Teško je krenuti u ovu recenziju bez prisjećanja na dobre stare dane, kada je sve bilo jednostavnije i kada nismo trebali razmišljati o problemima odraslih. 90-ih sam bio samo klinac, kojem je jedini cilj poslije škole bila obližnja igraonica, gdje bismo ja i drug svaki dan ritualno trošili kovanice sačuvane s velikih odmora. Svašta se igralo, od Tekkena, Metal Sluga, Crash Team Racinga… Međutim jedna igra nam je zaplijenila pažnju više drugih. Tony Hawk’s Pro Skater i legendarni Warehouse nivo gdje smo trošili sate pokušavajući nadmašiti jedan drugog.
Budući kako je to bio period bez interneta kada nismo znali svaki detalj i novost igraće industrije, možete zamisliti naše iznenađenje kada smo saznali za postojanje THPS-a 2.
X X X □ ∆ ↑ ↓ ← ↑ □ ∆ X ∆ O X ∆ O
Za memorijske kartice nije se imalo, pa mi je iznad upisana šifra urezana u glavi i dan danas (a vjerujem i mnogima od vas), jer je to bio jedini način da otključamo legendarnog Spajdija i policajca Dicka, sve statse i sve nivoe kako bi čim prije krenulo takmičenje.
Kasnije kroz razne iteracije iste formule moglo se osjetiti da je Neversoft već poslije Undergrounda počeo gubiti inspiraciju, pa je “dvojka” bila zadnja u kojoj sam ostavio više od nekoliko sati na Tonija. Postojalo je nešto u jednostavnosti starih THPS-ova koje je teško replicirati.
A to je nakon više od 15 godina shvatio i Vicarious Visions, pa prije nego vas udavim svojom nostalgijom, da vidimo kako stoji ovaj remake u usporedbi s originalima.
Prvo najbitnije: Vicarous Visions se nisu šprdali. Remakeovi su pažljivo rekreirani ne uništavajući prije svega duh originala koji su danas gotovo kultno poštovani. Karijera se sada zove “Skate Tours” i ne brinite, imate opciju odabira kojeg dijela želite prvo započeti. Tako skejtate kroz ukupno 17 nivoa sakupljajući pri tome SKATE znakove, uništavate zvona i pri tome nabijate high score.
Mišićna memorija je čudna stvar. Unatoč godinama od kada sam zadnji put igrao THPS, raditi trikove uopće nije bio problem. Benihana, madona, heelflip, kickflip, revert i manual. Sve je tu, komande su iste, ono čega sam se najviše bojao je sada trebalo proći test. Da li ima isti feel kao originali? Na vaše i moje zadovoljstvo, to je to dame i gospodo.
Kretnje nisu lebdeće, nema neprirodnih skokova, ista ona fizika koju moj mozak pamti je savršeno rekreirana za nove sisteme i pri tome u (95% slučajeva) fluidnih 60 sličica u sekundi. I dalje ima ono nešto što me satima tjera pokušavajući postići što veći score, zapamtiti svaku rampu za grind i što više poteza vezati jedan za drugim.
Arkada koja će biti dobra i novim igračima
Ukoliko vam je ovo prvi susret sa THPS-om, nemate se čega bojati, tutorial je odlično odrađen gdje će vas Tony Hawk provesti kroz sve osnovne komande. Zapamtite, Tony Hawk nije simulacija, već arkada koja je jednostavna za naučiti, ali ipak potrebna je određena posvećenost za milijunske comboe.
Ok, sada kada smo odahnuli jer znamo da je igrivost na mjestu. Što je s pjesmama? Srećom, skoro sve originalne su tu poput Superman, No cigar, Guerrilla Radio, Blood Brothers. Nažalost očajno mi nedostaje B-Boy Document ’99 i Out With The Old. Ali ok, znamo da su stare odlične, međutim šta je s novim? Pa, tu se sve svodi na osobni ukus, međutim mislim da ćete generalno biti zadovoljni, a njihovo otkrivanje ostavljam vama (moj novi favorit je Billy Talent – Afraid of Heights).
Naravno nije sve u comboima. Postoji i dugotrajna motivacija za istraživanjem šta sve može THPS 1 + 2 ponuditi. Pregršt je unlockable predmeta koji se mogu otključati ili kupiti u, doduše, pomalo konfuznom izborniku. Od odjeće, raznih dizajnova daski (neke su i animirane), logotipa itd… Tu je i opsežni kreator nivoa i custom likova.
A sada se moram osvrnuti na jednu negativnu stvar. Lica su jednostavno prosječna. Osim par legendarnih skejtera poput Tonyja, Rodneyja i Boba, moglo je to dosta bolje. Nema podešavanje visine, kao ni težine likova. Naočale su out of the question, tako da se zapitam da li su planirali ove stvari popraviti kroz neke naredne zakrpe? Vrijeme će pokazati.
S druge strane rekao bih da su grafički odlično rekreirali nivoe koristeći Unreal 4 engine. Svi skejteri nanovo su skenirani, što ima smiješnu nuspojavu da sada radimo 900 trik s 52-godišnjim Tonyjem Hawkom. Uz stare zvijezde originalnih igara, u remakeu se pojavljuju i novi profesionalci kao što su brazilka Letícia Bufoni ili sin Tonyja Hawka Riley.
Za one koji su upoznati s originalom, zaista je apsolutno zadovoljstvo ponovno otkriti legendarne lokacije kao što su Downhill Jam, Warehouse ili Mall s modernom grafikom i dodanim detaljima poput helikoptera u Hangaru koji, nakon što vam otkrije lokaciju, se može vidjeti u daljini dok odlazi. Ili dron kako vas cijelo vrijeme prati na Downhill Jamu.
Kažu sve je zanimljivije u dvoje. Dobro, možda ne baš sve, ali multiplayer u THPS-u definitivno jest. Bilo da igrate online ili sa prijateljem u podržanom split-screenu, zabava je zagarantirana (posebno u ovim izazovnim vremenima). Međutim postoji par sitnica koje su mi privukle pažnju, a to je kod igranja online, nebitno da li je casual ili ranked, na listi su prva dva igrača uvijek značajno nadmoćniji naspram ostalih, toliko da je razlika u milionskim comboima. Pa me zanima kojim sistemom se spajaju igrači, jer nešto očito ne štima.
U splitscreenu je ograničenost od 30 sličica u sekundi (testirano na PS4 Pro), što je poprilično oku neskladno kada se iz partije fluidnog single playera prebacite u lokalni multi. Nadam se da će se te stvari popraviti sa novom generacijom konzola. Na PC-ju nećete imati ovakvih problema.
Pretending I’m a superman
Na kraju, ne mogu vjerovati, ali Tony Hawk’s Pro Skater 1 + 2 su ispunili sva očekivanja. Unatoč skeptičnosti prilikom prvog predstavljanja, Vicarious Visions uspjeli su me vratiti u djetinjstvo. Nekad je to bilo u školi, a danas na poslu razmišljam kako savladati neke kompleksnije poteze i kako čim prije doći kući i riješiti taj prokleti Dowtown rooftop gap.
Drago mi je što si se vratio Birdmanu. Iako su naše kosti ostarile i dalje smo mladi u srcima.
