Recenzija | The Division 2

Sudbino moja gdje me pronađe? Himno moja jesu li nam potunule lađe? Zašto, o zašto uredniče kruti podario si meni The Division 2 ljuti? Zašto ja pišem recenziju kad je danas “Međunarodni dan sreće”, a meni samo rima se meće. O The Divisonu 2 ne mogu ja pisat, jer od sadržaja u igri ne mogu disat.

Idite i igrajte svi, ovo je looter shooter koji se vama predaje

Jako teško mi je pisati The Division 2 recenziju jer ako ću ići u najmanje detalje što sve ova igra nudi, recenzija će biti oko 10000 riječi, a onda je neće nitko čitati. Mogu vam odmah reći – ako ste voljeli The Division, ovaj ćete obožavati iz jednostavnog razloga koji se zove – sadržaj.

Ako volite looter shooter igre s prilično dubokom RPG mehanikom oko izgradnje savršenog lika – The Division 2 ćete voljeti. Ako uz to volite zaraznu igrivost i odličnu mehaniku pucanja, igru ćete – obožavati.

Ako volite skupljati sve bolji i bolji loot kojeg u The Divisionu 2 ima hrpa i koji pada na sve strane, onda je ovo igra za vas. Ako želite odlično PvE iskustvo i igrati s prijateljima, ali i sami, onda ćete The Division 2 – obožavati.

Ako želite igrati samo PvP ili PvPvE – možete. The Division 2 osim PvE-a od starta nudi PvP mode kao i Dark Zonu koja je u jednu ruku društveni eksperiment pohlepe i potreba ljudi, aii o tome ćemo kasnije.

Uvijek se ponavljam da igre već igram jako dugo. Igrao sam na svim platformama od C64 pa do danas, i The Division je igra koju sam najviše igrao. Čak sam uzeo i Platinum trofej, a inače njih ne skupljam. Da, volim igrati The Division. I ne želim napraviti ovu recenziju na način koji ja inače pišem recenzije jer neće biti dovoljno riječi ni interneta za sve što želim reći.

The Division 2 je odrastao

Ubisoft i Massive naučili su svoju lekciju jako dobro. Prvi Division na početku je bio u najmanju ruku prosječan. Imao je odličnu mehaniku pucanja, dubok razvoj lika, ali nije imao ono najbitnije, a to je pogađate – sadržaj. Trebalo je pola godine i više da Ubisoft i Massive napune igru sadržajem.

U igrama koje su looter shooter, sadržaj je sve. Ako pred igrača ne stavite dovoljno sadržaja i ne motivirate ga dovoljno da on nastavi igrati igru nakon što je završio kampanju i isprobao PvP (ako ga igra ima), onda imate mrtvu igru i veliki, veliki problem. Nešto što sada ima Anthem.

S velikom srećom mogu vam iskreno reći da je The Division 2 PUN, baš PUN sadržaja. I da The Division 2 ima jako dobar end game do kojeg ćete se pošteno naigrati da biste uopće došli do njega. I samo ovo šro sam vam već rekao sasvim je dovoljno da vam više ne trebam dalje ništa reći. Ako valja mehanika pucanja, sadržaj igre je ogroman a end game bogat, onda vam je jasno da ćete za svoj novac dobiti igru koja vrijedi i koja će postat bogatija još više u budućnosti s dolaskom novog sadržaja.

Teško mi je i ne želim uopće vam sve pisati što ćete raditi u igri jer opet kažem – neće biti dosta 10000 riječi. Znate onaj osjećaj kad kupite igru, ubacite je, odigrate kratak uvod i odjednom se svijet pred vama otvori, a vi ne znate kud ćete i što ćete prije napraviti? U istom trenutku ste sretni, a opet nekako znatiželjni, ushićeni i uplašeni pa pitate se “a kud ću sad ići i što ću prije napraviti?”

Jesam li nešto promašio ili nisam pokupio? A to ćete se u The Divisonu 2 često pitati jer je Washington toliko bolje dizajniran od New Yorka, da je to teško objasniti. New York kao mjesto radnje The Divisiona 1 bio je predivan, ali glavni američki grad je nekoliko koplja iznad kad pričamo o dizajnu.

