Recenzije

Recenzija | Twilight Path

PlayStation 5 je glavna tema ovih dana. Sony mi je upravo poslao besplatni adapter za staru VR kameru, u nadi da ću negdje pronaći prosječnu hrvatsku plaću u novčaniku. Uvid u PSVR na PS5 će ipak morati malo pričekati, a dotada ću se pozabaviti sa nadolazećim manjim VR naslovima. Jedan od njih je i Twilight Path.

Produhovljeni oblik

Pričica za početak

Charm Games su kanadski studio koji su se probili sa igrom FORM. Dragi čitatelji, možda prepoznajete taj naslov unazad par recenzija. (Imam li uopće fanove? Hmm.) FORM je bio jedan od ranih VR naslova koji se svojom tehničkom kvalitetom na početku VR generacije uspješno iskazao. FORM se godinama kasnije pojavio na PSVR sa slabijim rezultatima, no detaljnije o tome pogledajte u spomenutoj recenziji. Twilight Path je svojevrsni spiritualni nastavak, na više razina. Ponavlja li se povijest? I da i ne.

Ilegalna roba nikad nije dobra ideja.

Twilight Path vas uvodi u svijet vila i duhova, nadahnut kineskom mitologijom. U opisu igre stoji da ćete „upoznati luckaste utvare i bogove, rješavati magične zagonetke, obnoviti antičke ruševine“. To je sve točno! Zvuči jako dobro, bogato i razrađeno, zar ne? Ali, marketing je jedno, a proizvod je drugo.

Kratko rečeno, Twilight Path je FORM u drugom kostimu. Sve zagonetke su jako jednostavne i traže osnovne kretnje Move kontrolerima kroz prostor i manipulacija predmetima. Početak prije odlaska u spiritualnu dimenziju podsjeća na Room VR, sa nekoliko zagonetki s kutijama, drvenim strojevima i skrivenim porukama. Vraća se i mehanika iz FORM-a sa skrivenim oznakama kroz posebnu leću. Novina je manipulacija dalekim predmetima tako što spojite ruke skupa.

Ekipa na okupu.

Ostatak igre je potpuno linearna putanja kroz svijet duhova. Nemate slobodnu kretnju, tj. uopće nema svojevoljnog kretanja. Igra vas prebacuje od točke do točke, a na svakoj imate jednostavnu zagonetku ili prepreku na putu. Društvo vam čine dinamični duo Vatreni Duh i Engleski Kapetan Brod (ne, ne sjećam se imena, bili su predinamični). Kapetan se uopće ne uklapa u kineski pejzaž sa svojim oksfordskim naglaskom i brkovima, a mali plamićak zvuči ko gangster iz Scarfacea zbog nekog razloga. Kako god, vozite se na brodu jednom jedinom cestom naprijed dok plamićak govori da su „izgubljeni“ tisućama godina i samo vi možete spasiti svijet duhova od opasnog zmaja. Ima još par likova koji se pojave i odjave toliko brzo da ih ni ne stignem natuknuti. Dakle, priča ništa posebno.

En-ten-tini

Kakve su zagonetke? Pa, iste ko u FORM-u, samo očito prilagođene mlađem uzrastu. Nekoliko glazbenih zagonetki imamo i ovaj put, uz par jednostavnih slagalica na predškolskoj razini. Ponekad se od vas ne očekuje promisliti glavom nego samo uvidjeti što morate povući, potegnuti ili prenijeti. Vaše telekinetičke moći su svedene na dohvaćanje dalekih predmeta ili popravljanje ceste pred vama. U oba slučaja samo sklopite ruke na trenutak i nezgrapno dotaknete traženi znak ili predmet u daljini. Probao sam mijenjati svoj položaj, položaj kamere, Moveova, osvjetljenje, ali koliko god sam se trudio označavanje dalekih predmeta je uvijek bilo nespretno. Čini se da kursori za označavanje predmeta nisu centrirani pa morate izvijati ruku u krajnji smjer za interakciju.

Izgleda komplicirano, ali nije.

U svakom slučaju, ako ste igrali FORM igrali ste i ovo. No, razlika između prvog i drugog VR izleta jest ton i prilagodba igre mlađem uzrastu. FORM je bio skoro uvredljiv jer je postavio jednostavne zagonetke u SF okruženje neprikladno za djecu. Twilight Path počne neutralno, no čim se uključe brod i plamen, igra vas počne voditi za ruku. Ako gledamo na Path kao lagani uvod u virtualnu kacigu za djecu, to mogu razumjeti. Mogu vidjeti jednog 9-godišnjaka kako gušta u putovanju sa simpatičnim brodom kojeg ne razumije, ali zvuči kao stari čiča koji zna šta govori. Glazbeni dijelovi su vjerojatno najzanimljiviji dio za dječje radosti jer imaju određenu dozu slobode u sviranju. Ima jedna scena koja bi sigurno ostavila snažan pozitivan dojam na maštovito dijete. Jednako tako, završnica igre jest, naravno, sukob sa zmajem koji je sasvim solidan za dječju avanturu. (Inače, u uputama za PSVR stoji da uređaj nije namijenjen za djecu mlađu od 12 godina. Dosada nisam vidio negativni učinak kacige na dječje glavice, samo da se zna.)

Bubnjarski solo!

Mali korak naprijed

Cijelo iskustvo traje jedva 2 sata. Ponavljam, mlađima bi možda trebalo malo duže, pogotovo ako nisu naviknuti na VR. Nema pravog izazova ili načina za izgubiti život, stoga je idealno za nekoga bez VR iskustva. Izgleda i zvuči jako lijepo, bez tehničkih problema van nezgrapnih kontrola.

Što je zapisano u zvijezdama?

Nemam što više reći. Twilight Path je definitivno napredak u odnosu na FORM. Teško mi je ocijeniti igru jer, zapravo, ne radi ništa loše. Traje prekratko i prelagano je, ali s obzirom kome je namijenjeno to ne vidim kao problem. Također, cijena od 100KN je prihvatljiva, ali opet bih rekao da pričekate rasprodaju ako će vam poslužiti samo za testiranje kacige sa bakicom ili unukom. Izgleda da Kanađani rade nastavak Patha, pa valjda im se isplatilo. Hoće li ekipa iz Vancouvera unaprijediti mehanike i razviti svoje vještine u nastavku? Živi bili pa vidjeli.

Twilight Path

a - 60%

60%

Kratka dječja avantura kao uvod u VR.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close