Recenzija | True Detective: Night Country (prva epizoda)

I ove smo godine imali čast prisustvovati HBO pretpremijeri potencijalnog TV hita, četvrte sezone serije True Detective.

Od prve sezone ove, sada već kultne, serije je prošlo točno 10 godina. Bio je to pravi dragulj od serije, koji je skoro podjednako uspio oduševiti i publiku i kritiku. Naslov koji je briljantno kombinirao nespojive likove, nadrealne situacije i vrlo prizemne ljudske odnose te surov slučaj ubojstva, dok je sve bilo popraćeno fantastičnom glumom i dijalozima, odličnom glazbenom podlogom i općenito turobnom atmosferom.

Iako je Matthew McConaughey do tada većini (kažem većini, jer je i prije toga bio u par kvalitetnih ozbiljnih uloga u manje poznatim naslovima) ljudi bio poznat kao ljepuškasti lik iz romantičnih komedija, ovdje je mnogima pokazao kako je riječ o itekako kvalitetnom karakternom glumcu. Osim njega, serija je iznjedrila do tad malo poznatog kreatora i pisca serije (Nic Pizolatto) i redatelja (Cary Joji Fukunaga). Da ne duljim, ovo je bila sezona kod koje su doslovce svi elementi savršeno “kliknuli”.

Savršena prva i ne tako dobre druge sezone

Druga sezona, iako zapravo nije bila loša serija, nije bila ni približno dobra kao prva. A dok smo došli do treće, mnogi više nisu imali ni volje da je zaprate iako se radilo o već dosta boljoj sezoni. Prednost ovog serijala je što se radi o antologijskoj seriji, što znači da je svaka sezona radnja za sebe.

Nakon toga su kreativni ljudi pak odlučili uzeti malo dužu pauzu, tako da je prošlo 5 godina od premijere treće sezone. Po prvi puta, Nic Pizollato nije kreator ni scenarist, već je tu obavezu na sebe preuzela Issa Lopez koja za svih 6 epizoda ove sezone potpisuje kreaciju, scenarij i režiju.

Život na sjeveru

Ova je sezona definitivno dosta drugačija od prve tri. Priča se odvija daleko na sjeveru Aljaske u malenom gradiću Ennisu. Radnja paralelno prati dva odvojena slučaja, stariji slučaj brutalno ubijene domorotkinje te aktualni nestanak svih istraživača iz obližnjeg polarne istraživačke postaje.

Ono što je za svaku pohvalu je definitivno atmosfera. Usudio bih se reći da čak djelomično vuče na kultni naslov The Thing, kao i na Nolanovu Insomniu. Kamera prekrasno obuhvaća te mračne, snene krajeve koji doduše nisu snimani na Aljasci, već na Islandu, ali definitivno dočaravaju izoliranost, usamljenost, tamu i mistiku. Ono što smatram dodatnim plusom je, da serija unatoč stalnom mraku nije pretamna. Ne zvuči kao nešto za pohvaliti, ali u vremenu kada se neke naslove često kritizira kao pretamne, ovo vrijedi istaknuti.

Sve skupa je popraćeno odličnom muzikom koja sve te emocije dodatno pojačava, a jednako dobar je i odabir uvodne teme serije od Billie Eilish i njenog depresivnog, snenog stila pjevanja s pjesmom Bury a Friend. Definitivno neće sjesti svima kao univerzalno prihvaćena Far from any Road iz prve sezone, ali smatram da je definitivno pogođena na atmosferu i tematiku.

Glumačka postava

Glumačka postava ovaj puta nema toliko zvijezda kao u prijašnjim sezonama, barem ne u glavnim ulogama. Od veterana imamo jedino Jodie Foster u glavnoj ulozi šefice policije, Johna Hawkesa kao njenog zaposlenika. Drugi glavni lik serije je malo poznata Kali Reis u ulozi detektivke koja se sukobljava s Jodie Foster. I tu dolazimo do dinamike koja pokušava replicirati istu onu iz prve sezone. Dva naizgled nespojiva karaktera, oba snažna, ali sasvim drugačijih pristupa problemima.

Ono što je definitivno vidljivo u prvoj epizodi je da su likovi napisani kao sivi, nisu crno bijeli. Ni jedan lik ne iskače kao pozitivac. Svaki ima neke negativne osobine ili ponašanje, što cijenim. Ono što, doduše, prva epizoda nikako nije uspjela napraviti je da likovi budu barem malo simpatični, da ne koristim termin lajkabilni. Nije problem imati slomljene i slojevite likove, ali treba se moći s njima i poistovjetiti. Naravno, prerano je suditi na temelju jedne epizode, jer sam siguran da će se puno toga postaviti na noge u kasnijim epizodama pa vjerojatno ni likovi neće biti nedorečeni.

Druga stvar koja mi nije sjelo je jednostavno prevelik broj likova, odnosa i zapleta odmah u prvoj epizodi. Plus je što serija nije dosadna ni jednog trenutka, ali zaista smatram da se uvođenje likova moglo izvesti sporije. Dodatno bih napomenuo da i ovdje imamo podosta apstraktnih i nadrealnih elemenata kod kojih se gledatelj zapita, događa li se to zaista ili likovi u seriji sanjaju, prisjećaju se ili možda haluciniraju.

Krajnji zaključak

Jedna je epizoda definitivno premalo za ocjeniti seriju. Nije pun pogodak kao prva sezona. Ali najbitniji dojam na kraju epizode je da vuče na još. Iako nije savršeno, radnja je dovoljno intrigantna da imate potrebu gledati kako će se radnja dalje razvijati.

Radnja je slojevita, gluma jako dobra, a atmosfera odlično pogođena i naglašava tu različitost života u izoliranim uvjetima. Imamo pregršt odnosa i malih detalja koji će se postepeno otkrivati i vjerujem da će razne Reddit teorije krenuti vrlo brzo nakon službene premijere epizode.

Premijera četvrte sezone True Detectiva zakazana je za ponedjeljak 15. 1. u tri ujutro na HBO kanalima, a od istog trenutka bit će dostupna i na HBO Maxu.