Mapa je vjerna replika 1:1 pravog Washingtona koji puno bolje pristaje igri od New Yorka. Inače, ja volim snijeg i snježne mape, no u The Divisionu 2 level dizajn je na sasvim nekom drugom nivou. Igra ima puno više raznolikosti. Čas Sunce obasjava beton, drugi tren pada gusta kiša i grmi, a onda odjednom krene isparavanje i magla, pa ne vidite doslovno prst pred okom a kamoli neprijatelja.

Slike koje vidite u galeriji su uhvaćene na PS4 Pro konzoli i photo modeom koji igra ima.

Nije samo dinamično vrijeme posebno, nego igra ima puno više vertikalnog gameplaya i nije sve ravno kao u New Yorku. Imate šume, brežuljke, močvare, zelenilo, pustoš…ma čudo jedno koliki je gušt samo upijati Washington i ono što nudi. Massive i Ubisoft su stvorili jedan živi svijet pun nade za vas kao The Division agenta, ali i za sve druge ljude koji pokušavaju preživjeti u Washingtonu.

Što ja tu radim?

Prvo što sam ja napravio kad sam vidio koliko toga ima bilo je da sam razvukao luđački osmijeh na lice od uzbuđenja, ali i straha. Uzbuđenja jer ova igra ima toliko mesa, ali i straha jer postavite si realno pitanje “kad ću ja ovo odigrati'” Ja sam žurio čak zbog recenzije, ali vi nemojte. Upijajte svaki trenutak polako koji ova igra nudi.

Upijajte i uživajte kad vidite kako se vaš trud oko čišćenja sadržaja isplatio kad jednom složite setove, brandove, oružja, modeove unutar modeova i jednom kad vidite kako radite pravu štetu neprijateljima. Pa kad pronađete i dobijete onaj komad opreme koji ste ganjali i kao puzzlu ga ubacite u mozaik zvan “grind” osjećaj sreće je neopisiv.

A tek kad vidite onu crvenu boju loota koja označava “exotic” item? Pa trčat ćete brže prema njemu od Forest Gumpa.

Shvatili ste da potenciram sadržaj jer zato igru kupujete. Ne da biste je prešli za 20 sati i ostavili jer The Division 2 nije single player igra koja je okrenuta ka priči. The Division 2 nije The Last of Us ili Uncharted. The Division 2 kupujete da vam pruži na stotine i stotine sati sadržaja, a upravo to igra i radi.

Kad krenete svoje putovanje Washingtonom prvi zadatak je osloboditi i nadograditi Bijelu Kuću koja služi kao vaša baza. Slično kao u The Division 1 imate bazu koju gradite i kako dalje igrate, tako je i razvijate. Baza odjednom postaje sve veća i življa, a jednom kad je nadogradite tamo ćete naći sve što trebate.

I to je jedina sličnost, jer sve drugo je duplo bolje. Osim priče, ali o tome kasnije. Glavne misije igre su predivno dizajnirane i strukturirane. Traju puno duže nego misije u The Divisionu 1, puno su raznovrsnije pa se tako jedan tren borite u trezoru punom love, drugi tren ste na Marsu (muzej), a onda ste opet u nekom močvarnom području ili pak se upoznajete sa svemirskim programom SAD-a.

Zaista, dizajn interijera je predivan i odrađen do najsitnijih detalja. Zapanjujuća je razina detalja koju su Ubisfot i Massive utrpali u igru. Side misije su također velike, detaljne i imaju smisla. Usudio bih se reći da su side misije u The Divisionu 2 ono što su bile glavne misije u The Divisionu 1.

Kad ne ispunjavate glavne i sporedne misije tu je živi svijet u obliku Settlementa odnosno živih zajednica ljudi koji su ostali boriti se za svoj život. To su sve mini hubovi koji će vam dati hrpetinu zadataka koje možete i trebate odraditi. Kako vi dalje igrate, te zajednice rastu i razvijaju se što se sve fizički vidi, a za sve što napravite dobivate nagradu.

Samo da imate misije, sporedne misije i Settlemente, imali biste što raditi danima. Ali, ovo sve je mali dio eko sustava kojeg igra ima. Ulice The Divisiona 1 i New Yorka su bile predivne, ali prazne.

Ulice The Divisiona 2 su pune, žive i pričaju na svakom “ćošku” svoju priču. Svijet je skroz živ, čak i previše jer rijetko ćete pronaći mir za sebe nakon što ste prešli neku misiju i želite vidjeti kakav ste loot dobili jer jednostavno stalno se nešto događa neovisno o vama.

