Recenzija | Judgment

Nakon što je izašla Yakuza 6: The Song of Life, smatrao sam da će to, izuzev remastera prošlih nastavaka, biti posljednji put da tumaram ulicama sada već vrlo prepoznatljivog dijela Tokyja po imenu Kamurocho. Na moje iznenađenje, SEGA i odnosno Ryu Ga Gotoku Studio odlučili su priuštiti svima nama još jedan „posjet“ u to mjesto, ali u nešto drugačijem ruhu. Praktički niotkuda krajem prošle godine je došla najava kako će uskoro izaći igra pod nazivom Project Judge (Judge Eyes): Testament of the Reaper za japansko tržište. Naravno, mi smo se morali strpiti ekstra pola godine da bismo dobili igru pod nešto drugačijim imenom: Judgment.

Omiljeni kvart Kamurocho je doživio još jedan u nizu faceliftinga pa sad izgleda bolje, detaljnije i raznovrsnije nego ikada, ali se njime nećemo prešetavati s Kazumom Kiryuom. Ovoga puta na scenu stupa Takayuki Yagami, bivši odvjetnik koji sad obavlja detektivske usluge praćenja, skupljanja dokaza, informacija i slično. Prema svojim karakternim osobinama, Yagami me podsjeća na Akiyamu s kojim smo mogli igrati određena poglavlja u Yakuzi 4 i 5 što je plus. Akiyama je uvijek bio opušteni zafrkant, ali osoba od povjerenja baš kao što je to i Yagami. Takva vrsta protagonista mi je uvijek bila puno boji izbor u bilo kojim igrama.

KAMUROCHO KROZ GODINE

Kamurocho je fikcionalni dio mape Tokya koji je bio poprište radnje svih nastavaka Yakuza serijala kao i Judgmenta. Modeliran je prema stvarnoj lokaciji pod imenom Kabukicho te po uzoru na istu sadrži elemente red light districta, raznih Yakuza obitelji, nemoralnih zabava, kriminala i slično. Čak je i layout mape identičan stvarnosti kad ga usporedite s Kabukicho na Google Mapsu. Kroz Yakuza serijal, Kamurocho je s godinama doživio razne promjene mijenjajući se organički kako je radnja pojedinih nastavaka na to utjecala. Od toga da je na temeljima Shopping Area u Zero nastavku 1988. godine nastao Millenium Tower 2005. godine. Također, West Park je od osamdesetih postao mjesto okupljanja beskućnika kao i temelj za Purgatory da bi Majima Construction napravio projekt Kamurocho Hills 2008. godine čiji bi završetak vidjeli upravo u Judgmentu 2018. godine. Navedite mi još neki serijal koji ovako realno mijenja svijet kako priča ide kroz nastavke. Ima li ih uopće?

Pričam ti priču

Ako ste igrali bilo koju Yakuzu, znate da je pred vas bila bačena jedna ogromna priča na razini drame pune raznih detaljno razrađenih likova sa hrpom napetih trenutaka i obrata, te vrtlogom emocija. Ni Judgment nije iznimka. Već na samom početku kreće udar u obliku ishoda koji će obilježiti cijeli narativ u narednim poglavljima kao vrhunska motivaciju za igranje. Yagami, zahvaljujući svojim odvjetničkim sposobnostima, uspijeva osloboditi svog klijenta svih optužbi da je navodni serijski ubojica. Time postaje slavna faca i svi ga žele da ih zastupa.

No jedan telefonski poziv u Genda odvjetničkom uredu gdje radi će promjeniti sve. Kolegica Saori prima poruku da je njegov klijent upravo počinio ubojstvo. Ubio je svoju curu ubodima nožem 15 puta i zapalio stan u kojem je ležalo njezino tijelo. Takav razvoj situacije je bacio ogromnu sjenu na našeg protagonista ostavljajući ga sljedeće 3 godine da se pita kako je moguće da je tako pogriješio. Dakako, u to se umiješao osjećaj krivnje što je Yagami time zapravo „pomogao“ navodnom serijskom ubojici da počini još jedno ubojstvo, pa je napustio odvjetnički poziv i postao detektiv sa svojim prijateljem Kaitom, bivšim yakuzom. Ima i detektivski život svojih draži i uzbuđenja, no slučaj od 3 godine ipak ne odlazi iz pamćenja samo tako. A neriješene kosture prošlosti treba riješiti i počistiti ormare, zar ne?

3 godine poslije, Yagami i Kaito ponovno imaju slučaj u kojem se opet događaju serijska ubojstva koja imaju ponavljajuću značajku: svim žrtvama su iskopane oči (i stavljene sunčane naočale da ne moramo baš gledati taj horor). Tko je ubojica? Zašto? Ima li to veze sa slučajem od prije 3 godine? Odgovore na ta i sva ostala pitanja će pružiti upravo ova intrigantna priča koja, bez pretjerivanja, svrstava Judgment među velikane video igara kada je riječ odličnom narativu.

