Testirali smo prste i mozak po drugi put u Mexiverseu.
Gotovo je nevjerojatna pomisao da je Guacamelee! ostvario svoj uspješan start sad već daleke 2013. godine i to na konzolama prošle generacije, a nakon tog početnog uspjeha ubrzo je prebačen i na trenutnu generaciju konzola. Juanova priča, oblikovana meksičkim folklorom, smještena u samoprozvani Mexiverse oduševila je igrače simpatičnom pričom, fantastičnim dijalozima i kvalitetnom igrivošću, a mi smo odmah po izlasku nastavka bili i više no spremni testirati svoje sposobnosti još jedanput… ili smo bar tako mislili?
U potrazi za relikvijama i savršenim umakom
Palim konzolu, pokrećem igru i već u početnom izborniku kreće nostalgija. Siguran sam da me čeka još jedna fantastična igra, a po samom pokretanju priče očekuje me boss borba s kraja originala. Gledam u nevjerici, kako je ovo moguće, sve sam zaboravio, neću uspjet dalje od prve minute igre! Srećom, ekipa iz DrinkBox studija u Torontu sve je prilagodila slučaju, problema nije bilo, a ja sam izbjegao sramotu. Juan i ja odmah smo prebačeni sedam godina unaprijed, a već nakon prvih nekoliko minuta idile, u kojima Juan hoda s trbušinom po svom selu i nabavlja sastojke za večeru svoje žene kako bi nahranio taj isti pivski trbuh i djecu, kreće nova kataklizma. Neki tamo luchador odlučio je krenuti po umak od agave koji će ga učiniti nadčovjekom, a da bi to postigao, potrebne su mu tri relikvije koje čuvaju umak daleko u bespućima Mexiversea. E da, jesam li napomenuo da je zbog toga izazvao kataklizmu?
Svi smo se u jednom trenutku života našli u ovakvoj situaciji.
Neki čudni oblaci otvorili su se nad čitavim selom i prijete da će ga progutati, a na Juanu je da još jednom vrati formu (taman za ljeto), obuče odijelo i zasuče rukave te krene u novu dozu razbijanja kostura i spašavanja svijeta. Naravno, svega nekoliko minuta potrebno je da Juan vrati svoje isklesano tijelo (gad), a da ekipa iz DrinxBoxa ne zna za onu: „Forma je prolazna, klasa je vječna“, pokazuje činjenica da je sve svoje specijalne sposobnosti zaboravio pa ćete ih tako kroz igru morati naučiti još jednom. Pošteno, ipak ne želimo prelaganu igru, iako bi bilo lijepo vidjeti ubačen pokoji novi potez u igru, no što je tu je.
Tako smo s Juanom krenuli u novu avanturu, a do kraja iste pregazili smo brojne šarene staze koje su dizajnirane jako dobro i intuitivno, a otkrivanjem novih mogućnosti uvijek je dolazila i želja za povratak unatrag kako bi otkrili neke dotada zatvorene puteve i tajne koje igra skriva. Tog istog kretanja unatrag nema previše jer se igra brine da se na većinu lokacija vratite nekoliko puta kroz priču, a to bi vam trebalo biti dovoljno da pokupite sve što vam je potrebno da Juana isklešete do krajnjih granica i spremite ga za borbe koje ga očekuju do kraja igre. Na putu do relikvija i tog famoznog umaka pratio nas je odličan soundtrack, a sreli smo mnoge stare, ali i ponekog novog neprijatelja, kao i prijatelje. Još jednom, radi se o jako dobro okarakteriziranim likovima i njihovim pričama, pogotovo u igri koja se ne shvaća uopće ozbiljno.
Aplikacija je skinuta, a glazbu preslušavamo dok pišemo recenziju.
Očekivano, čitava priča i dijalozi i više su nego često over the top, a humor koji je krasio original, ostao je prisutan i ovdje. Prošlo je nekoliko godina od kad sam igrao original, ali usudio bih se reći da je ovdje čak i bolji. Broj referenci na druge medije i igre je impozantan, a iste su ugurane i na listu trofeja. Očito su ljudi iz studija u toku sa zbivanjima u današnjoj zabavnoj industriji, pa su tako sprdnje (ništa neukusno, naravno) na druge video igre prisutne na svakom koraku. Posebno su ingeniozni dijelovi u kojima vas igra prebacuje na posebno dizajnirane staze koje vuku inspiraciju iz nekih drugih igara ili s interneta, a često su likovi i njihovi dijalozi na tim dijelovima posebno nabijeni humorom. O čemu se točno radi, ne bi htio pričati jer je posebno iskustvo na takvo nešto nabasati bez prethodnog znanja.