Vaši sugrađani koji žive u navedenim zajednicama bore se s neprijateljima za resurse, a vi im možete i ne morate pomoći. No, vjerujte mi, htjet ćete jer za sve što radite u ovoj igri ste nagrađeni i sve što radite se ne čini da radite uzalud.

Čistit ćete ulice, neprijateljska čvorišta i utvrde, pomagat ćete svojim suborcima da skupe resurse i u svemu ćete uživati jer sjetite se što sam rekao za dizajn svijeta i nevjerojatnu količinu detalja. A onda kad im pomognete otvaraju vam se nove stvari za raditi i nema nikad kraja.

Da, imate stalno za nešto raditi i ganjati. Massive je u svijet igre ubacio hrpu skrivenih stvari koje vam ne želim spojlati, ali postoje skriveni neprijatelji kao i skrivene misije. I dalje ćete po svijetu skupljati razne stvarčice ako to želite, i opet ću ponoviti – sve što radite ima smisla i svoju nagradu.

End game ili novi početak?

Nisam sve niti blizu dočarao što vas sve čeka. Shvatili ste da vam neće nikad biti dosadno nego ćete se prije zapitati “što ću prvo napraviti i što dalje raditi”, nego što ćete misliti da ste sve prešli.

Jednom kad očistite glavne i sporedne misije, nadogradite Bijelu Kuću kao bazu i regrutirate sve bitne ljude doći ćete do levela 30. Neki jednostavno preskaču sve i kroz misije dođu do levela 30 za nekih 20 sati. Ja sam žurio i svejedno mi je trebalo oko 30 sati da pređem samo kampanju i nešto side misija.

Ako ćete istraživati svaki kutak misija, a trebali biste jer često kad žurite fulat ćete kutije s lootom i skrivene stvari, trebat će vam oko 35-40 sati samo da dođete do end gamea.

Onda vas čekaju 3 Strongholda koja morate preći odnosno osloboditi i kad ste pomislili da ste gotovi i da je to to – nije. Tek onda kreće pravi grind za lootom i opremom.

Level 30 zamjenjuje gear score, a u igru dolaze novi i zaista jaki neprijatelji. Ne pričamo samo o pojedinačnim neprijateljima nego čitavoj frakciji koja se zove Black Tusk. To su do sada najteži protivnici u igri jer imaju ogromne dronove, hodajuće tvrđave, robotske “pse” opremljene strojnicama koje vas melju u sekundi.

Nemilosrdni su, teški i zaista opremljeni kao nikad. Odjednom mapa koju ste čistili poprimi crvenu boju i Black Tusk stupa na scenu. Glavne misije koje te dosad prešli odjednom su drugačije i teže jer scenario prelaska nije isti. Massive i Ubisoft su tu odigrali pametno i kad pomislite da znate misiju napamet – ne znate. Zadaci nisu posve isti, ali ni ponašanje neprijatelja.

Veliki napredak Ubisoft i Massive su načinili i na neprijateljima. Ima ih još više nego ranije, a jasno ćete razaznati kad uleti mrcina od jedno 150kg i sa strojnicom da trebate jednostavno “šćućuriti” se u cover i polagano mu skidati štit. Raznoliki su i vizualno različiti, pa ćete naučiti od koga morate bježati, a koga možete sprašiti relativno brzo. Svaka od frakcija ponaša se drugačije i ima drugačije taktike što ćete shvatiti kad vas Black Tusk ekipa napadne.

End game povećava stalno težinu, ali i loot postaje sve bolji. Vi postajete sve jači, ali i neprijatelji su sve jači. Te misije su zovu Invaded i puno su teže. Ako ste slabi s opremom, nema vas. Ako niste složili lika kako treba za PvE –― nema vas kasnije.

The Division 2 zasad ima 4 World Tiera, a svaki je teži od drugog. U svakom neprijatelji su teži, ali sa svakim raste i vaš gear score jer je loot sve bolji i bolji. Trenutno je cilj doći do World Tiera 4 i do besvijesti grindat. Šalim se. Uživajte jer uskoro dolazi novi World Tier, a to znači veći gear score i bolja oprema. I to nikako nije čitav end game.

