Recenzija | Gundam Versus

Domo arigato, mister roboto?

Gundam je svjetski poznata franšiza anime serija, filmova i mangi, pa je i logično da postoji i hrpa popratnog robotskog sadržaja u obliku video igara, a ne samo maketa, figurica i divovskih nefunkcionalnih pravih mechova u srcu obećane zemlje zvane Nippon. Gundam Versus je arkadna igra namijenjena svim japanskim fanovima ratne politike, velikih (anti)ratnih robota i filler epizoda. Ovaj put i za nas prljave zapadnjake na konzolama!

Moshi-moshi, Kirreru-robotu-kun-desu

Versus ne skriva svoje porijeklo – sve vam je jasno na prvom ulasku u glavni meni. Dostupan vam je kratak i nejasan tutorial, nešto jako malo sadržaja za samostalno igranje i glavni dio – online šora. Versus je timska tabačina u 3D areni, tipično dvoje protiv dvoje. Spomenuti tutorial vam objasni najbitniji dio igre – kretanje. Roboti su namjerno pomalo nezgrapni, ali ne spori – morate efikasno koristiti gorivo za let po mapi u svim smjerovima. Slijetanjem na tlo gorivo se napuni u roku keks, ali ta sekundica na tlu je sasvim dovoljna da završite reš pečeni. Napadi, bilo izbliza ili izdaleka, ne troše gorivo, ali za svakog robota morate naučiti što točno može, jer dobar broj napada ili potpuno zaustavi robota ili ga miče u određenom smjeru. Dosta vremena u borbama se svodi na pozicioniranje po (velikoj i praznoj) areni prije navale na protivnika.

Timski rad se uvijek isplati.

Tu dolazimo do prve sporne točke Versusa. Robota ima puno. Jako puno. Ogromno. Mnogo truda i ljubavi je uloženo u modele i animacije svakog robota, svaki robot ima svog pilota s hrpom voice actinga, svoju muziku tijekom borbe, pa čak i kratku biografiju na izborniku. Za jednog Gundam obožavatelja ovo nije običan fanservice, nego nešto puno više. Za nekog tko nije gledao Gundam poput mene, ako ništa drugo, iznenadilo me i pomalo zaintrigiralo koliko toga ima. S obzirom na to da nema otključavanja robota (osim DLC robota), slobodni ste odabrati bilo kojeg, a meni je legao jedan noviji Gundam koji je imao dva lightsabera. Pojma nemam više ni kako se zove, ali ima dva lightsabera, ej! Nadodajte na to i da svaki robot ima svoju listu za otključavanje nove kozmetike za vaš profil; piloti, navigatori, naljepnice, banneri, svašta nešto.

Kao da ste otvorili stotinjak Kinder jaja…

Problem je što ne postoje korisne detaljnije upute ili objašnjenja mehanika unutar same igre. Na početku vam igra automatski stavi originalnog Gundam robota koji je sasvim funkcionalan, ali on se igra bitno drugačije od novijih Gundama. Kontrole su uvijek iste, ali bliski napad na jednom Gundamu može biti troslojni combo s mačem, na drugome je nekakav kečer zahvat, a na trećemu je lansiranje šake po ravnoj crti. Neki Gundami imaju više transformacija pa postanu i polu-avioni (!), onda imate Gundame s pasivnim efektima, pa Gundame s napadima koji se mogu puniti za drugačiji učinak, pa Gundame koji se jedva miču ali imaju sulud domet, i tako dalje i tako bliže… Osuđeni ste upiknuti jednog robota i lemati po botunima da vidite što ćete dobiti.