Mexiverse i njegove tajne
Već sam spomenuo brojne tajne koje igra skriva, a da biste ih otkrili sve morat ćete se dobro nahodati i pronjuškati svaki dio Mexiversea. Tu u igru dolaze ti specijalni potezi koji osim što vam služe u borbi, otključavaju brojne dijelove svijeta koji obično skrivaju neke od težih (ujedno i opcionalnih) dionica u igri, kao i brojne easter eggove. Svakako se isplati produžiti si vrijeme igranja i pronaći te tajne, jer će vam iste uvelike produbiti iskustvo igranja, ali i pokazati dijelove priče koje inače možda ne biste vidjeli. Ne zaboravimo da često sadrže i materijale (zlato, srce i luchador maske) potrebne za unaprjeđenje protagonista kojeg možete trenirati kod posebnih likova od kojih vam svaki nudi svoje sposobnosti.
Toliko sam dobar da tučem već pet minuta i neće dalje od 999.
Ono što će možda zanimati najviše ljudi, igrivost je i dalje fantastična. Combat je i dalje onaj stari s istim potezima, kao i neprijatelji koje ćete susresti putem. Svega je nekoliko novih vrsta s kojima ćete se boriti, a koji će vas natjerati da iskoristite sve mogućnosti koje vam igra pruža. Osim kao Juan, igrat ćemo ponovo i kao kokoš koja je sad još bitnija za napredak, ali i koja je dobila svoju veliku i dobro napravljenu priču.
Boss borbe bih izdvojio kao jedini korak unatrag u odnosu na original, a istima jednostavno fali mašte, što je pomalo čudno ako gledamo ostatak igre koji njome jednostavno pršti. Sve u svemu, još jednom imamo frenetičan gameplay koji će iziskivati dobar rad prstiju, ali ona prava stvar leži u platforming dijelovima koji su dobili veliko produbljenje u odnosu na original.
Dok je na početku sve to već viđeno, kasniji dijelovi igre po pitanju inovacija u načinima otežavanja igre odličnim platforming dijelovima su impresivni. Još jednom, igra će od vas tražiti kretanje između dimenzija živih i mrtvih te vas provozati raznim paralelnim svemirima. Kretanje kroz Mexiverse tako je pravi užitak, a responzivne kontrole i brojne mogućnosti koje se otkrivaju napretkom kroz igru samo su dodatan poticaj da zadržite kontroler u rukama i odigrate još samo jednu dionicu…
Pošteno.
Jeftinije od tortilja, a isplati se!
Kao što možete zaključiti, igra je prilično sadržajna, a osim glavne priče i svih tih tajni, pružit će vam i neke sporedne misije koje će vam likovi ponuditi kroz dijalog, a koje će obično ispričati neku simpatičnu priču i dovesti vas do dodatnog materijala za osnaživanje Juana. Dostupno je i izvježbavanje svojih combat sposobnosti kod Flame Facea, a koje su odličan test za sve igrače koji kreću po čuvenih 100%.
Za čišćenje svih 100% koje vam igra nudi morat ćete se dobro namučiti, ali i dovesti konekciju između vaših prstiju i mozga do perfekcije. Sama osnovna igra nije prezahtjevna, a razlika u težini između opcionalnih dionica i iste je ogromna. Pripremite se na dosta živciranja i konfuzije u prstima na putu do vrha, ali i na dodatno utrošeno vrijeme. Neki prosjek za dovršavanje priče rekao bih da je za prvi put oko kojih 10 sati, a ako koji put zaglavite i zainatite se na kojem opcionalnom dijelu produžite to za koji sat. Na kraju, da biste dovršili sve bit će vam možda potrebno i više desetaka sati što je za cijenu od nešto više od 100 kn po kojoj se igra prodaje impresivna satnica.
Komentar stvarno nije potreban… a ovo je samo mali dio.
Do idućeg puta
Ako nekome još nije jasno, ili jednostavno samo čita zaključak, dobili smo fantastičan nastavak na već odličan original koji je zadržao sve ono što je original krasilo. Odličan humor, obilje tajni za otkrivanje i fantastičan platforming bili su dovoljni da nas zalijepe za stolac i još jednom zadrže u simpatičnom Mexiverseu. Jedino što u nastavku priželjkujemo je veći napredak po pitanju combata, odnosno osvježenje istoga i maštovitije boss borbe.
{loadposition recenzija}