Specijalizacije

Kad ste došli do levela 30, oslobodili sve Strongholde otvaraju vam se Specijalizacije. Zasad su 3, a uskoro će ih biti i više. To su Sharpshooter (snajperist), Survivalist (samostrijel) i Demolitionist (bacač granata). Svaka od ove tri Specijalizacije ima svoj skill tree koji nadograđujete posebno od nadogradnje lika.

Da, dok igrate misije, side misije, bountyje i cijeli drugi sadržaj, vi skupljate loot za razvoj lika, ali u end gameu dobivate i bodove za razvoj Specijalizacije koju ste odabrali. Specijalizacije možete mijenjati kad god poželite, ali dok svaku posebno nadogradite proći će prilično vremena.

Bonusi za svaku Specijalizaciju su drugačiji i osim individualnih prednosti donose bonus za čitavu ekipu. Na većim težinama i World Tierovima biti će nužno da ste do kraja razvijeni jer ekipa neće moći preživjeti.

The Division 2 RPG sustav

Neću vam ni pokušati dočarati jer dok ne probate sami, nećete shvatiti koliko igra ima duboku mehaniku razvoja lika što se tiče izgradnje savršenih statistika lika. Igra nudi hrpu brandova, setova, oružja, modifikacija, skillova. Svi sa raznim bonusima i benefitima.

Svi vi koji igrate ovakve igre znate da uvijek težimo napraviti što boljeg lika. Ovdje imate doslovno na stotine načina kako to napraviti. Svaki komad opreme ima svoje zašto i kako. Svaka nadogradnja za oružja ima smisao. Pogubiti ćete se i uplašiti. Trebat ćete i računati dobro ako želite napraviti savršeni build jer par posto gore ili dolje u ovoj igri puno znači.

The Division 2 u sebi krije zaista dubok sustav kombiniranja različitih komada opreme koji zajedno s bonusima koje donose oružja čine jednu smislenu cjelinu. Toliko ima makro i mikro detalja da ćete puno vremena provesti u izborniku i slaganju savršene opreme.

Galerija ispod pokazuje samo mali dio svega na što morate obratiti pozornost kad pokušavate napraviti savršeni build. Za još veću tablicu i detaljniji pogled, obavezno tablicu s linka ponavljajte svaku večer.

Sustav je toliko dubok i raširen da ja koji sam proveo preko 1000 sati u The Divisionu 1 sam se izgubio i pogubio u svemu. Sve znam, a ne znam ništa je raznolikost u mogućnostima izgradnje lika čista perverzija.

Vjerujte da nećete uspjeti u igri, ako mislite da ćete uzeti u end gameu samo jači komad opreme i automatski je to to. Nije jer treba znači čitati detaljne statistike koje igra nudi. Što je CHC, CHD, weapon damage, hazard protection, damage to Elites, armor, health, skill power, skill haste…to morate znati pjevat kao pjesmicu.

Osim vaše dvije puške ili što odlučite nositi, tu su svi mogući skillovi koji ih ima puno više nego prije. Svaki skill ima nekoliko vrsta. Možete sa sobom uvijek imati 2 skilla. Imate nekoliko vrsta dronova, turreta, launchera, malih “košnica” ili letećih eksplozivnih “mušica” itd. Ukupno imate u igri 8 skillova, a svaki od njih ima nekoliko izvedenica koje možete modificirati raznim modeovima koji opet daju dodatne bonuse.

Skillovi su samo bonus na odlično odrađenu mehaniku pucanja koja je toliko sočna i moćna da je teško opisati užitak kad puknete savršeni head shot ili neprijatelju pokidate armor i onda ga dokrajčite. Pravi je užitak pucati sa svim puškama i zasad su sve dobre i imaju svoju svrhu.

Opet sam pretjerao…

Osim što ćete si ovo reći kad u 3 ujutro shvatite da još igrate, pretjerao sam i s riječima ove recenzije, a nismo još gotovi. Spomenuo sam vam sadržaj, RPG mehaniku (odnosno 10% nje), a nisam siguran da sam vam rekao ako ne znate da The Division 2 ima i PvP.

Za sve vas koji ste i PvP igrači, odmah imate od prvog dana klasični PvP mode zvan Conflict gdje ćete se s drugim igračima ubijati na posebno dizajniranim mapama za Conflict. Conflict je miks poznatih modeova kao što su Domination i Skirmish gdje se bore 4vs4 igrača.

