Recenzija | Returnal

“Ma marš!” “NEEEEEEEEEEEEEEEEEE!” “O je*em ti sve i igru.” “Pa PUCAJJJJJJJJJJ!” “Jel’ treba meni ovo u životu????” “A jesam idiot što sam rekao da ću ovo recenzirati.” “Jesam loš.” “Daj, reći ću Hrvoju da ovo nije za mene igra.” “Hahahaha, kako sam ga razvalio.” “ISUSE, kako ih gazim.” “Ma gdje ćeš ti?” “Ma mamu ti ja je*, pa gdje ćeš na Filipa stijenu?” “ISUSE, što je ovo dobro.”

30+ sati kasnije i oko jedan sat iza ponoći:

Možda je ovo iznad pomalo čudan uvod u recenziju, ali on mora biti takav. Ne želim da mi svaka recenzija bude ista jer svaka igra nije ista. A Returnal je poseban. Ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko živcirao i uživao. Ne sjećam se kad sam zadnji put par dana zaredom igrao igru do 4 sata ujutro i išao na posao krvavih očiju. Ne sjećam se kad sam zadnji put spavao i sanjao igru, kao što Ivica Kostelić zatvorenih očiju u glavi prolazi stazu uoči vožnje slaloma. I ja sam bio Ivica Kostelić i vozio slalom između neprijatelja dok spavam. Kulminacija svega je ova slika iznad i poruka uredniku na Discordu da sam uspio. Ne samo da mi je bilo drago što sam uspio jer sam sebi dokazao da mogu, nego mi je drago jer je to Returnal zaslužio. Ovo je prva igra nakon TLOU-a 2 koja mi nije dala mira i o kojoj sam cijelo vrijeme razmišljao jer je esencija onoga što volimo i zašto igramo igre.

---

Roguelike? Roguelite? Ma, šta?

Returnal je prije svega jako hrabra igra. Izdati danas prvu pravu PlayStation 5 ekskluzivu i povjeriti je relativno “malom” studiju je ogroman poslovni rizik, kako za Housemarque tako i za sam Sony. Dobili smo tako sasvim novu igru koja izlazi iz okvira komfora na koji nas je Sony naučio i razmazio. Od PlayStationa očekujemo uvijek vrhunske single player igre koje igraju na sigurno, odnosno donose poznatu formulu koja je dala neke od najboljih igara svih vremena.

TKO JE HOUSEMARQUE? Ako niste nikada čuli za ovaj studio, nećemo vam zamjeriti. Ovo nije (bio) studio koji možemo svrstati uz bok velikanima kao što su Naughty Dog, Guerrila ili možda Sony Santa Monica. No Sony je očito vjerovao da Housemarque neće razočarati i da može isporučiti prvu pravu PS5 ekskluzivu dostojnu PS5 konzole. I ovi Finci su to itekako uspjeli napraviti. Housemarque postoji na tržištu duže od 20 godina, a najpoznatiji su po igrama kao što su Super Stardust HD, Resogun, Alienation, Nex Machina, Dead Nation i Matterfall. Svaku njihovu igru karakterizira odlična igrivost i alienska tematika. Returnal im je do sada daleko najambiciozniji projekt i možemo slobodno reći prva prava “AAA” igra koja je uz to PlayStation ekskluziva. Nama je drago da studio nije odstupio od svog kreativnog DNA i što nam je ponudio jako izazovnu igru koju će posebno cijeniti svi ljubitelji old school igrivosti.

Returnal s druge strane nije igra za svakoga. Returnal je prilično teška i frustrirajuća igra, a u isto vrijeme je savršenstvo igrivosti i umjetnosti koju zovemo videoigrama. Jednom kada doživite vizualni i virtualni orgazam igrajući igre, znate da igrate nešto posebno i toliko igrivo da vas vuče na još i još i još iako znate da ćete umrijeti i da ćete sve morati ispočetka igrati. Znate da vas čeka smrt, ali i dalje s luđačkim osmijehom na licu, znojnih ruku i mokrog čela ubijate neprijatelje u takvoj virtualnoj poeziji koju niti Picasso ne može naslikati, a niti Beethoven opjevati. Returnal je definitivno to – Beethoven i Picasso sci-fi žanra.

