Recenzija | The Dark Pictures: Man of Medan

Onaj film s onim tupanima na onom brodu

Zadnjih par mjeseci redovito se nalazim s film klubom. Svaka dva tjedna se nađemo i prokomentiramo izglasani film. Bude svega, od crno-bijelih krimića do francuskih postmodernih izmišljotina. Svaki put kad trebamo izglasati novi film za slijedeći put, meni uvijek padne napamet: da je bar Until Dawn kraći i dostupniji. Kao da su me čuli, molitve su mi uslišane!

Pripremite kokice

Cijela ekipa na okupu, prije…

Supermassive Games su se sada potpuno specijalizirali za interaktivne filmove za laku noć. Nakon pristojnog VR naslova Inpatient i simpatičnog PlayLink naslova Hidden Agenda, odlučili su napraviti cijeli niz manjih i jeftinijih filmskih iskustava pod zbirkom Dark Pictures Anthology. Osam (!) nastavaka je u planu, svaki sa svojom pričom, likovima i okruženjem.

Man of Medan je prvi dio i priča priču koju ste sigurno već čuli. Grupica bogatih, mladih Amera odlazi na ronjenje usred oceana i nabasaju na, između ostalog, napušteni vojni brod s mračnom i opasnom tajnom. Ako ste ikad gledali ikakav B-horor, znate već sve što se događa. No to nije važno, jer baš kao i Until Dawn, na vama je da odredite tko će preživjeti do zore.

Lijevo-desno, gore-dolje, kajmak-ajvar…

Usporedbe s Until Dawn igrom su neizbježne jer se igra apsolutno identično – nekolicina likova u manjim lokacijama istražuje mračne hodnike i sablasne sobičke dok ih nešto ne prepadne. Scene se najčešće mijenjaju nakon ili tijekom QTE izazova i raznih dijaloga između likova.

Često imate odabir kako će vaš trenutni lik odgovoriti – racionalno ili emocionalno ili pak nikako – dok svaki odabir ima svoje posljedice. QTE su tipično jednostavno pritiskanje pravih tipki u pravo vrijeme, no ima i polu-ritam igra gdje morate ostati mirni i prisebni u napetim situacijama tapkanjem uz otkucaje srca. Slično kao držanje kontrolera mirnim u Until Dawnu, no s obzirom da Medan nije PS4 ekskluziva, logično je zašto su to promijenili.

Dileme, dilemice…

Najvažnije odluke imaju svoj poseban dio u meniju, da znate točno kako ste zeznuli sve.

Ključno je reći da posljedice vaših izbora nisu uvijek odmah jasne. S obzirom da je cijela igra dosta kraća od Until Dawna, razvojni tim je dao sebi oduška i ubacio stvarno zaguljene situacije za svaki mogući odabir. Čisto primjera radi, u mom prvom prelasku relativno brzo sam…umirovio dva lika, da tako kažem, što me u zadnjim činovima vodilo jednim putem kroz brod i susrete sa preostalim likovima.

Drugi prelazak je potpuno promijenio zadnjih sat i pol igre s minimalno tri dodatna područja broda kojima nisam ni primirisao (prismrdio?) prvi put. Također, u tim novootkrivenim prostorijama nalazi se još dokumenata i drugih tajni za skupiti i istražiti kako bi se objasnilo što se na brodu dogodilo.

Baš kao i u UD, ovaj put umjesto totema imate skrivena ulja na platnu koja vam nude kratke i naizgled neshvatljive uvide u moguće smrti i situacije koje vas čekaju u skoroj budućnosti. Na kraju tog drugog prelaska mi ponovno nisu svi ostali živi, samo da se zna.

Likovi izgledaju jako fino. Ponekad i jako mokro.

Puno je lakše umrijeti u Medanu, jer upravo zbog šarolikih mogućnosti dijaloga i drugih odabira likovi mogu biti u raznim stanjima dok dođe neki QTE. Ovisno o njihovom stanju drugačije će se ponašati i možda vam neke opcije neće uopće biti ponuđene.

