Recenzija | The Last of Us – premijera druge sezone

I ovaj sam put, kao i povodom izlaska prve sezone, prisustvovao pretpremijeri prve epizode u sezoni serije The Last of Us. Igrači dobro znaju predložak na kojem je bazirana ova serija, ali za čitatelje koji nisu imali prilike zaigrati ni jedan od dva naslova iz serijala, ukratko ću navesti ono najbitnije.

Jackson utočište

The Last of Us je, na prvu, već nebrojeno puta viđen, zombie naslov. Samo što je ovdje unikatan način na koji ljudi postaju zombiji, a ima čak i neko znanstveno uporište. Naime, kod kukaca čak i postoji Cordyceps fungus koji jadne kukce pretvara u žrtve gljiva koje ih počnu kontrolirati. Ono po čemu se igra izdvaja od mnoštva drugih naslova su odlično napisani likovi i njihovi odnosi te općenito, kompleksan i slojevit svijet gdje svatko, ovisno o kutu gledanja, može biti i heroj i negativac.

Još jedna opaska – The Last of Us je mnogim igračima jedan od najdražih serijala igara, iako postoji i velik broj igrača kojima ove igre nisu sjela prvenstveno iz razloga zbog kojeg su drugima odlične. Naime, prema jednoj od podjela, postoje igrači koji preferiraju filmičnost igara, dok drugi smatraju da je takvoj naraciji i radnji mjesto u filmovima i serijama, a igre bi trebale biti prvenstveno igre.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kao preslikano iz igre

I dok je prva sezona pratila univerzalno voljenu prvu igru, druga sezona kroči na opasan teren. Naime, već godinama, druga igra je možda najopasnija tema na internetu, kako na svim društvenim mrežama, tako i na FFA forumu. Padaju teške riječi, prekidaju se prijateljstva i gase se profili. Zašto se to događa, pretpostavljam da ćete saznati već ove sezone, iako se možda otegne i na treću sezonu, za koju je već potvrđeno da će se snimati. No, da skratim uvod, prelazim na pitanje:

Je li se isplatilo čekati?

Osobno smatram da je. Ukratko, prva epizoda mi je ispunila sva očekivanja, a neka i nadmašila. Naime, koliko god obožavam TLOU igre, prva sezonaserije, iako odlična, nije bila za 10/10 i ne bih je stavio uz rame TV naslovima poput npr. Severance ili The Leftovers.

U potrazi za Joelom

Ono što je definitivno bilo vidljivo već i u prvoj sezoni, je da je serija bila najbolja kad se odmaknula od predloška. Jer, ruku na srce, iako su igre odlične, radi se o sasvim drugačijim medijima te se neke stvari iz igre jednostavno ne mogu identično prenijeti na male ekrane.

Ono što me veseli je da se taj proces nastavio i u ovoj sezoni. Definitivno ima novina, ima novih likova, novih zapleta, ali se vidi da će promijenjena biti i sama struktura priče. Neke stvari za sad uzimam oprezno, ali ovo što sam vidio je apsolutno odlično. Po meni je ovo čak bolji početak u sezonu no što je bio slučaj s prvom sezonom.

Glavna trojka

Glavni razlog tako dobrim dojmovima u epizodi su bila glavna glumačka trojka – Joel, Ellie i Dina. Već dobro uhodanom dvojcu (Pedro Pascal i Bella Ramsey), Isabela Merced kao Dina daje savršen balans. Kemija između nje i Ellie je odlična, ali još ugodnije iznenađenje je kemija s Joelom. Nadogradnja njihovog odnosa je u ovoj epizodi odrađena izuzetno dobro. Djeluju kao da su njih dvoje otac i kćer, a ne Joel i Ellie. (Namjerno tako napisano, vidjet ćete u epizodi).

