Znate li onaj osjećaj kada strepite od nečeg, ali se istovremeno bojite hoće li vas to zadovoljiti?!
Godine 2014. horor scenu uzdrmao je The Evil Within, novo djelo poznatog majstora Shinjija Mikamija. The Evil Within je, kao naručen, stigao za sve one koji žude za naslovima poput Silent Hilla te legendarnog Resident Evila 4. Iako nije preporodio žanr, The Evil Within donio je uvrnutu zabavu prepunu old school horor klišeja koju su ljubitelji dotičnog objeručke prihvatili. Pune 3 godine fanovi su se pitali hoće li igra dobiti zasluženi nastavak, ponajviše zbog toga što su mnoge stvari završetkom prvog dijela ostale nejasne, a tajne sakrivene.
Videorecenzija
https://www.youtube.com/watch?v=6xDxflQNnSU
Povratak otpisanih
Osmijeh na lice stigao je tijekom ovogodišnjeg E3 sajma kada je Bethesda napokon najavila toliko priželjkivani nastavak. Shinji Mikami odlučio je sa svojim timom unaprijediti svaki aspekt igre i pružiti nam bogatije iskustvo naspram prvog dijela. Pritom, naravno, ne želeći da to utječe na horor elemente koji su temelj ove igre. I dok na papiru to zvuči jednostavno, znamo da u praksi to i nije tako lako ostvarivo.
Grob vlastite kćeri?!
Kako smo i sami rekli, završetkom prvog dijela mnoga su pitanja ostala neodgovorena, pa su developeri, vjerujem, bez puno razmišljanja, u centar zbivanja još jednom stavili detektiva Sebastiana Castellana. Nakon stravičnih iskustava koje je naš junak pretrpio u prvom dijelu te pogođen tragedijom nestanka supruge i smrti kćeri, Sebastian se okreće gemištima i bambusima. Alkohol i halucinacije budu previše za njega zbog čega izgubi i posao. No, smisao njegovog života najednom se mijenja kada ga posjećuje bivša partnerica Kidman koja mu na dlanu nudi ponudu koju ne može odbiti. Ona ga uvjerava da je njegova kćer Lilly živa, a da je jedini način da je ponovo zagrli taj da se podvrgne testiranju kod tajanstvene korporacije Mobius. Naš junak tako iz vedra neba dobiva priliku da vjerojatno ponovo vidi svoju kćer, dobije odgovore na zbivanja iz prošlosti i da se osveti zloj korporaciji koja mu je uništila život.
Déjà vu
Iako priča nije najjača strana ovog naslova, moramo pohvaliti developere koji su ovaj put našem glavnom junaku pridodali puno pažnje. Sebastian tako sada puno više priča i dramatizira te izgleda življe nego u prvom dijelu, dok su emotivni trenutci koje proživljava kao stvoreni da suosjećamo s njime.
Posjet zubaru uvijek je neugodna stvar.
Mehanički dio igre ponovo nas podsjeća na stari Resident Evil 4 s obzirom na to da se kamera nalazi iza ramena lika kojim upravljamo, a naš junak još uvijek ne može istovremeno trčati i pucati. To vas ne bi trebalo previše smetati jer smo već naviknuti na takve stvari koje horor igrama daju veću dozu imerzije, straha i panike. Što se tiče panike, tijekom igranja je stvarno neće nedostajati. Bilo da se radi o sablaznim čudovištima koja vas love ili o uvrnutom svijetu prepunom tjeskobne atmosfere koja ledi krv u žilama, ova igra će vas, usprkos open worldu, držati na rubu živaca.
Open world
Spomenuli smo otvoreni svijet?! O, daaa. Možda i najveći pomak koji je Sinji napravio s ovim nastavkom jest taj da je igra otišla u open world stil avanture. Naime, budući da se radnja odvija u zamišljenom gradu Unionu, vaš zadatak, ako želite preživjeti sav teror, bit će upravo taj da istražujete gradić i tražite predmete potrebne za vaš opstanak. Svaki malo iskusniji gamer primijetit će velike sličnosti sa Silent Hill i The Last of Us naslovima. Posebno bismo naglasili potonji zbog sličnosti po pitanju stealtha.
Iako je i prvi dio imao stealth pristup, bilo je to površno odrađeno i prisutno samo u rijetkim dijelovima igre. Ovdje to nije slučaj jer stealth sad ima svoj zasebni kutak. Upravo zbog manjka municije i velikog broja žilavih neprijatelja nerijetko ćete birati upravo ovaj način igre. Sebastian se tad pretvara u Joela iz TLOU-a i istom manirom zabija oštrice u neprijateljeva leđa. Kopiranje ili hvalevrijedan potez, prosudit ćete sami… Jedno je sigurno, bit će vam od velike pomoći u napredovanju kroz igru.
Žene ujutro prije šminke u svom punom sjaju
Jeftino donje rublje
A da Evil Within ne staje na tome, nego ide korak dalje, dokaz su sporedne misije i razgovori s NPC-evima koje susrećete tijekom igranja. Naravno, taj je segment igre, kao i open world, sveden je na minimum, pa ne očekujte igru tipa Fallout. RPG elementi također su prisutni u poznatom stilu nadogradnje oružja i vještina. Tako ćete sad moći ne samo nadograđivati arsenal, nego i vlastoručno praviti municiju i lijekove. Želite li usavršiti stealth pristup ili povećati izdržljivost glavnog lika, nema problema, u ovoj igri i to je moguće.
Grafički stil, nažalost, nije previše napredovao. I dok ambijent u kojem se nalazite izgleda sasvim pristojno, animacije lica kaskaju koju godinu za današnjim standardom. No iskreno sumnjam da ćete imati vremena obratiti pažnju na to zbog toga što će vas aduti poput atmosfere i zvučne podloge tijekom cijele igre tjerati da provjeravate vaše donje rublje.
Zaskoči ga onako mučki iza leđa kad te nitko ne vidi!
Kvalitetno kopiranje
Stvarno je zanimljivo svjedočiti žanrovskom miksu kakav je The Evil Within 2 poprimio. Reference na druge igre primjećivat ćete svako malo, dok se originalne ideje više oslanjaju na prvi dio. Tango Gameworks išao je na sigurno i od većih hitova uspješno kopirao standardne gameplay elemente koji su nedostajali ili bili površno odrađeni u prvijencu. Horor atmosfera, nažalost, možda i jest izgubila dijelić one noćne more iz prvog dijela, no to je uspješno zamijenjeno panikom i tjeskobom koja vas prati tijekom napete 25-satne avanture; avanture koje ćete se rado sjećati ako ovom naslovu date šansu (koju svakako zaslužuje!).
{loadposition recenzija}
