Valja krenuti uz malo informacija kako smo došli do sljedećeg remastera SquareEnixa. U ožujku, davne 95′, „tri asa“ – bivši zaposlenik Telenet Japana Yoshiharu Gotanda (tada programer, danas predsjednik) , Masaki Norimoto (game designer) i Joe Asanuma (direktor), oformili su tri-Ace. Većina igara izdana je od strane Square Enixa. Zanimljivo je da je većina ekipe koja je radila na Namcovoj Tales of Phantasiji bila nezadovoljna tim projektom, te pustila sidro radeći tako za tri-Ace na Star Oceanu.
Prvi im je projekt. Vrijeme Super Famicoma. Majstori su ubacili voice acting u scene. Bilo je i animacija. Godina 96′. I naravno, samo Japan. Tek 2008. PSP je poslužio kad sredstvo za napraviti port i pružiti široj masi priliku zaigrati prvi Star Ocean. Tek 11 godina kasnije, evo nas i na trenutnoj generaciji konzola. PS4 i Switch novi su roditelji ovog naslova, a što je novo pitate se? HD grafika i novi artwork protagonista koji možete birati da se prikazuje tokom scena u igri. To je to? To je to. Ne očekujte ništa više, ali ni ništa manje. Također, možete igrati igru s japanskim glasovima.
Zašto svi imaju drugačiju boju kose?
Pa ne znam kako u svemir i kroz vrijeme drugačije. Star Ocean na prvu je jedna mala slatka japanska poslastica stare škole i uvelike dobre priče ovog svemira. Sjećam se drugog nastavka serijala. Taj je bio najbolji. Ali, nikada i nikako dovršiti ovaj na PSP-u da zapravo presudim koji je bolji. Taman mi je sjeo još jedan remaster da se prisjetim zlatnih vremena.
Priča kreće u malom gradiću gdje naš protagonist Roddick čuva kapiju od zlih nemani. Pomoći će mu Millie i Dorne – njegovi najbolji kompići. Bit će tu bandita i malo putovanja. Ubrzo, nakon cijele početne strke saznajete da se širi gadna zaraza koja pretvara ljude u kamen. Lijeka nema. Dorne je naravno pobrao virus. Srećom, dvoje budućih party membersa dolazi iz svemira i vrijeme je da se krene u prošlost gdje svijet još uvijek nudi soluciju za lijek. Naši mladi heroji ostavljaju sve iza sebe i hitaju prema rješenju, makar ih to koštalo svega. Put nije lak, a bit će tu raznih grupacija koje neće olako dopustiti da prođete.
Priča je svakako intrigantna i drugačija od uobičajenih. Cijela igra zapravo ima malo drugačiji pristup, više onako slobodni, no o tome ćemo kada zagrebemo dublje. Zamislite Star Trek i Star Wars ali u JRGP svijetu, ali tada kada efekti baš nisu bili top notch.
Oh, očekujte i world map! Te divne kockice bost će vas malo po malo dok koračate u potrazi za novim gradom.
Dobro, pa koga da uzmem?
Eh da. Pripremam se ja da razvalim sve, kad’ ono, hrpa likova. 9 ih je ukupno, a samo ih 4 možete imati u ekipi. Tu su još 3 obavezna (plus protagonist), što ih ukupno čini 8. Skoro svaki nudi neku kombinaciju za drugačiji kraj ili drugačiji rasplet događaja kroz veliku većinu igre. Dosta napredna mehanika za svoje vrijeme. No, je li to dobro ili loše? Skroz dobro, moram priznati.
Ludnica i odluke kreću dosta brzo nakon početka koji je uvijek isti. Skoro svaki grad nudi novog lika i na vama hoće li baš on stati uz vas ili ćete čekati bolju priliku. Nisam imao pojma koga da uzmem, pa sam nekako pikirao da imam 2 magičara i 2 ratnika za close combat.
Posljedice i grananje priče i događaja solidno su odrađeni. Uzeti jednoga, a ne drugoga stvarno nije lak posao. Iako priča prati svoju nit neovisno koga vi uzmete, dosta toga otvara se za specifične likove. Tako postoje private actions koje otvarate kada završite događaje u pojedinom gradu. Ovisno kojeg lika imate, njegov ćete dio priče dodatno moći istražiti.
Cijeli splet ovih događaja potpuno je opcionalan i jako dobro skriven. Neke scene zahtijevaju cijeli slijed istih kroz druge gradove kako bi odgledali nastavak. Stvarno se isplati proći što više, jer sav sadržaj poprilično je zanimljiv, smiješan čak. U jednoj sceni govori se o nekoj ukletoj priči, sljedeća scena – Roddick zabrije da je pepeljuga, a da mu jedan od muških likova izjavljuje ljubav na kraju scene. Ima svega i dobro je odrađeno. Neke scene otključavaju specifične krajeve, pa je to i dodatni razlog zašto na ovo ići.
Stisnuo sam X jedno 8 milijuna puta
Često dolazimo do one stare – u svakom RPG-u deremo po X-u toliko puta da je to prva tipka koja često bude izlizana. Koliko sam ovdje puta stisnuo X to nisu istine.
Star Ocean nudi borbe u kojima koristite do 4 lika. Optimalno nekako. One nisu turn based kao u sličnim igrama. Ipak je malo kompliciranije, barem koliko može biti. Kroz random encountere napadat će vas svakih par sekundi, što na mapi, što u tamnicama. Imate opciju slobodne kretnje po gridu borbe, a pritiskom X-a vaš lik trči do najbližeg neprijatelja da ga odvali mačem. Sve to skupa fora izgleda, no na prvu je malo tromo.