Opasna Ellie

No, glavne zvijezde su definitivno Bella i Isabela. I razigrane i snažne i emotivne i prkosne i snalažljive. Sve djeluje autentično i iskreno. Razgovori, pogledi, zagrljaji i poljupci. Ali prvenstveno su dobre jer su protuteža jedna drugoj. Ellie (ali i Joel) je ovdje izuzetno nesretna. Cijelu epizodu prevladava taj negativan osjećaj. Svi vidimo da se nešto događa ili se već dogodilo između nje i Joela. I dok je dio razumljiv, odnosno pretpostavljamo da je to zbog kraja prve epizode. Možda je Ellie svjesna da je Joel lagao? Možda je ljuta na njega, možda na sebe? A možda se jednostavno radi o tome da je to mlada, samosvjesna tinejdžerka, koja ne želi da ju Joel na svakom koraku štiti (što je i vidljivo u 2-3 scene). Želi se dokazati, želi biti samostalna.

Priča i pozadina

Iako sam nahvalio glavne glumce i rekao da su oni zvijezde serije, prava zvijezda je možda ipak atmosfera. Svijet je razrađen fantastično. Radnja je smještena u Jackson city, 5 godina nakon prve događaja u prvoj sezoni. Stanovnici djeluju kao da su uspjeli pronaći svoj ritam i svoju malu oazu u nevjerojatnim uvjetima koji inače vladaju posvuda.

Psihoterapija je uvijek potrebna

Imaju razrađene sve elemente male funkcionalne zajednice, od kojih smo neke vidjeli u igri, ali i neke koje su nove. Npr. vidimo da imaju svoje vijeće, popravljaju krovove, vodovod pa čak i brtve na prozorima. No ima i drugih većih novosti pa tako npr., Tommy ima sina, a Joel, zbog gore navedenih problema, posjećuje psihologa. I dok se neki možda na spomen toga hvataju za glavu, upravo ti razgovori su bili nevjerojatno dobri i izuzetno emotivni. Savršeno jasno vidimo sve što muči Joela, bilo da je to u naletu emocija izbacio van ili suzdrženo pokazao kroz grimase. Veteranka Catherine O’Hara je odlična kao psihologinja.

Ono što je definitivno drugačije na samom početku epizode, je kratak uvod u problematiku s Abbie i njenom skupinom za koju saznajemo koliko joj je emotivne šteten nanio “tamo neki” Joel. Izuzetno me zanima kako će taj dio radnje biti prenesen u ostatak sezone (i treću sezonu).

Future days

Upravo tako je ime, ove odlične, uvodne epizode. Ova epizoda, kao i naslovna pjesma koja je mnogim igračima ostala u sjećanju, samo daje naznačiti svu težinu ovog svijeta, likova i svih zapleta i problema koji tek predstoje. Cijela atmosfera epizode je zaista odličan miks nade i beznađa, ljubavi i gubitka, samosvijesti i bespomoćnosti.

Lokacije su odlične

Što se igrača tiče, moram spomenuti da se u epizodi u vrlo kratkoj cameo ulozi pojavljuje i Gustavo Santaolalla (svira bendžo na zabavi). Neke su scene kao preslikane iz igre. Vidi se i stol na kojem Ellie slaže oružje, vidi se pregršt oružja ili npr. svjetiljka koju Ellie nosi, a po prvi puta vidimo i stalkera. Plus cijeloj atmosferi je i Love Buzz od Nirvane, jer znamo da kreatori očito vole grunge 90-ih, s obzirom i na korištenje poznate pjesme Pearl Jama. Ali možda najslađe je vidjeti Dinu i Ellie kako se bore i dogovaraju kako će koja koga srediti. Nekima će možda biti smiješno kako sigurno i samouvjereno dvije 19 godišnjakinje idu u borbu sa zombijima, ali kada igramo igre, to nam je sasvim u redu. U svakom slučaju, ovdje je to odrađeno izuzetno simpatično i uvjerljivo.

U svakom slučaju, s obzirom da, nažalost, kasnim s recenzijom, prva epizoda je već danas izašla. Radujem se vidjeti vaše komentare ovdje, a po završetku druge sezone slijedi i cijela recenzija. Ovu epizodu neću ocjenjivati, ali definitivno mogu potvrditi da je odličan početak sezone i da s nestrpljenjem čekam ostatak.