Budući da ne postoji žanr koji u sebi ima gore dva spomenuta umjetnika, Returnal ćemo okarakterizirati kao pucačinu iz trećeg lica uz jako naglašene roguelite elemente. Nije greška i nismo slučajno napisali umjesto roguelike, roguelite. Jako je bitno razlikovati ova dva pojma jer mnogi od vas će upravo na temelju raspoznavanja ova dva podžanra, donijeti odluku o kupnji ove igre.

Roguelike je tip igre u kojem kad umrete idete na početak i sve ispočetka igrate. To bi značilo da ako igra ima primjerice 10 svjetova i vi umrete u zadnjem – idete na početak igre. U pravim roguelike igrama sve ovisi o samo jednom igranju, odnosno jednom runu i nema mjesta za popravak.

Nemojte odustati i obeshrabriti se ako vam ne ide. Dovoljan je samo jedan run da vam se sve poklopi i da dugo ostanete živi, a onda ćete uživati kao rijetko kada…

Roguelite s druge strane ipak ima svojevrsni checkpoint sustav što bi značilo da nećete baš uvijek igrati ispočetka, a još će vam sve biti jasnije kad kažem da u roguelite igrama ne morate ubiti jednog te istog bossa kojeg ste ubili u prethodnom runu. Roguelite igre imaju svojevrsne prečace i dopuštaju vam da ipak zadržite dio nadogradnji koje ste uspjeli otključati u prethodnom prelasku.

Gdje je tu Returnal? Negdje na sredini. Kad dođete negdje na sredinu igre i poginete, nećete se morati vratiti opet na prvi svijet. Ostat ćete na sredini i ostat će vam weapon proficiency na otprilike srednjem nivou. Ostale nadogradnje ćete u najvećem dijelu izgubiti što znači da treba sve skupljati ispočetka. Zato je jako bitno da svaki sljedeći pokušaj naučite nešto novo i primijenite to na svaki idući pokušaj. Kad sve što ste naučili sjedne na svoje mjesto, jednostavno ćete uživati u igri.

ROGUELITE MAPA I NAČIN IGRANJA Nekoliko puta smo naglasili kako je kompletna igra proceduralno generirana što znači da se mapa igre mijenja svaki put. Naravno da ćete proći kroz iste dijelove, no neće uvijek biti isti neprijatelji, a još manje itemi koje možete pokupiti. Možemo reći da mapu zamislite kao da ju netko promiješa kao špil karata svaki put kad poginete. Takav način generiranja svijeta za sobom povlači neizvjesnost jer nikada ne znate što vas čeka iza idućih vrata. Je li to nekakav boss ili hrpa manjih neprijatelja koje ćete riješiti bez problema? Na mapi uvijek imate jasno označen glavni put, no svaki dio mape ima barem 1-2 sporedna vrata iza kojih se kriju bonus stvari. Na početku ćete vrlo vjerojatno svaku mapu temeljito i jako sporo istraživati, no u kasnijim fazama moguće je da ćete jedan biom (level) prijeći za svega par minuta. Spomenuli smo da kad ubijete glavnog bossa, istog više ne morate ubijati što znači da jednostavno možete proletjeti kroz nivo i doći tamo gdje ste zadnji put zapeli, samo je pitanje želite li to s obzirom da je pametno na ranijim nivoima skupiti resurse i nadograditi lika jer što dalje igrate, neprijatelji su sve teži i teži. Returnal vam daje izbor da igrate kako želite, a kako ćete igrati jako puno ovisi o svakom igraču individualno. Teoretski je igru moguće završiti samo s osnovnim oružjem i bez nadogradnje opreme što znači da je možete završiti za svega par sati. No rijetki su igrači s takvim skillom, ali ako ste jedan od njih, igra a ni mapa vas neće spriječiti da samo proletite kroz nju. Ne brinite što na početku igre nećete moći doći do svih dijelova mape. Jedna od stvari koja će vam ostati jednom kad umrete su nadogradnje koje će vam omogućiti da dođete do tada nepristupačnih područja.