Muke jednog detektiva

Sada, pošto ovo nije Yakuza, već je veliki naglasak na detektivskim radnjama, gameplay je morao doživjeti promjene i novitete. Standardni “beat em up” u kojem tamanimo neprijatelje birajući Tiger i Crane stil borbe je i dalje tu s inovacijom gdje Yagami može primiti mortal wounds. Ako protivnik ima vatreno oružje ili izvede pojačani napad pa nanese štetu Yagamiju, health bar će zaključati određeni dio koji neće biti moguće izliječiti nikako drugačije nego medkitovima ili posjetom doktoru koji ima „ordinaciju“ u kanalizaciji. Da, dobro ste pročitali. Sanitarna inspekcija će očito imati pune ruke posla. Novost je i to da će, ukoliko ulična borba predugo traje, doći policija pa ćete morati dati petama vjetra da vas ne ulove.

Detektivska strana kao novotarija uključuje ponešto novih gameplay elemenata kojih nije bilo u ni u jednom Yakuza nastakvu. Prvo i osnovno je praćenje određene osobe. Dok osoba šetucka uokolo, Yagami ju prati koristeći razne prepreke kao zaklon u slučaju da se ona okrene i pogledava iza sebe. Mnogobrojne su situacije gdje Yagami gleda na određenu scenu iz prvog lica (npr. Scena ubojstva ili određena fotografija) te je potrebno istražiti sve bitne stavke da bi se moglo krenuti naprijed. Ako je određena situacija na nekom katu zgrade, na raspolaganju je dron putem kojeg možemo špijunirati kroz prozore ili iz određene distance. Daju li osobe od interesa petama vjetra, kreće naganjanje po kvartu punom QTE-a za vježbanje refleksa kao kontrast ovome svemu iznad.

Odsada treba paziti i na priču jer usred razgovora se zna dogoditi da treba birati pojedine odgovore. Pravi odgovor daje dodatne iskustvene bodove dok ih pogrešan gubi. Isto je i kod postavljanja pitanja prilikom ispitivanja. Prava pitanja daju ekstra bodove, a glupa ih gube. Nažalost, koncept nije dovoljno strog jer pogrešnim odabirom se gubi tek nešto sitno tih bodova pa nije strašno ako se i pogriješi.

HRP(ETIN)A SADRŽAJA

Već je postala ustaljeno da RGG Studio igre budu krcate sporednim sadržajem. Iznimno je lako skrenuti s puta i rješavati razne sporedne slučajeve koji su redovito totalni kontrast u odnosu na ozbiljnost glavne priče. Kad krenete ganjati likove koji kradu i snifaju tangice ili hvataju guzice u javnosti što im daje nadnaravnu snagu u tučnjavi, onda što reći na to? Dakako, takvi slučajevi su izvrsni za mlatiti velike novce. Side Cases se mogu aktivirati lunjanjem po Kamurochou, na panou u uredu ili kod konobara u Tenderu. Osim toga, standard su SEGA klubovi koji imaju neke njihove igre kao što je Virtua Figher V, UFO Catcher, Fantasy Zone itd. Tu je i standardni set mini igara kao Pikado ili Shogi, a kako nema Pocket Circuit utrkivanja, na to mjesto dolaze Drone Races. Da, da, utrke dronovima! Naravno da je moguće razviti ili kupiti pojedine dijelove i “nabrijati” svoj dron da bude najbrži i da može čak i pucati. S poslovne strane postoji ingame varijanta Kickstartera koja se zove Quickstarter i tu možemo glumiti poslovnog anđela i financirati razne projekte (npr. posebne dron dijelove). Ima toliko toga da sam jedva zagrebao površinu te kompletiranje svega sigurno zahtjeva koju stotinu sati igranja Judgmenta. Bolesno. Ali ako ste dosada igrali bilo koju Yakuzu, to bi vam trebalo biti sasvim poznato. Eh da, fliper u uredu ima logo “made by Unity”. Zanimljiv detalj. Tučnjave ili boss borbe su preteške? Pomognite jednom starcu alkemičaru i moći ćete kreirati razne napitke koji će vam dati privremeni boost snage i slično. Možete biti i pravi pravcati playboy i dejtati ponešto vrlo zgodnih cura. Ma, mogao bih satima nabrajati što sve Judgment sadrži u sebi. I opet nebi bilo dosta.

