Recenzija | Observer: System Redux

Godina je 2084. Živim u vremenu distopijske cyberpunk budućnosti. Moje ime je Daniel Lazarski. Detektiv sam koji pokušava saznati što se dogodilo s mojim sinom. Nismo bili dugo u kontaktu. Sin mi je jednostavno nestao. Godina 2084. nije dobra za stanovništvo Zemlje. Pokorila nas je digitalna kuga naziva nanophage. Na tisuće života je izgubljeno. Mnogi su u svoja tijela ugradili razna proširenja (augmentacije). Je li isto napravio moj sin? Je li i on u sebe ubrizgao digitalnu kugu kako bi pobjegao u drugi svijet?

Atmosfera, atmosfera i atmosfera

Lika Daniela Lazarskog sjajno je utjelovio poznati nizozemski glumac Rutger Hauer. Iako igru igramo iz prvog lica i ne vidimo lika s kojim igramo (osim u ogledalu) od prvog trenutka imate dojam da upravljate iskusnim cyberpunk detektivom koji je prošao svašta. Daniel je savršeno okarakteriziran lik koji se savršeno uklopio u mračnu atmosferu igre. Glasovna gluma našeg lika je briljantna – glas mu je hladan, snažan i vrlo siguran.

Observer: System Redux je igra u kojoj nemate arsenal oružja s kojim ćete pobiti na stotine neprijatelja. Mnogi Observer gledaju kako horor walking simulator s miksom point and clicka i možda bih se mogao složiti da je to zaista tako jer ćete čitavo vrijeme igranja tražiti sljedeći dokaz koji će vam pomoći u rješavanju misterija koji je pred vama. Hodate i istražujete, pa pronađete dokaze i tako skroz do kraja. Iako ovaj moj opis zvuči dosadno – vjerujte da ćete osjećati svašta, samo ne dosadu.

Početak igre je podosta spor i kompletna igra odvija se zapravo u jednoj stambenoj zgradi. Na početku nisam bio oduševljen igrom jer sam mislio da će mi mjesto radnje brzo dosaditi, no itekako sam se prevario. Zgrada u kojoj se odvija igra, shvatit ćete to vrlo brzo, sadrži mnoge mračne tajne koje skrivaju stanari.

Naslušat ćete se sumornih obiteljskih priča dok hodate hodnicima – od maltretiranja do fizičkog nasilja, krikova koji dolaze iza zatvorenih vrata do užasnih zvukova koji proizlaze iz mračnog podruma. Observer je igra koja vas polagano uvuče u svoj mračni svijet i jednostavno vas ne pušta. Čitavo vrijeme bit ćete usamljeni. Osim kućepazitelja na kojeg ćete tu i tamo naići, većina razgovora vodi se iza zatvorenih vrata i u glavama (čipovima) mrtvih ljudi.

Psychonauts na mračni način

Naš Daniel nije samo običan detektiv. I on u sebi ima ugrađene augmentacije koje mu omogućavaju da traži i skenira biološke dokaze (tragove krvi i tekućina) te elektronske naprave. Osim toga, Daniel ima mogućnost spojiti se na mozak (ugrađeni čip) drugih (najčešće mrtvih) ljudi. Kada to napravite, Observer je igra u igri. Teško mi je riječima opisati kakvu ćete psihodeliju proživjeti u mozgovima/sjećanjima/snovima drugih ljudi. Zavirit ćete u najmračnije, duboke tmine ljudskog uma koji je često u ovoj igri skroz poremećen.

Upoznat ćete se sa strahovima određenih osoba koje su bitne za priču, doživjet ćete i proživjeti tako čudno i strašno putovanje koje ćete kad ga završite biti sretni. Ne želim vam otkrivati spojlere, no da vam približim koliko izopačen svijet igre može biti, opisat ću maleni dio scena koje sam doživio. Zamislite si da u jednom trenutku hodate kukuruznim poljem, a iznad vas leti na desetke NLO-a. Ispred vas gmiže ogromna zmija koja je zapravo u stvarnosti običan kabel.

U daljini u kutu stoji bolesni dječak koji pušta bolesne zvukove, a vi ste zapeli u labirintu vrata i ne možete pronaći put. U drugom spajanju na tuđi mozak, nalazite se u uredu i vidite scenu koja najbolje opisuje vrijeme u kojem živimo i radimo – svi kao roboti radimo, idemo na WC i to nam je smisao života. Na kraju se borite i skrivate od ogromnog čudovišta koje vas ne smije vidjeti. Čudovište je zapravo simbol doba u kojem živimo.

Ako vam sve ovo zvuči čudno – to je zato što i je. Čudno je i briljantno u isti trenutak. Mene je u jednom trenutku bilo strah spojiti se u mozak druge osobe jer nikad ne znate što vas čeka. Većinom su to zaista bile sve izopačene scene za koje se nadam da ne žive negdje duboko u mojem mozgu. Ovakve igraće sekvence sa sobom uvijek donose zagonetke koje ćete shvatiti i riješiti proučavajući okolinu.