U jednom prelasku nisam poginuo 3 sata. Nadogradio sam oružje, imao sam dvostruki health te sam uspio dobiti sve nadogradnje koje sam želio imati. U jednom trenutku sam uletio na dio mape gdje se iznenada respawnao neprijatelj kojeg sam prvi puta vidio. Neprijatelj me namlatio i tik prije zadnje boss borbe sam poginuo. Izgubio sam sve i ajde opet sve ispočetka. Ne od prvog svijeta, već od sredine, ali izgubio sam sve. Ako zvuči mazohistički, to je zato što i je jer kao što sam rekao – znate da ćete kad-tad poginuti i da ćete morati ispočetka. Ako se pitate zašto biste onda igrali Returnal, odgovor je jednostavan – jer je prokleto igriv i zabavan.

Spektakularna sci-fi fantazija

Nadam se da vam ovo neće biti spojler, no Returnal ima šest bioma odnosno nivoa. Svaki od njih je proceduralno generiran što znači da vas svaki put čeka drugačije iskustvo igranja. Stvari u svijetu nikad nisu na istom mjestu, oružja koja ćete dobiti nisu nikad na istom mjestu. Dizajn nivoa nije nikad isti i gotovo nikad nećete znati što vas čeka u idućem području jer ni neprijatelji nisu na istim mjestima. Upravo zato što ćete često ginuti, jako je bitno da se gotovo svaki novi run ne čini istim. I nije. Nakon što umrete po 30. put naravno da ćete otprilike znati što možete očekivati jer ovo jesu igre gdje umrete, naučite nešto i tako stalno. Umri, nauči, primjeni i tako u krug.

Nakon nekoliko sati možda i dobijete dojam da ste već sve vidjeli, ali Returnal uvijek uspije iznenaditi. Sva oružja i stvari u svijetu su u najvećoj mjeri nasumično generirani i zaista ne možete znati što će vas dočekati. Katkad pomislite da nema šanse da ćete daleko doći, a onda u jednoj prostoriji naletite na idealno oružje i hrpu zdravlja. S druge strane, često sam imao osjećaj da je to to i da ću sad završiti igru, a onda uletim u dvije-tri bitke s jačim neprijateljima i izgubim sve što sam gradio u 10 minuta. Prvi od nekoliko razloga zašto ćete igrati Returnal je upravo sci-fi osjećaj koji donosi planet Atropos.

ATROPOS I BEŠTIJE OKO NAS Ne mogu dovoljno nahvaliti planet Atropos. Gotovo sam siguran da bi Returnal mogao dobiti filmsku ekranizaciju ili će barem poslužiti kao inspiracija za buduće sci-fi filmove. Osim što je Atropos prepun predivno dočarane izvanzemaljske arhitekture, kompletan planet je jedna velika mistična zagonetka. Teško da se mogu sjetiti kad sam osjetio tako neprijateljsku atmosferu kao na Atroposu. Atmosfera je često jeziva za što su zaslužne neprijateljske kreature odnosno neprijatelji. Neprijatelja ima preko 30 vrsta, a neki od njih imaju po nekoliko varijacija. Neki od neprijatelja podsjećaju na pse sa Zemlje, samo što ovi imaju ogromne pipke. Neki su ogromna čudovišta koja će vas jednostavno pregaziti, a neki su toliko moćni da će se teleportirati po mapi i proganjati vas ma gdje god vi bili. Da, neki će vam utjerati strah u kosti i kad ih ponovno sretnete, znat ćete da ćete se namučiti da biste preživjeli. Jako je bitno odvagnuti je li ponekada pametnije pobjeći, a vjerujte mi da je. Barem dok se ne nadogradite. Kao da sve ovo nije dovoljno, naići ćete na hrpu prostorija koje su okružene laserima koji samo čekaju da vas prepolove. Kompletan planet je jednostavno dizajnersko čudo.