No arrone time for you, prease understand

Ako ste mislili igrati se s robotima nasamo, nećete se dobro zabaviti. Nema nikakve priče, kampanje, izgovora za borbu između raznih kronologija Gundam serijala… Ne očekujte isti tretman kao što je recimo Dissidia imala za Final Fantasy. Imate arkadni mod gdje kroz deset borbi s CPU neprijateljima teoretski možete provježbati robota, ali AI (ne samo protivnika nego i vaših suradnika) je užasan i to nema veze s pravom igrom. Imate i challenge i survival modove gdje rješavate posebne uvjete ili preživljavate što duže, no ništa od toga nije pretjerano zanimljivo. Glavni dio igre je penjanje po multiplayer rankovima i ljestvicama.

Puno brojki nizašto.

Multiplayer je također bolno jednostavno organiziran. Imate casual igru, gdje po već standardnoj proceduri upadate Japancima u lobi i psujete im na tečnom rvatskom zašto ne koriste gugl trenslejtor ko svi pošteni ljudi na svijetu. U ranked modu se penjete po ljestvici jer možete. I to je to. Nema igranja u dvoje na kauču, šta bi vi, dovukli prijatelje doma? Pih!

Sucky-sucky, 5 dorrah

Rado bih se raspisao koliko sam se zabavio u online mečevima, ali jednostavno nije moguće. U 2-3 tjedna koliko sam testirao igru, imao sam možda tri borbe koje su uspješno završile bez gubitka veze. Što god da sam probao, nikako nisam upadao u borbe, bilo u lobijima ili na službenoj ljestvici. Možete namjestiti regiju za spajanje s drugima, ali to mi samo govori da nitko u Europi ne igra Gundam Versus, očito. Ako sam se i uspio spojiti, to je bilo s nekim Azijatima gdje je ping redovito bio toliko velik da bih skakutao po mapi i onda zapeo u nekom kutu arene. Katastrofalan netcode ne vodi ničemu. Trebam li reći da je ovo glavni mod igre? Čemu kupiti igru ako je ne možete igrati s nekim?

Napravio sam sendvič, otišao na WC, pojeo sendvič, opet išao na WC…

Šteta, jer sama se borba stvarno dobro igra. Jednom kad se uhvatite u koštac sa svim napadima koje posjedujete, borba postane balet izbjegavanja kiše metaka koji se pretoči u valcer udaraca naprijed-nazad izbliza. Borbe 1 na 1 nisu uopće balansirane i to nije poanta igre – timski rad se nagrađuje i traži. Na primjer: neki roboti imaju više opcija osvajanja zračnog prostora i mogu prisiliti protivnika na ranije slijetanje gdje suradnik može nanijeti veću štetu. Pametno korištenje prostora u areni je najvažniji element, a s obzirom na to da svaki napad možete poništiti brzim jurišom u svim smjerovima, vrlo lako je varati protivnika i uvući ih u klopku. Nikad nije dosadno jer nikad ne znate što će ostali napraviti u datom trenutku.

Ah, miris vakuuma ujutro…

Van mehanika, samo ću spomenuti ugodnu glazbu koja vas fino napumpa za borbu. Grafički igra nije ništa pretjerano posebno, ali osvjetljenje i fluidno izvođenje (kad nema leganja u multiplayeru barem…) lijepo stvaraju atmosferu, pogotovo u nekim svemirskim mapama. Glasovi su isključivo na japanskom (bez titlova!) i puni kreštanja, ali ako ste pravi weeaboo to vam neće smetati.

Shamefur Dispray

Akcija izbliza stvarno izgleda privlačno i napeto.

Što reći na kraju, koju posluku porati? U Versusu se skriva simpatična tabačina s dosta zahtjevnih mehanika, ali mora se prokopati do toga. Obavezan posjet jednom wikiju prije igranja neće pridobiti nikoga, a manjak korisnih i zanimljivih načina igranja ne nudi puno toga za razbibrigu. Multiplayer bi sigurno bio zabavan, ali ne radi, a lokalnog nema. Gundam obožavatelji će možda biti zadovoljni, ali rekao bih da su zaslužili puno bolje pakiranje. I najbolja čokolada na svijetu spakirana u obliku izmeta nikome nije privlačna.

{loadposition recenzija}