz potpune imerzije koju je PlayStation VR 2 izuzetno sposoban isporučiti.

Kontroleri

A kada smo kod imerzije, stižemo do kontrolera. Za razliku od prvog VR-a, Sense kontroleri djelom su osnovne opreme. Oblikom prate trend koji je postavio Meta Quest 2, od kojeg je preuzet i raspored tipaka. Krug i iks su na desnom, a kvadrat i trokut na lijevom kontroleru. PlayStation igračima raspored će na prvu biti čudan, budući da od ’95. palac s iksa na krug ide u smjeru gore desno, a na Sense kontroleru ide gore lijevo. Neobično je i zahtjeva navikavanje, ali nakon sat vremena sve sjedne na svoje mjesto.

Sense kontroleri ne skrivaju inspiraciju konkurencijom, međutim, izdvajaju se tehnologijom. S DualSensea naslijedili su haptičku vibraciju i adaptivne triggere, a poput Valveovih Index kontrolera implementirani su senzori za prepoznavanje dodira.

Kontroleri jako dobro leže u rukama, ergonomski sjajno prate hvat prstiju, kružnica oko zgloba ulijeva sigurnost dok mlatarate rukama, a omjer težine i robusnosti doima se savršenim. Udobni su i pogodni za igranje u dugotrajnim sesijama. Međutim, nijedan od tri ranije nabrojana velika aduta neće vas izuti iz cipela.

Haptička vibracija

Haptička vibracija nije izražena kao na DualSense kontroleru. Vibracije se osjećaju precizno i ugodno, međutim, ne čine veliku razliku u doživljaju igre kao što to radi PS5 kontroler. Dojam je da motor u kontroleru nije snažan poput onoga u DualSenseu, što developerima umanjuje mogućnost interpretacije haptičke vibracije u igrama. Međutim, i takva, diskretnija vibracija zgodno komplimentira igrama. Primjerice, kada u Horizon Call of the Mountain natežete opnu luka ili glajdate niz uže.

Adaptivni triggeri

Adaptivni triggeri, kažu promotivni materijali, postoje. Problem je što se ne osjećaju u igrama ili se osjećaju tek diskretno. Horizon kao showcase first-party naslov s lukom i strijelom kao primarnim oružjem ima pregršt prostora za implementaciju otpora u R2/L2 triggere, ali ono se manifestira toliko mizerno da ćete sami sebe propitkivati ima li ga uopće. PS5 naslovi na DualSenseu oduševljavaju u sličnim okruženjima, čak i u Horizon Forbidden Westu implementacija adaptivnih triggera je genijalna, stoga čudi slaba, odnosno nikakva implementacija u VR Horizonu. Otpora nema ni u drugim igrama, što sugerira da VR Sense kontroleri možda nemaju mehaničkog kapaciteta poput DualSensea.

Kapacitivni senzori

Kao posljednju značajnu tehnologiju Sense kontrolera izdvajamo kapacitivne senzore. Mogu prepoznati držite li kontroler u šakama te kako ga držite, što impresionira dok gledate svoje virtualne šake, međutim, senzori u Sense kontrolerima nisu sposobni prepoznati sve prste poput Valve Index kontrolera. Primjerice, u igrama možete ispružiti palac i kažiprst, a ostala tri prsta su vezana u jedan. Ipak, ne radi se o naročito bitnom featureu, u ovom trenutku nismo svjesni nijedne igre koja svih pet prstiju zasebno iskorištava u smislenu gameplay svrhu.

Autonomija

Pregled Sense kontrolera zaključimo autonomijom. Baterija drži 4-5 sati, s čime nismo potpuno nezadovoljni. Čak i kad dobijete “VR noge” (više o tome u Horizon Call of the Mountain recenziji), gameplay seanse iskusnih igrača u VR okruženjima zbog specifičnog načina igranja nisu duže od nekoliko sati, pa ako se sjetite puniti u međuvremenu, nećete imati problema. Kontroleri su puni za otprilike 45-60 minuta. Međutim, poučeni iskustvom preporučamo nabavu stanice za punjenje. Ona se prodaje odvojeno. ali oslobodit će vas patnje s kabelima. Zbilja su patnja.

Korisničko iskustvo

Prvo postavljanje i kalibracija

Kod prvog paljenja ažurirat ćete softver kontrolera, nakon čega slijedi kalibracija headseta. Niz testova osigurat će da imate najoptimalnije vizualno iskustvo. Primjerice, mnogi su na prvom PlayStation VR-u zanemarivali kalibraciju horizontalne razdaljine leća, prvenstveno jer nije postojao način da se ona pravilno testira, a radi se o krucijalnom elementu. Pomoću unutarnjih infracrvenih kamera za praćenje oka, PS VR2 će vas zgodnim testom precizno usmjeriti kroz taj proces, a slika će biti kristalno čista.