Housemarque je uspio dizajnirati pravo sci-fi čudovište u pozitivnom smislu. Od prvog trenutka kad sletite na planet znate da vas čeka nešto posebno. Ova igra po pitanju dizajna i atmosfere spada u sam vrh ponude sci-fi igara svih vremena. Znam da je ovo hrabra izjava, ali je tako. Apsolutno je nevjerojatno kakvom ćete izvanzemaljskom arhitekturom biti okruženi i kakvim ćete spektakularnim prizorima svjedočiti. Returnal je posramio hrpu velikih sci-fi filmova koji niti blizu nisu uspjeli dočarati što je Returnal napravio. Vi od prve sekunde znate da Atropos neprijateljski planet: mračna i tamna atmosfera, kiša koja neumorno pada, izvanzemaljska čudovišta koja lurkaju u mraku i izlaze iz takvih građevina da imate osjećaj ne da ste u igri, nego u filmu koji je režirao Ridley Scott.

Jednom kad vas igra uvuče u svoj svijet, nemoguće je ostaviti DualSense sa strane. Jednostavno vas planet Atropos vuče na istraživanje i često ćete se uhvatiti kako razmišljate “samo još ova vrata da vidim, samo da ovdje još zavirim.”

Ako ću biti u potpunosti iskren, igrajući Returnal doživio sam Prometheus, Interstellar i Alien u jednom. Igra je prepuna trenutaka za koje ćete se pitati je li moguće da ih igrate, a da niste dio filma. Ja zaista ne znam kakva atmosfera treba biti na izvanzemaljskim planetima, ali Returnal je uspio dočarati nemoguće. Nivoi unutar same igre su zaista skroz različiti. Ne bih vam želio sve otkriti, ali svaki biom (level) je drugačiji od drugoga – od pijeska, snijega, džungle do podvodnih dijelova – Atropos je atmosferično i vizualno remek-djelo. Po prvi puta mogu čiste savjesti reći da smo konačno dočekali prvu pravu PlayStation 5 igru.

Atmosferu vam ne mogu slikama dočarati, pa se nadam da ćete putem slika barem malo dobiti dojam koliko je Returnal vizualno spektakularna i detaljna igra. Zaista, igra izgleda predivno i konačno vidimo naznake što PlayStation 5 može prikazati. Igra se vrti u 4K rezoluciji, 60 FPS-a uz ray-tracing podršku. Spomenut ću još da su učitavanja gotovo nepostojeća, pa vam je jasno zašto mi niti u jednom trenutku nije bilo teško umrijeti i sve ispočetka. Druga stvar zbog koje nećete moći ostaviti DualSense je borba odnosno igrivost.

Spektakularna igrivost

Kao što smo napisali u posebnom okviru na početku teksta, Housemarque je studio koji je poznat po tome da njihove igre imaju vrhunsku igrivost odnosno vrhunske pucačke elemente. Ako su dosadašnje igre bile diplomski rad studija, Returnal je onda doktorat. Kako da vam opišem situaciju u kojoj prema vama leti na stotinu svjetlosnih, laserskih i tko zna kakvih ne metaka, a vi kao svemirski ninja sve izbjegavate i skidate ih jednog po jednog osjećajući sve jaču i jaču moć i adrenalin koji pumpa sve više. Zaista mi je teško opisati kakvo zadovoljstvo možete osjetiti kad preživite sat-dva i nadogradite oružje i jednostavno razvalite sve oko sebe.

Dash + melee + pucnjava iz oružja = poezija animacija i virtualno remek-djelo koje vi kreirate. Za kompletan osjećaj i imerziju zasluge idu i DualSensu.

Možda bi najpreciznija usporedba bila da Returnal ostavlja dojam kao da ste John Wick u izvanzemaljskom planetu. Ili si zamislite da ste John Wick koji reže hrpu izvanzemaljskog maslaca. Da, borba je takav užitak da vam katkad neće biti jasno kako ste toliko dobri i kako ste nešto preživjeli jer Returnal se ne boji pred vas u svakom trenutku staviti jako težak izazov i jako teške neprijatelje, njih na desetine koji pucaju na vas u isto vrijeme. Naravno da ćete često ginuti, ali osjećaj koji ćete doživjeti kad ih razvalite i prođete je jednostavno neopisiv. Osjećat ćete ogroman ponos i ushićenje.