Observator

Jako bitna za ovakav tip igara je priča. Kad me uvukao svijet igre u sebe, čitavo vrijeme me zanimalo što je bilo s mojim sinom i gdje je on zapravo. Igra vas jednostavno vuče da je igrate i igrate. Budući da je atmosfera prava perfekcija, neće vam biti teško uživiti se u igru. Svakako bih vam preporučio da ne preskačete sporedne slučajeve (misije) koje možete odigrati. U ovoj igri, side misije nisu nekakvi fetch questovi već su prave priče koje će vas dodatno zaintrigirati i obogatiti priču.

Pronaći ćete tako u zgradi čovjeka koji se objesio pa ćete mu ući u glavu, a što tek reći za slučaj prostitucije i smrti koji se odvijao u jednom stanu u zgradi? Ovdje je zapravo sporedni sadržaj jednako kvalitetan glavnoj priči i definitivno ćemo vam otkriti puno toga o svijetu u kojem se igra odvija. Nikad ne znate što se krije iza sljedećih vrata koja ćete otvoriti i zaista nikad ne znate kakve tajne krije određeni stan u zgradi. Ja se iskreno nadam da ovako nije u zgradama u kojima danas živimo. Iako, koliko nas realno zna što se događa kod nekoga na 25. katu, a živite u prizemlju zgrade?

Budući da sam ranije rekao da je ovo igra iz prvog lica gdje je priča u fokusu, naravno da igra donosi i zagonetke koje se najčešće očituju u otvaranju raznih sefova i zaključanih vrata. Sve zagonetke možete riješiti pomnim praćenjem okoline i svijeta u kojem se igra odvija.

Next-generator

Jedna stvar koju posebno cijenim kod igara je već spomenuta atmosfera. Observer: System Redux ima odličnu, mračnu atmosferu kojoj uvelike pomažu vizuali igre. Na PS5 igra izgleda fantastično – 4K rezolucija, ray-tracing i sasvim novo volumetrijsko osvjetljenje. Čitavo vrijeme igrao sam igru na soundbaru i čitavo vrijeme me nekakava pozitivna jeza hvatala. Igrao sam strašnije igre, ali ovdje vas ta zgrada i ljudi čine napetim. Prije par dana došao je i patch koji je na bolji način implementirao DualSense, pa ćete tako sad osjetiti sve korake na gamepadu, kao i teže otvaranje vrata na triggerima.

Posebno intenzivni su stealth dijelovi igre jer kad vam se približi čudovište iz noćne more, osjetit ćete napetost preko sjajno dočarane vibracije. Iako je igra podosta mračna, naravno da u zgradi i stanovima ima svijetla pa ako imate HDR ekran, čeka vas prava vizualna poslastica prepuna kontrasta i predivnog osvjetljenja. Ima neka tajna veza između poljskih developera i igara koje rade. Mislim da razlog posvećenost sitnim detaljima koji jednostavno rade razliku od sličnih igara.

Ja za sebe čak ne mogu reći da uživam u horor igrama, ali Observes: System Redux jednostavno traži od vas da ga igrate i igrate. Mistika iza svakih vrata u igri je velika jer svaki stan u igri može, a i ne mora ispričati svoju priču. Svijet igre je podosta izopačen i često uznemirujući.

Igra ne koristi jednostavne trikove da vas prestraši. Često sam igrajući Observer imao dojam da igram cyberpunkovski Dosije X. Nedostaje mi Scully, ali zato je tu čitav niz mističnih događaja i mračnih (mrtvih) likova. A što je s onim krikovima iz podruma zgrade? Otkrijte sami.

Dragulj iz sjene

Originalni Observer izašao je 2017. godine i mnogi su ga propustili. Među njima sam i ja, iako volim ovakav tip detektivskih mračnih igara s odličnom atmosferom. Najveći napredak u odnosu na 2017. očituje se u grafičkom smislu igre, no tu su i tri sasvim nova side questa koji se savršeno uklapaju u priču i svijet igre.

Čak i ako ste igrali original, ja bih vam preporučio da se opet vratite u svijet igre. Čekaju vas i puno kraća učitavanja, a doživjet ćete i atmosferu igre u sasvim novom svijetlu zahvaljujući next-gen grafici.

Ako ste pak novi igrač i prvi put se susrećete s igrom (kao i ja), a uživate u misticizmu, sjajnoj atmosferi i vrlo dobroj priči, ne preskočite Observer: System Redux. Čeka vas jedno jako uvrnuto i posebno putovanje. Samo od igre nemojte očekivati hektolitre krvi i frenetičnu akciju. Uzmite si vremena i polako upijajte igru. I ne idite dolje u podrum.

Za kraj recenzije, jedna mala galerija da vidite i osjetite atmosferu. Iako, slike niti blizu ne izgledaju dobro kao što igra izgleda.