PvP sam igrao na svom drugom liku i zapravo je jako zabavan mode. Ja više osobno uživam u PvE materijalu, ali moram pohvaliti Conflict. Nije ništa revolucionarno, ali je sasvim dobar odmak od PvE svijeta.

Još bolji odmak je Dark Zona koja je miks PvEPvP svijeta. U Dark Zoni nema pravila i možete raditi sve što želite. Ovaj puta imamo čak 3 Dark Zone koje su površinom manje i gdje ima 12 igrača na serveru. Ne brinite, nije malo. Taman je, jer ćete se susresti s drugim igračima prilično često. U Dark Zonu idete ako želite naravno grindati loot, ali također, ako želite ubijati druge igrače i otimati loot od njih. Možete biti dobar, ali većinom ljudi budu zli, pa vas napucaju i ukradu vam loot.

Dark Zona je mjesto gdje ćete u istom trenutku uživati i bojati se. Posebice ako nađete nekakav dobar loot, njega u većini slučaja treba i izvući van jer je kontaminiran. Dok dođe helikopter i izvuče vaš loot, velika je šansa da će vas netko htjeti ubiti i ukrasti vam sve.

Možete sami igrati u DZ-u i farmati neprijatelje, ali ako na vas naleti grupa neprijatelja (ljudskih) teško ćete preživjeti. Dark Zona je kao zabranjeno voće. Znate da možda nije pametno tamo ići, ali želite jer znate da su drugi igrači tamo i nešto vas vuče.

Jedna od te tri Dark Zone se zove “Occupied Dark Zone” gdje ne znate ništa. Ne vidite tko je dobar, a tko zao. Tko bi vam možda pomogao, a tko jedva čeka da vas ubije. Nema indikatora da je netko nekoga ubio, a također i friendly fire ovdje ne vrijedi. Možete ubiti i svog suigrača. Ova Dark Zona ujedno je i jedino mjesto gdje nema “gear” normalizacije što znači da ako imate jači gear od ostalih, ovdje će se to primjetiti.

U Conflictu i ostalim Dark Zonama svi su izjednačeni i za vašu smrt ne možete kriviti opremu, nego jedino sebe ako je netko od vas bio bolji. Odmah vam mogu reći da ćete u Dark Zoni uživati, ali ćete je i mrziti zbog same ideje i slobode koji igrači imaju. Ima nešto zadovoljavajuće kad napucate drugog igrača, ali i frustrirajuće kad vas netko napuca nekoliko puta.

Dark Zona ima svoje zasebne levele i napredovanje od PvE dijela igre. Čitav loot koji zaradite, nafarmate ili ukradete od drugih možete koristiti i u PvE svijetu. Isto pravilo vrijedi i obrnuto. Dark Zona ima svoje vlastite perkove koje otključavate igranjem u DZ-a. Da, ona je baš poseban dio igre i igra u igri.

Napišite naslov…!

Oči mi se mute već od količine teksta, a osjećam da sam vam ostao dužan još reći i dočarati kako je The Division 2 izbjegao većinu zamki ovakvih igara, a posebno The Divisiona 1.

Naime, The Division 1 vas je često tjerao da idete po najbolji loot negdje. Nekad su to bili prokleto teški Incursioni ili spomenuta Dark Zona. Ovdje to nije slučaj i ako ne želite uopće ići u Dark Zonu –― ne morate. Loota ima svuda po PvE svijetu.

Kao što sam rekao, sve što napravite ima utjecaj na taj živi svijet, ali i na loot. Loota ima svuda i za sve. Ako mislite da je to loše, ja mislim da nije jer toliko različitog loota ima da nikad nećete misliti da BAŠ VAMA treba dati najbolji mogući loot samo zato što igrate The Division 2 već 1000 sati.

Čitava mapa odnosno igra je puna loota i gdje god krenete tu su razne kutije i ostale stvari. Massive i Ubisoft su dali igračima izbor i to je bitno. Gdje ne želiš ići, nemoj ići. Ne moraš. Naravno da će igrači koji će u World Tieru 4 igrati stalno Strongholde možda prije dobiti bolji loot, ali ako vam je teško, ne morate igrati Strongholde. Barem ne kasnije.