Kompletna igra je, kako smo rekli, proceduralno generirana, što znači da nikada ne znate kakvu opremu ćete skupiti i dobiti tijekom prelaska. Moguće je nositi samo jedno oružje, a tu je i vaše melee oružje koje ćete dobiti na početku i koje nećete izgubiti. Drugo oružje s kojim ćete uvijek početi je pištolj. Oružja ima na desetke i desetke te variraju od izvanzemaljskih sačmarica, mitraljeza, laserskih pušaka do bacača granata. Svako oružje ima svoju specijalku koju možete iskoristiti kad se ista napuni. Svako od oružja ima svoje mane i prednosti što ovisi o tome kakve talente i nadogradnje ćete dobiti tijekom vašeg prohoda. Jedan od razloga zašto želite nastaviti igrati je upravo osjećaj koji vam donose jača i jača oružja koja na sebi imaju sve više i više dodatnih bonusa.

PARAZITI, KOVČEŽIĆI I KONFETI Oružja ima 10 vrsta. Puno važnije: postoji 90 različitih bonusa koje možete dobiti na oružju, a neki od njih u potpunosti mijenjaju pojedino oružje. Stoga je bitno da pokupite što više oružja s bonusima koje do tada niste otključali. Bonusi (u igri se zovu Weapon Traits) ostaju trajno otključani i mogu se pojaviti na bilo kojem oružju. Što ste veći Proficiency level, to oružja imaju više bonusa. Osim oružja, Returnal je prepun drugih stvarčica za skupljanje, odnosno artifekata. Puno toga u igri radi na principu risk and reward, pa ću ovdje objasniti samo neke stvari, a planiramo izbaciti i kratak vodič za preživljavanje u igri. Risk and reward kovčežići Kovčeg koji vidite na slici može donijeti dobre bonuse u igri (jednokratne power-upove, ali vam može donijeti i kvar na vašoj opremi, a da biste ga uklonili morate odraditi odrađene stvari. Ako skupite 3 kvara (Malfunction) nema vas više. Ovakve kovčege možete pročistiti Etherom (jedna od dvije osnovne valute), no Ether skupljajte za bitnije stvari. Paraziti Kako im samo ime kaže, parazite možete prikačiti za sebe i dobiti razne bonuse, ali uz njih dolaze i negativni efekti, pa je jako bitno da vidite što ćete dobiti, a što izgubiti. Paraziti daju nasumične bonuse i negativne stvari, a možete ih imati najviše 4. Budite pametni koje ćete iskoristiti. Zanimljiva stvar je da vidite kako se paraziti miču na vašem odijelu. Artefakti Možete ih u jednom runu odnosno prelasku imati preko desetak. Artefakti donose razna poboljšanja za vašeg lika i ne donose negativne posljedice. Možete ih otključati posebnim ključevima koje ćete pronaći, možete ih kupiti valutom koju dobijete ubijanjem neprijatelja, a neke od njih će vam igra jednostavno dati odmah na početku. Bitno za napomenuti: kad umrete, gubite ih sve. Uz prave parazite i određene artefakte, moguće je itekako nadograditi lika. Kockice U određenom dijelu igre otključat ćete (nazovimo ga) jedan sef koji može dekodirati kocke koje ćete pronalaziti. One su rijetke i skrivene iza bonus područja na mapi. Ako uspijete preživjeti i doći do dijela mapa gdje se nalazi spomenuti dekoder, dekriptiranje kocke donosi vam bonus koji vam ostaje, odnosno postaje vam otključan za vaše buduće prelaske (runove). Nakon 30+ sati igranja, ja nisam otključao ni polovicu njih. Je li to sve? Nije! Ne bih vam želio sve otkriti jer sam naglasio da je Returnal i njegov svijet prepun misticizma i stvari koje trebate sami otkriti. Skupljajte Ether i Obolite, pametno procijenite što želite otključati i kupiti, i uživajte. Za kraj bonus slika da se zapitate: “Što je pobogu ovo?” Otkrijte sami.