Primjer: u jednom trenutku se ekipa dogovara tko će ostati na jednom kraju broda dok ostatak treba upaliti generator. Ako se mlađi brat Brad iskazao prije u jednom QTEu, on će se ponuditi, ali njegov stariji braco Alex će iskazati svoje mišljenje i može ga hrabriti, spriječiti ili će igrači dobiti odabir kako dalje, sve ovisno o prošlim odabirima.

Cijela igra je prepuna ovakvih mini-izbora koji se do kraja nakupe u specifične situacije koje mogu biti raznih nijansi sive i/ili crvene.

Svi za jednoga, jedan za sve

Kad je napeto, bolje da je kontroler u rukama nekog sposobnog…

Možda ste primjetili da sam rekao igrači, množina. Iako sam ja odigrao dvaput solo, vrlo jasno je naznačeno da je pravi način igranja Medana kroz co-op. Postoje dva načina kako: Shared Story i Movie Night.

Prvi je online co-op, gdje dva igrača u zadanom trenutku imaju dodijeljenog lika. Igra većinu vremena stavlja likove u parove ili paralelne solo radnje – kroz online co-op imate potpuno drukčiju dinamiku, jer ponekad ste skupa i prolazite kroz iste prostore i zajedno otkrivate detalje, a ponekad igrate potpuno druge likove na različitim mjestima i čudite se zašto vaš partner skviče k’o mala beba svako malo.

Naravno, odabiri i posljedice jednog lika uvijek utječu na drugi i iz toga se svašta može izroditi. Movie Night je jako sličan solo prelasku; igra se samo s jednim kontrolerom, ali se na početku odredi koji lik ide kojem igraču. Igra prije nego što promijeni lika pita da proslijedite kontroler (ili stavite polupijanog suučesnika za tipkovnicu, kako god) i na kraju svakog većeg čina imate kratki rezime tko je bio najsebičniji, tko je najviše riskirao, itd. Taman za film klub!

Nagradno pitanje – tko umre na kojem izboru?

S tehničke strane, igra izgleda i zvuči fenomenalno. Došlo je do točke gdje obični PS4 počinje vidno štekati na par scena, stoga preporučujem da igrate na kvalitetnom PC-u ako je moguće. Likovi su iznimno detaljno modelirani i fenomenalno dočarani motion i voice captureom, neki od njih i poznati glumci. Brod škripi i šumi dijabolične zvukove non-stop. Glazba nije ništa spektakularno, ali služi svojoj svrsi. Iznimka je odlična uvodna špica za cijelu antologiju, nova obrada O’ Death koja će vam se sigurno naći na playlisti.

Izbor publike

Kurator će nas voditi kroz cijelu antologiju i to je sve što ću reći.

E sad, mene je zapravo strah kako će Medan biti procijenjen kod publike. Ako ga odigrate sami jednom, pa, šanse da dobijete nekakav čudni niz događanja koji vam ostane nedorečen dojam su…visoke? Već vidim prve komentare po internetu da im se kraj čini zbrzan, a odigrali su samo jedan put.

Pri ponovnom prelasku postoje NG+ dodaci koje sad neću otkriti. Mislim da je najvažnije naglasiti kako je Medan definitivno namijenjen grupnom prelasku, jer tek sa više igrača igra otkriva sve svoje dijelove kako treba. Opet, ne mogu govorit što točno jer je to teški “spojler” teritorij.

Hoćete li uopće stići do gornje palube? Tko zna…

Koliko je Medan strašan je stvar subjektivnog dojma. Ako ste slabi na jumpscareove i ponešto iznutrica, možda se i prepadnete koji put. Veterani horror žanra će više uživati u namjernom ubijanju likova i izbjegavanju klišeja baš kao i u Until Dawnu.

Priča nije toliko detaljna ili bitna kao u Until Dawnu, ali kao interaktivni slasher film funkcionira jako dobro. Ako imate svoju ekipu zagriženih horror fanova, Medan je idealna zamjena za kino jedno večer. Možda i više večeri!

The Dark Pictures Anthology: Man of Medan recenzija

75

Kratko, slatko, ali i za specifičnu publiku. Odlično za parove i uvod u gaming!

Kako ocjenjujemo?