Recenzija | Persona 5 Strikers

Nisam siguran otkud da krenem, ali siguran sam da kada jednom krenem neću stati. Prošle su skoro 4 godine od izlaska Persone 5 u našim krajevima. U te 4 godine osobno nisam naišao na bolji naslov, a svaka dodatna avantura u svijetu ovog serijala znači  mogućnost povratka u taj predivni svijet.

Ne znam jeste li ljubitelji Dynasty Warriorsa, ja recimo nisam od valjda 2. nastavka. Spominjem baš taj serijal jer novu spin-off Personu mogu ukratko opisati kao križanac baš tog stila borbe i same Persone 5. Ne brinite, sve najbolje povučeno je upravo iz zadnje Persone, pa je ovo mix studija Omega Force (koji je ispod Koei Tecma), te Atlusovog internog P-Studia; simpatično nazvanog jer razvijaju sve Persona igre. Svoj primjerak možete nabaviti za Nintendo Switch, PS4 i Microsoft Windows (Steam). Pardon, rekao bih „morate“, prije nego „možete“.

Još niste sigurni u kupovinu? Ja ću dati sve od sebe da vam predstavim novo-stare Phantom Thievese u još jednoj pustolovini ukradenih želja, alternativnih svjetova i beskrajno dobre glazbe koju apsolutno  mogu svrstati u sam vrh glazbenih izražaja u video igrama.

Prvi dojmovi

Teško mi je obuhvatiti cijeli ovaj spektar emocija i zadovoljstva koji je igra ostavila u meni. Prvenstveno sam zahvalan što su slijedili dobitni recept zadnje igre i uz dašak promjene predstavili jedan zanimljiv naslov. Moram priznati da mi taj akcijski dio gameplaya nakon izuzetno zabavnog turn-baseda bio malo odbojan u samom početku, no dopustite mi da se dotaknem prvo ove predivne priče, kako je sve krenulo i kude ide, tako da se nađemo kasnije na dijelu ovog raskrižja.

Ako ste jedan od sretnika (nadam se) koji je odigrao/la Personu 5, znate o kakvom se naslovu radi. Za one koji ne znaju, priča je to grupe specijalnih srednjoškolaca koji dobiju mogućnost ulaska u Metaverse i palače (svjetove) stvorene od zlobe i korupcije ljudi. Phantom Thievesi, grupa školaraca s kojima upravljate upravo je i borac za pravdu kroz te alternativne svjetove. Kada ukradete njihovo „Blago“, a to je ništa više nego korijen emocije koja je eventualno stvorila cijeli ovaj mračni svijet u pojedincu; tada uništavate zlobu i sva njegova nedjela. Taj čin odražava se na stvarnost gdje se nepravda ispravlja. I sve to dok živite uobičajene živote, jedene hrpu rezanaca s prijateljima, močite svoje tijelo u sauni ili nešto što inače radite na dnevnoj bazi nakon škole (eh da, kad je to bilo…). To je taj svijet koji su stvorili i nastavili u Strikersima. Naravno, ulazak u svijet tame moguć je preko mobilne aplikacije, tako da je igra i dosta realistična.

Puno je tu još detalja, no da vas ne zamaram dalje reći ću samo da je priča krenula dalje. Škola je završila, praznici su, prije odlaska na fakultet. Što drugo nego ih provesti sa ekipom na putu u kamperici? Pravi road trip, vi i nova mobilna aplikacija – EMMA. Svijet je napredovao pa je dobio i pravu aplikaciju s umjetnom inteligencijom, popularnu kao nijedna do sada, a svrha joj je slična kao i naše društvene mreže. Samo ubacite izraz i aplikacija će vas usmjeriti dalje. Pogodite kako ćemo u Metaverse.

Na prvu sasvim običan izlet dobiva svoju tamnu stranu; netko divlja s emocijama i prisutan je dašak mraka na početku avanture. Uskoro saznajete da prvi susret s trenutno popularnom influensericom nije bio običan. Dama je stvorila onaj drugi svijet oko sebe, a izgleda da se nešto događa i s njezinim fanovima koji su naglo narasli u zadnje vrijeme. Sve smrdi na novu palaču. Ili ne? Tako nekako, samo sada su palače cijeli gradovi kroz koje prolazite na praznicima. Priča će vas voditi za ruku, ne brinite ništa, samo se prepustite. Ta interakcija koju Strikers pruža i kako balansira emocije, drži intrigu i dosta vremena zapravo zvuči kao svakidašnji život; jednostavno paše koliko god nekada bude sladunjavo i blesavo. Volim jako opcije koje vam igra pruži kao odgovor na razne situacije u razgovorima, osjećate se stvarno kao dio igre iako Joker (protagonist) uopće ne govori, no baš zbog mnoštva raznih odgovara koje dajete osjećate se sve samo ne isprazno.