Kompletan taj napredak vezan je za “Proficiency” mehaniku napredovanja. Što ste duže živi, raste vam razina proficiencyja i vi postajete sve jači. Između svakog levela već osjećate jasnu razliku, a zamislite tek kolika je razlika između prvog i posljednjeg, tridesetog “Proficiency” levela. Druga bitna mehanika je adrenalin. Za svaka tri ubijena neprijatelja, raste vam jedan nivo adrenalina s kojim dobijete određeno poboljšanje.

Kad preživite dovoljno dugo i podignete oružja na određenu razinu, Returnal vjerojatno ima bolje dočarani osjećaj napretka od većine igara.

Maksimalni adrenalin level je 5 i zaista želite stalno biti na tom petom levelu. Postoji samo jedan mali problem, a taj je što kad vas jedan metak pogodi, adrenalin opet odlazi na nulu. Returnal je poezija i John Wick igraćeg svijeta kad su adrenalin i weapon proficiency na vrhuncu. Ne znam postoji li bolja igra u kojoj ćete osjetiti veće zadovoljstvo kad uspijete odigrati kako treba i povežete sve u jedan idealni niz. Ne brinite, igra ni tada nije lagana, ali je puno lakša u odnosu na to kad ste krenuli s običnim pištoljem.

Igrivost? Check. Vizuali, atmosfera i osjećaj tuđinskog svijeta? Check. A priča?

Osim fantastične atmosfere, svijeta i vrhunske igrivosti, dodatna stvar koja je mene gurala da nastavim dalje i ne odustanem od igre je definitivno priča. Igramo u ulozi Selene – astronautkinje koja radi za svemirsku kompaniju ASTRA. Tijekom misije, Selena po prvi puta u karijeri odluči ne poslušati naredbe jer ju je privukao misteriozni “White Shadow” signal. Selena pada na Atropos i ulazi u, kako se čini, vremensku petlju iz koje ne može izaći. Svaki puta joj se događa ista stvar – u jednom trenutku umre, vrati se na početak tamo gdje je njen brod pao i kreće na svoj put ispočetka.

Housemarque je napravio jednu pametnu stvar (možda malo jeftinu?), a to je da nam priču otkriva na kapaljku i nećete znati što se dogodilo dok ne ubijete zadnjeg bossa. Svaki puta kad umrete, igra će vam prikazati kratku animaciju i otkriti mali dio slagalice. Jednom kada uspijete završiti određeno poglavlje, igra će vam prikazati podužu animaciju i neke stvari će vam biti jasnije, a sve kulminira na kraju. Returnal je prilično osobna priča koja vas jednostavno vuče da otkrijete što se događa. Posebno je bitna Kuća u kojoj ćete saznati daleko najviše stvari, ali do samog kraja imat ćete na stotinu upitnika i “WTF” elemenata. Priča se uklopila u savršenu atmosferu igre – mračna, mistična s blagim elementima horora.

Preporučio bih da čitate i slušate razne logove koje ćete pokupiti dok igrate. Neki će vas šokirati jer ćete shvatiti neke stvari koje niste mogli uopće predvidjeti. Ima tu svega i za mene je priča, uz ostale elemente, vrijedna igranja i nikako nemojte misliti da je odrađena samo usput jer nije.

Play Hard, Party Hard

Dobro, ima li ova igra mane? Naravno da ima. Prva i manje bitna je – zašto ova igra nema nikakav photo mode? Igra je toliko predivna da ćete napraviti na stotine i stotine slika. Nadamo se da će isti biti ubačen u nekakvom ažuriranju.

Druga i veća mana je zapravo risk and reward sustav, tu imam najveći problem i to je razlog zašto igra nije dobila veću ocjenu. Returnal ne nagrađuje igrače dovoljno, niti ove koji požive puno, a još manje ove koji će stalno ginuti. Naime, gotovo ništa vam neće ostati kad poginete. Da biste osjetili značajniji vid nagrade odnosno napretka, potrebno je doći na pola igre. Problem je što će mnogi do tada odustati jer će poginuti na boss borbama ili daleko ranije i sve ćete morati ispočetka.