Potom slijedi postavljanje prostora. Uređaj pomoću četiri prednje kamere skenira čitavu sobu, potom, ako imate slobodnog prostora, sugerira dva osnovna načina igranja. Za tzv. roomscale način morate imati najmanje 4 kvadrata prostora, a u statičnom, neovisno sjedite li ili stojite, 1 kvadrat. Problem kod statičnog načina igranja je taj da sistem ne nudi skeniranje prostora izvan osnovnog kvadrata, pa čak i ako imate gomilu prostora oko sebe, unaprijed predefinirane granice previše su uske te vas PS VR 2 konstantno gnjavi upozorenjima. Rješenje je uvijek igrati u roomscale načinu.

Grafika i vizuali

Relativno mutnjikavo sučelje PlayStationa 5 po ničim ne odaje naznaku vizualnog iznenađenja koje slijedi po pokretanju prve VR igre, u našem slučaju Horizon Call of the Mountaina. Oprezni i usklađenih očekivanja, očekivali smo bolje vizuale od onoga što je bio sposoban isporučiti prethodnik. A dobili smo puno bolje, približno slično onome što gledate na promotivnim materijalima. Sjajno.

Teksture su detaljne, svjetovi se iscrtavaju u daljinu, boje na OLED ekranu su prekrasne i teško je zapravo opisati koliko dobro sve izgleda u pokretu. Kod iscrtavanja grafike tzv. Foveated rendering tehnologija u kombinaciji s praćenjem oka djeluje izvrsno. Uređaj prati u kojem smjeru gledate, u visokoj rezoluciji iscrtava samo ono što vidite te ne trati hardverske resurse na ono izvan vidnog polja igrača. Vizuali briljiraju na bližim teksturama, međutim, svejedno postoji doza, nazovimo je tako, blage zamagljenosti koja raste sa svakim metrom udaljenosti. Što je u skladu s očekivanjima te općenito svojstveno VR-u.

Tracking

Praćenje kontrolera u prostoru je precizno, što se posebno dobro manifestira u prilično burnim borbama s mašinama u Horizonu, kada rukom preko ramena posežete i za po nekoliko strelica u sekundi. U usporedbi s prvim PlayStation VR-om grafička i tehnička razlika je nemjerljiva, radi se o generacijskom skoku u svakom mogućem pogledu. I to bitnom generacijskom skoku.

Igre

Recenziju PlayStation VR-a 2 u najvećoj mjeri temeljimo na igri Horizon Call of the Mountain (KLIK za recenziju). Uoči pisanja ove recenzije dobili smo pristup još nekoliko naslova, uglavnom portova s prvog PlayStation VR-a te ponekom iznenađenju poput Kayak VR: Mirage. Ovaj opuštajući naslov vožnje kajaka vizualno je jedan od najimpresivnijih na PC VR uređajima, a izvedbom nimalo ne odstupa ni na PS VR2. Puni osvrt čitate uskoro na FFA.

A kako se bude bližio službeni izlazak PS VR-a 2, obećani su nam pristupi još AAA VR iskustava poput Resident Evil Villagea, No Man’s Skya, Gran Turisma 7 i drugih, čije ćete dojmove i recenzije također u narednim danima čitati na FFA.

Zaključak

Nakon inicijalnog druženja s PlayStation VR-om 2 dojma smo da uređaj s popratnim kontrolerima te implementiranom tehnologijom vrijedi traženih 600 eura. Sony je u svojem drugom VR pokušaju stvorio temelje za ono što svi priželjkujemo – ozbiljnije igranje. Tehnologija impresionira, tehnički gledano PS VR2 usporediv je s najboljim VR headsetovima današnjice, a PlayStation 5 hardverski je sposoban gurati igre do zadovoljavajuće razine, usporedive s na papiru snažnijim PC mašinama. Međutim, pravu vrijednost uređaju stvaraju dostupne igre.

Unatoč nekim manama, Horizon Call of the Mountain kao launch naslov savršen je primjer AAA VR igre konkretnih gameplay mehanika i visoke produkcije kakvih želimo što više, a upravo će o dobrim velikim igrama ovisiti uspjeh PlayStation VR-a 2. Sada je sve na Sonyju, koji u narednim mjesecima i godinama mora isporučiti ekskluzive koje će poticati prodaju ovog atraktivnog komada hardvera.

PlayStation VR 2 u prodaju stiže u srijedu 22. 2., a u domaćim trgovinama cijena za prednarudžbe iznosi 600 eura.

Pozitivne stvari (+)

Negativne stvari (-)