Još malo o priči, trajnosti i paralelama

Cijelu pustolovinu kroz brojne gradove i njihove alternativne verzije ocijenio bih kao izvrsnu. Količina priče, novih likova, novih suigrača i novosti dovoljna je da ovo bude igra sama za sebe. Toliko i traje, dobrih 40-60h zabave. Naravno, imam 60h i ne mislim stati, ne još.

Usporedno sa peticom ipak priču gledam kao nešto manje kvalitetnu. I dalje je to za mene visoka razina, no falilo mi je malo više onih mind-blowing situacija i preokreta. Dosta toga sam predvidio, ali uz tako drage nove likove, posebice Zenkichia (detektiv koji prati Phantom Thievese, uz sebe nosi odličnu prezentaciju svoga dijela), ne mogu puno zamjeriti. Više mi je ostao bitan taj dio gdje sam se povezao sa apsolutno svakim likom ekipe i mario za njihov put, a manje onaj koji nije kategorija brata teškaša.

Novosti, opcije i balans

Što je drugačije? Najveći naglasak u Persona 5 Strikers je borba. Uz nju tu je i nešto otvoreniji, veći exploring dio. Gradovi su puno veći nego ste navikli, a šuljanje i krađa blaga tuđih emocija dovoljno je zanimljiva da drži do kraja igre. Sve lokacije su mi bile genijalne, obožavam taj cartoonish stil koji mi Persona odrađuje iznadprosječno. Upravo zbog toga sve je jedan veliki unikat, kao rukom nacrtan, od borbe, efekata, razgovora… Interaktivni strip, često. To me držalo kroz obje igre.

Zanimljivo je da igra stiže uz Performance i Cinematic mode, ali nisam primijetio da išta lošije radi u Cinematic modu na PS5. Mirne sam ruke odabrao upravo ovaj i odigrao tako većinu igre. Nula problema, maksimalan gušt. Mislio sam da će zbog mnoštva protivnika ipak malo zaštucati, ali jedini „problem“ našao sam kod korištenja specijalnih Show Time napada gdje na tren kao da sve stane, no ubrzo krene animacija i sve je ok. Učitavanja su bila impresivno kratka (igram na PS5), jedino su obrubi animiranih likova ponekad bili nedovoljno oštri pa izgleda kao da su, po naški – „ščrbasti“. Mislim da je to sve ovo normalno, Persona 5 Strikers je ipak PS4 igra.

Također, možete igrati na Easy težini  i tako maksimalno upiti onaj dio koji igra priča, a malo manje grindati sebe i svoje Persone (fizičke manifestacije vaše unutarnje psihe) dok prolazite kroza nj. Sve to uz japanski i engleski audio (skoro sve scene i brojne animacije u igri imaju glasovnu glumu, i dalje genijalno dobru kao u prošloj igri. Da, Morgana je i dalja iritantna).

Borba. Akcija ili ipak dobri stari turn-based?

Naravno, ostaje nam onaj akcijski dio igre. Možda krene malo jednostavno uz veliki naglasak na button-mash, ali kako se sve razvija, tako borba poprimi određenu kompleksnost i nešto taktiziranja. Borit ćete se protiv raznih verzija Shadowsa – oni su nešto kao uska veza Monarcha (kako ih zovu ovdje, vođe alternativnog svijeta) u formi Persona koje možete pridobiti skupljajući njihove maske ako ih ostave. Ono što me znalo smetati jest velika količina neprijatelja na ekranu. Ne mogu ja naciljati kud da mlatim koliko njih ima oko mene. Nekad zna biti zbunjujuće.

U borbu možete pozvati sve svoje likove iz prošle igre (do 4 aktivna u isto vrijeme) plus dodatne goste iznenađenja. Kako koristite i ostale, tako razvijate njihov osnovni spektar napada. Dođe se do razine kombinacija u spektru do 10 raznih combo napada koji se kombiniraju sa Personom koju „nosite“. Uz turn-based mode koji zaustavi borbu dok birate s liste magije ili ostatak buffova, bilo mi je poprilično zabavno u drugom dijelu igre gdje sve to više dolazi do izražaja.  Često imate priliku izvesti All-Out-Attack koji je nešto kao finish move, a prilika se stvara kada razbijete guard protivniku. Često ćete ih koristiti, kratki su i slatki i završe borbu dosta brzo. Razmišljajte o korištenju Persone elementa koji je slaba točka protivniku, inače će borbe nekada potrajati.