Zahvaljujući PS5, od izbornika do početka igranja treba vam svega par sekundi. Kompletna igra je tehničko savršenstvo, a količina detalja i čestica u akcijskim trenutcima je suluda.

Nakon smrti ostaju jedino weapon traitovi i dešifrirane kockice (spomenuti u okviru) koji otključavaju dodatne stvari. Uz to vam ostaju gadgeti koji će vam kasnije omogućiti ulazak u do tada nedostupna područja te tri slota (kad ih otključate) za jednokratno upotrebljive power-upove. Sve drugo ćete izgubiti – od Ethera i Obolitea do artrfakata.

Posebno na početku igre nagrada je dosta mala, a rizik prevelik. Jedan Hades je puno bolje izbalansirao stvari. Ono što vam ovdje mogu poručiti je da ne odustajete jer igra će vam vratiti sve svojim plusevima koje sam nabrojao.

Pitanje je hoćete li imati motiva nastaviti igru jednom kada je završite. Ja zasada ne vidim jasnu nagradu osim za vas koji skupljate trofeje, no Housemarque poručuje da postoji još jedan sloj priče koji se dobije ponovnim prelaskom igre, no to ne mogu 100% potvrditi.

Još jedna mana koju bih spomenuo je da kad igra crasha, nema sejva, pa opet idete ispočetka. Na svu sreću, ja sam crash doživio samo dva ili tri puta, no nije ugodno igrati kad znate da je rušenje moguće u svakom trenutku.

Prva prava PlayStation 5 igra

Poslije Astros’s Playrooma definitivno još jednom možemo potvrditi kako je ovo najbolja prezentacija mogućnosti DualSensea dosad. Već u prvim trenutcima Returnala, na kontroleru ćete osjetiti svaku vibraciju motora i svaki udar vaše letjelice. Kasnije tokom igre tupkanje kapi kiše oduševljava, a haptička vibracija nije jedina na što se treba osvrnuti. Odlični su i adaptivni triggeri. Housemarque je napravio svojevrsnu kreativnu revoluciju s tipkom L2 koju je pretvorio u praktički dvije tipke. Do pola pritiska L2 izvodi jednu akciju, a ako stisnete jače izvodi se druga akcija. I sasvim lijepo se igra.

Ako je podrška za DualSense uz bok Astro’s Playroomu, onda 3D audio nema konkurenciju. Po prvi put zaista možete čuti o čemu se Sony hvalio mjesecima uoči izlaska PS5. Na Pulse 3D headsetu Returnal zvuči posebno uvjerljivo i možemo zaista reći kako je izvedba zvuka u ovoj igri game-changer. Čak i na solidnom soundbaru ili kućnom kinu, Returnal zvuči odlično. Bilo bi sasvim nepravedno izostaviti iz pohvala glazbu koja je često briljantna u svojoj suptilnosti. Niti u jednom trenutku ne narušava atmosferu, a savršeno se uklapa u kompletan misticizam izvanzemaljskog svijeta. Kad krene glazba, imat ćete osjećaj da ste dio Interstellar univerzuma.

Jesmo spomenuli da Returnal nema nijednu mikrotransakciju i da je možete igrati offline? Ako se odlučite za online, jedina razlika je što možete vidjeti siluete drugih igrača koji su poginuli te možete odabrati želite li ih spasiti ili pokrasti.

Ako se možda još pitate za koga je ovo igra, odgovor bi bio – za vas sve. Da, igra je teška. No, ako sam je ja uspio završiti i vi možete. Ja sam sasvim prosječan igrač. Svi vi koji ste nekada završili bilo koju roguelike igru, Souls igru, Ninja Gaidena ili Vanquish, završit ćete i Returnal te pri tome uživati u vrhunskoj igrivosti, next-gen vizualima i prilično intrigantnoj priči. Housemarque je položio svoj prvi “AAA” ispit, a mi se nadamo da će Sony i dalje nastaviti podupirati ovako rizične igre.

---

Za kraj jedna bonus galerija bez koje ne možemo završiti recenziju jer znate… igra je predivna. Kliknite za veće slike.