Borba nije ništa više nego spamanje istog gumba. Kasnije kada naučite dobar special art, onda spamanje prelazi na drugi gumb. U suštini, borbe su dosta jednostavne, ali zabavne. Postoje razne taktike koje možete pripremiti za ostatak družine, bitno je da u kombinaciji s raznim vještinama stvorite najbolje za klasu koju koristite (iako nema klasa, ali recimo da ovi s mačem trebaju dobar guard break i slično).
Boss borbe solidne su, a neke od kasnijih znaju biti čak i malo teže. Igra ponekad pruži difficulty spike, pa malo grindanja neće škoditi. Sve se svodi da imate dobrog healera u pozadini, dok vi derete po X-u.
Mrzit ćete kameru jer vrluda kuda ne treba. Na kraju krajeva, priprema za svaku borbu najbitnija je stvar. Možda je ipak sama borba malo zastarjela, ipak su to počeci i na tome se dalje gradilo. Ne u smislu da ne valja, nego jednostavno je – jednostavno.
Napisao sam knjigu i dao drugima da čitaju
Za jednu igru ovoga doba, moram priznati da sam se začudio koliki sam spektar raznih mehanika pronašao. Ako samo otvorite inventory, pronaći ćete mnogo toga što vam neće biti jasno na prvu.
Specijalni potezi – artsi; nisu neka komplikacija. Oni su, ni više ni manje, specijalni potezi koje učite kroz levelanje ili koristeći određeni art uz kombinaciju specijalne vještine koju možete naučiti ako posjedujete razne dodatke koje ćete naći kao blago ili pak dobiti kroz one privatne akcije u gradovima. Najbolje poteze učite baš ovih putem.
Znači, special arts i skillovi. Skillovi su ludilo. U svakom gradu možete podlegnuti učenju spektra novih. Poenima koje dobijete levelanjem dižete level skilla. Tako možete naučiti alchemy, writing, appraising i mnoštvo sličnih koje ćete koristiti za proizvodnju raznih predmeta, oružja, oklopa…Ali to nije sve! Kada naučite set određenih s cijelom ekipom, otvarate one grupne specijalne. Tako možete izdati knjigu sa svakim likom i dati je nekome da čita. Čitanjem dižete affinity poene prema liku koji je izdao knjigu. Zašto je to bitno? Uskoro o tome.
Kombinacija ovdje koliko hoćete. A cijelu igru moguće je završiti skoro da ni ne zavirite u ove čari. Korisno je zbog nebrojenih prilika, recimo treniranje i grupni performance ubrzavaju napredovanje i nagrađuju viškom specijalnih poena. Sviranje stvara nove pjesme, izvođenjem pjesme možete u borbu s najtežim šefom i igri. Ma čudo, igre ovog doba imale su najbolje razrađene sustave za RPG. Toliko dobrih ideja, to nisu istine.
Daj da se „zbondamo“
Naglasio sam te čuvene affinity poene. Dosta puta imat ćete izbor u scenama. Ako odgovorite bezobrazno, odnos lika s kojim pričate malo će zahladiti. Porazom šefa sa aktivnom družinom podiže poene. I tako na kraju dođete u situaciju da otključate skriveni kraj. Sam odabir ne utječe na tok priče, no razne privatne akcije kroz gradove otključati ćete baš ako imate dobre odnose. Star Ocean ima toliko skrivenih stvari, dobra sporednosti koje nećete imati ni pojma da su tu ako ne krenete kopati.
Možda je to i mali minus, jer igra ne nudi nikakav tutorial, ne objašnjava puno toga. Prepušteni ste sami sebi i na vama je kakvo ćete iskustvo stvoriti.
Side content je solidan i ima ga dovoljno usporedno s trajanjem igre. Svega 20tak sati bit će dovoljno za prelazak, iako i dosta niže ako ćete „samo ravno“. Hoćete biti prvak u areni, hoćete istražiti što je na dnu skrivenog rudnika ili možda onog drugog – sve je to u igri, ali ponuđeno kao dobro skriveni izbor.
Daj mi više reci jel’ to valja ičemu?
Krenuo sam u igru skeptično. Dosta puta sam je kretao, nikada završio. Moram priznati da sam bio u krivu. Tek nakon nekih 15tak sati igra me počela interesirati sve više. Završio sam više puta. Probavao razne kombinacije završetaka. Čeka me i potpuno novi prelazak s ostalim likovima. Napravili su dobar RPG, solidan voice acting (japanski i engleski na izbor), replay value ogroman. Solidna svemirska priča, zrelija nego u većini igara.
Čak ćete naći poveznice prema sljedećem u nizu nastavaka. Dobar je ovo temelj, makar sam remaster ne nudi revoluciju i novosti. Nudi iskustvo koje je bilo zakopano na PSP-u, a koje sada imamo prilike konačno odigrati kako spada. Ne mogu pobjeći od činjenice da Square Enix radi skupe portove bez imalo truda, no drago mi je da smo ga dobili.
Ako sve sumiramo, stara škola japanskog RPG-a je tu, poprilično ispred svog vremena (za to vrijeme). Očekujte dobru avanturu i dobru pripremu za dvicu koja je našla put na PS1, pa na PSP-u. Što su više kockasti, to ih više volimo. E da, glavni junak se zove Roddick. Razdvojite malo slova.