Također, The Division 2 možete igrati sami, ali puno veći je gušt igrati u co-op-u s 4 igrača. Vrlo brzo ćete pronaći igrače za razne aktivnosti i sami birate kod matchmakeinga za što tražite igrače – misije, side misije, freeroam, Dark Zonu i dr.

Tu je i bogat klanski sustav koji vas opet nagrađuje posebno ako ste aktivni. Klanovi imaju nekoliko tierova koje treba otključati igranjem, a što više igrate veće su vam i nagrade. Klan možete vrlo brzo otvoriti i što vas je više u istom, to bolje, jer raste ranking klana. Sve vam je jasno kad vam kažem da klanovi imaju svoje specijalne vendore i nagrade za koje se vrijedi potuditi.

A gdje su mane?

Kad ste napokon došli blizu zaključka, možda ste pomislili da je The Division 2 savršena igra. Nije. Odličan looter shooter svakako da, ali kao igra nije savršen. Spomenut ću da je priča jako slaba i loša. Karakterizacija likova puno lošija nego u jednom Anthemu. Priča i razgovori su puni stereotipa i glupih dijaloga.

Ne mogu reći da igram The Division 2 zbog priče, pa ako očekujete neko čudo onda ćete biti razočarani. Puno ćete dodatnih stvari ako vas budu zanimale, saznati iz raznih “kolektibilnih” stvari razbacanih po mapi.

Iako je igra u zapravo odličnom tehničkom stanju kad je usporedimo s launchom The Divisiona 1 ili primjerice Anthemom, i dalje znaju puknuti serveri ili zadnji ogroman bug su skillovi koji nekad ne rade i ne možete ih baciti. Ima raznih bugova koje developeri peglaju. Većina njih nije “game breaking”, ali smetaju.

Moram navesti i ponekad čudan AI neprijatelja koji katkad se čine kao genijalci jer vas pokušavaju sa svih strana okružiti i ubiti, a onda se nakon par sekundi zalete prema vama kao da sutra ne postoji i samo lete pred nišan.

Ili, odjednom krenu prema vama, pa se usred borbe odluče okrenuti trčati u drugom smjeru. Kako objasniti kad se krenu penjati na ljestve ili skakati s istih, pa se ubiju? Možda bug u pitanju?

Mnogima će nedostajati i više mogućnosti kod kreacije likova, ali Ubisoft je rekao da rade na tome. Igra ima i mikrotransakcije, ali one nužno nisu mana jer sve su kozmetičke naravi. Sve možete zaraditi i igranjem igre.

Potreban će biti i dodatni balans u igri jer već sad postoje “one shot buildovi”, no sam Ubisoft je rekao da će prvo proučiti što im kažu podaci sa servera, pa će onda balansirati igru što ima smisla jer tek je izašla.

Zaključi više!

Evo nas, konačno! The Division 2 je barem deset puta bolja igra nego što je to bio The Division 1. Igra je puno više cover based pucačina nego što je to bio The Division. Ovdje ćete puno više provesti u coveru zbog promjene u načinu liječenja lika gdje i u PvE i PvP svijetu morate biti puno pametniji igrač nego ranije. Nema više zabijanja puške neprijateljima u lice jer vas u većini slučaja nema.

Mehanika pucanja je još bolja i zaraznija, zvuk je miljama nadograđen u odnosu na The Division 1, a i kretanje lika je puno realnije. Možda na početku malo čudno, ali realnije. Likovi sada imaju svoju masu, odnosno težište i barem na konzolama nema “chicken dancea.”

Povrh ovoga, shvatili ste da je igra bogata sadržajem, lootom i dubokom RPG mehanikom. Naravno da ima ponavljanja u igri i grinda za boljim lootom, ali imate izbor što želite igrati i gdje taj loot pokupiti.

A ovo je samo početak jer Ubisoft je već najavio čitav plan što dolazi vrlo brzo u igru. The Division 2 nije najbolja igra svih vremena niti će ikad biti. Možda i nije igra za svakoga jer zahtjeva puno uloženog vremena i na kraju krajeva, puno grinda za savršenim lootom.

No, kao looter shooter cover based 3rd person RPG pucačina, The Division 2 je odlična igra puna sadržaja i pravi primjer kako developer može naučiti na svojim greškama. Svima vama koji ste igrali originalni The Division i volite ovakve igre, mirna srca i zamućenih očiju od umora mogu preporučiti igru. Igrajte i uživajte jer ova igra vrijedi vašeg novca.