Engine kojem malo brušenja fali da postane dijamant

Sve se to vrti u Dragon Engineu koji pokreće Yakuzu 6 i Kiwami 2 gdje je najveći naglasak bio na tome da se eliminiraju učitavanja prilikom ulaska i izlaska iz borbi i prostorija kao što su dućani ili klubovi. I doista, u većini slučajeva to funkcionira, iako zna biti situacija gdje igra zapne na sekundu-dvije prije nego li krene borba. Nažalost, koliko god u RGG Studiu optimizirali engine, u mnogobrojnim situacijama Kamurocho je (pre)krcat detaljima, ljudima i događanjima što nerijetko nagriza framerate. Isto tako, danak je platila i rezolucija koja se na običnim „plejkama“ vrti u svega 900p dok Pro izvlači tek full HD i nešto bolje držanje FPS-a. Iskusno oko može otkriti i kontrast u detaljima gdje je, primjerice, tekst na vratima taksija pomalo pikseliziran, a vesta na pojedinim likovima toliko detaljna da imate osjećaj da možete osjetiti svaku nepravilnost i hrapavost samo gledajući u nju. Sve to definitivno nije nešto što će pokvariti užitak igranja jer ćete se ionako diviti tome kako u globalu prekrasno i živo okolina izgleda. Ali da je to pokoje koplje ispod razine performansi određenih PlayStation ekskluziva, je.

Sam gameplay osjećaj je na razini posljednjih Yakuza, dakle poprilično razrađen što čini Judgment lakim za učenje i privikavanje početnicima, a opet dovoljno izazovnim za one željne… Izazova. Kada to uparimo s pričom koja doslovno tjera na igranje dalje bez obzira na „sitnu uru“ i sutrašnje podočnjake, side case-ima koji su puni tog odvaljenog Japanskog humora, mini igrama kojih ima na desetke, soundtrackom koji kao začin odlično podiže atmosferu i prati ono što se događa na ekranu dobivamo jedan odličan koktel od igre koji ćemo „ispijati“ minimalno 30 – 40 sati. U slučaju da vam se toliko svidi da igru želite kompletirati, vjerojatno će ta brojka postati troznamenkasta. Da, Judgment je kvadratnim kilometrima možda manji nego većina današnjih open world igara, ali, kao i Yakuze, drži naglasak na bogatom sadržaju strpanom u taj mali prostor.

PRI IZLASKU IGRE

Judgment je zamalo bio odgođen za zapadna tržišta. Zamalo. Radi se o tome da Japanci imaju nultu stopu tolerancije na bilo kakve moguće kontroverze koje bi se mogle povezati s igrom. Zbog toga što je glasovni glumac Pierre Taki koji je posudio glas liku u igri Kyohei Hamuri, kapetanu Matsugane obitelji i jednom od glavnih antagonista u igri uhićen zbog uporabe kokaina, SEGA je odmah zaustavila prodaju igre u Japanu i izbacila glumca iz svega vezanog uz igru. Za razliku od ostatka svijeta Japan najoštrije reagira one koji se povezuju s drogom bez obzira na to koliko su popularni. Društvo ih totalno šikanira i obezvrijeđuje im se sam dotadašnji rad. Zamislite da se mi tako odnosimo prema političarima u Hrvatskoj? Pa gdje bi nam bio kraj?

Još ste tu i premišljate se? Trk po igru, odma sada odma!

Mana, po mom mišljenju, nema mnogo. Gore spomenuti problemi s nestabilnim FPS-om u određenim situacijama bi mogli naživcirati pojedine igrače. Isto tako, ponekad se stječe dojam kao da Judgment ima dvojbu: hoće li biti spiritualni nasljednik Yakuza sa svim tim uličnim borbama ili možda L.A. Noire sa novim gameplay elementima. Imam dojam da je trebalo ići više na varijantu posljednjeg gdje bi, recimo, bio veći naglasak na razgovoru, ispitivanju klijenata, otkrivanju informacija i prikupljanju dokaza. Također, praćenje ljudi ponekad može biti prilično dosadno jer njihovo kretanje zna biti krajnje nelogično, a pogledavanje iza sebe debilno. Bude li idućih nastavaka, na tom segmentu bi trebalo poraditi. U globalu, kao da je igra tek zagrebla površinu u tim segmentima, ali ima krizu identiteta. Što se mene tiče, neka slobodno odbaci još ponešto Yakuza gameplaya i neka bude neka sasvim svoja igra.

No to sve ne znači da ja Judgment osrednja igra ili, nedajbože, loša. Dapače, igra je odlična! Najveći problem je zapravo taj što bi igru mogla pratiti stigma kao Yakuze što se tiče zapadnog tržišta. Treba li svaliti krivnju na SEGU i nedostatak jake marketinške kampanje? Javnost nikako da prepozna kvalitetu igara koje RGG Studio nudi. I to tako već godinama. Zbilja, učinite si uslugu, odnosno, ispravite nepravdu i odigrajte Judgment. Vjerujte mi na riječ da su ogromne šanse da vam se svidi te da ćete imati trenutak u kojem ćete se zapitati: „Pa kako mi je ova igra dosad promakla?“ Nije potrebno igrati Yakuze za Judgment. Nema nikakvih elemenata priče ili referenci koje se prenose tako da ste tu sigurni. Osobno se nadam da SEGA i RGG Studio neće stati na ovome te da će podariti još koju avanturu u kojem kao detektiv Yagami istražujemo svakakve priče koje podzemlje Kamurocho-a, odnosno Tokya nudi. Hrpa potencijala je tu kojeg samo treba iskoristiti.