Za kraj tu je i spomenuti Showtime Attack koji predstavlja specijalni napad pojedinca. Jako koristan za riješiti se ekrana neprijatelja. Animacije i specijalnu efekti su stvarno odlični, uživat ćete u spektru raznih Persona (većina istih kao u Personi 5) i njihovih napada. Jedino mi nije jasno zašto te sve animacije ne možete prekinuti, bilo bi korisno, iako nisu izrazito duge.

Probudite svoju Personu i želju za sporednim stvarima

Dok svi osim Jokera imaju predefinirane Persone, Joker ih može imati više, a može ih stvoriti u Velvet Roomu (mjesto koje prati razvoj Persona-korisnika i mijenja izgled ovisno o trenutnom gostu: ovdje također poprima oblik zatvora). Ovisno koji ste level, toliko jake Persone možete križati iz već nekih koje imate. Sve Persone koje posjedujete ostaju zabilježene u registru, pa ćete tako moći platiti za onu koja vam fali jer ste križali baš tu da dobijete jaču. Persona ima hrpa. Baš puno, ima i specijalnih koje možete dobiti samo ako porazite mini-bosseve u svezi request misija (koje su između ostalog i onaj dodatni sadržaj kojeg možete ili ne morate igrati).

Kada je vrijeme mixanja završilo, između nastavka glavne priče ostaje vam ispunjavanje raznih zahtjeva koji iskaču kroz aplikaciju. Sve ovo možete preskočiti, no meni je i taj dio bio solidan. Razni izazovi poput misija gdje ne smijete koristiti teleporte kroz tamnicu bili su zabavni. Mislim da me dosta ta borba vukla, iako ovaj dio preferiram iz Persone 5. Neke od izazova možete i propustiti, pa svakako popričajte sa svima u svim mogućim trenutcima za malo dodatne priče, raznih recepata (naravno da se u kamperici kuha) i mudrih izreka. Volim istraživati, pa sam tako volio i sve te sporedne stvari. Pogotovo jer ćete naći bolji equipment, proširiti Shop (dostupan kroz aplikaciju u kamperici) te između ostalog – upiti bolje sve te divne prizore dok svira nenormalno dobra glazba.

(J)RPG dio igre

Ovo je u neku ruku pojednostavljena verzija Persone 5. Progresija je nešto jednostavnija, pa je uz levele moguće otključati dodatne pojačivače arsenala koji nosite u borbe. Takozvani BOND leveling otvorit će vam neke zgodne skillove poput otključavanja treasure chestova kroz svjetove, jače specijalne napade, osnovne stats boostove itd. U borbama možete koristiti i predmete na terenu da izvedete Phantom Move napade, pa je možda i to nešto što želite boostati.

Uz oružja (koja su mi super vizualno) tu su i accessoriesi te oklopi. Klasika, ništa specijalno ali zajedno funkcionira dovoljno dobro.

Kao šlag, onu pjenu na vrhu, istaknuo bih ponosni soundtrack. Uživao sam u svakoj sekundi glazbe koja svira dok igrate, neke teme su mi se već toliko upekle da ih kroz dan pjevušim. Kada ne igram, slušam soundtrack iz igre. Kada igram, jedva čekam remasteriranu nabrijaniju boss fight verziju. Baš je glazba ono što daje život cijeloj igri i čini sve situacije nekako pamtljivima. Sve lokacije imaju karakter jer su unikatne, a uz dobru glazbu sve to ima još više smisla.

Imajte na umu da se ovaj naslov direktno veže na Personu 5, pa bi bilo pametno odigrati prvo tu igru. Royal verzija je vani, kao takva je i najbolja koju možete naći.

Ona depresija nakon kvalitetne igre…

Persona je savršena škola svih naših života i situacija, protkana savršenom glasovnom glumom i soundtrackom za isti taj život. Rijetke su igre koje mogu predočiti svakidašnju situaciju i predstaviti je kao igru u kojoj na zanimljiv način proživljavamo sve te emocije i situacije kao odraz nečijih želja i misli.

Persona 5 Strikers ima svoju notu. Meni je osobno baš ta nota početak melodije koja se razvije u nešto što želim poslušati do kraja. Ne brinem se oko tog dijela što igra nudi, stvar je samo koliko je i vama ta nota spremna pobuditi želju za ovom pustolovinom.

Vjerujem da Persona 5 Strikers možda nije igra za svakoga, no isto tako mislim i da ovom sad već serijalu definitivno treba dati priliku. Dubina svih sfera koje nalazimo jasno predstavljaju jednu zrelu, ispoliranu igru kojoj je teško odoljeti. Phantom Thievsi su priča koju ja volim.