Svi ponekad čeznemo za dobrim stvarima iz prošlosti, no što ako se nostalgija vrati u prevelikom zalogaju?!
VIDEO RECENZIJA:
https://www.youtube.com/watch?v=xg8hRVKiN-M
Povratak u prošlost
Nostalgija je riječ kojom bih htio započet ovu recenziju. Naime u ovoj igri se sve dobre i loše stvari vezane uz ovaj simpatični naslov vrte oko nostalgije. Da bismo razumjeli što su nam developeri htjeli dočarati svojim novim uratkom, potrebno nam je zatvoriti oči i vratiti se u daleku prošlost. Svi koji su posjedovali Nintendo 64 sjetit će se veselog platformera po imenu Banjo-Kazooie. Igra je u svoje vrijeme bila ogroman hit i ponosno se držala uz bok Crashu koji je dominirao na poznatoj „sivonji“. Medonju Banja spomenuli smo zbog toga što je upravo on nastao od ruke pojedinih ljudi iz studija Playtonic Games. U nedostatku sličnih igara danas, developeri su 2015. godine najavili da započinju rad na spiritualnom nasljedniku te projekt stavili na Kickstarter u svrhu prikupljanja dovoljne količine novca za njegov nastanak. Projekt je uspješno financiran, a kao rezultat toga dobili smo igru po imenu Yooka-Laylee.
Povratak snježnje kraljice u malo drugačijem obliku.
Batman i Robin
Sam naslov igre otkriva nam imena glavnih junaka ove igre. Gušter po imenu Yooka i šišmiš Laylee dvojica su najboljih prijatelja koji zajedno provode vrijeme i dive se čarima života u prirodi. Zabavu im prekida zlobna pčela, točnije bumbar, po imenu Capital B koji počinje raditi neprilike u sretnom zavičaju. Naime njegova utvrda uključuje dva ogromna usisavača koji kradu sve knjige iz dotičnog kraja. Cilj toga je da se Capital B, koji se ujedno kandidira za gradonačelnika, domogne magične knjige koja bi mu dala posebne moći. Pogađate, knjiga se nalazi kod naših protagonista, što oni tek shvate kada ista biva usisana. Tijekom tog nemilog događaja knjiga se odupire, a stranice iz magične knjige okidaju se i rasprše po cijelom svijetu. Yooka i Laylee odluče zaustaviti zlu pčelu i vratiti svoju knjigu, kao i preostale stranice, a tu počinje naša avantura.
Kad djeca ogladne, stvari izmaknu kontroli.
Slučaj pijanog kamermana
Što se tiče priče, nema se tu više ništa zanimljivog za nadodati, ionako se platformeri ne igraju radi priče. Više nas zanima sam gameplay, a tu do izražaja također dolazi old school. Naime, igra se svodi na prikupljanje magičnih stranica koje su rasute u 6 različitih svjetova. Pritom, morate shvatiti da nije to jednostavno kao što zvuči. Svaki svijet je ogroman te prepun tajnih puteva i labirinata, a stranice su većinom zaključane u kovčezima koje otvarate rješavanjem određenih zagonetki. No, nisu zaključane samo stranice, već su zaključani i svjetovi koji se otvaraju i proširuju tek nakon što prikupite određeni broj stranica za daljnji napredak kroz igru. Na samom početku otključan vam je prvi svijet, tzv. hub, kroz koji putujete kasnije u preostale svjetove. Nažalost, tu se javlja prvi problem. Hub, kao i ostali svjetovi, napomenuli smo, ogromni su i prepuni skrivenih lokacija, što vam zadaje nepotrebne probleme kod traženja teleporta u preostale svjetove. Putokazi i mape u ovoj igri ne postoje te ćete se morati osloniti na svoje pamćenje ako želite uštedjeti dragocjeno vrijeme.
Susrest ćete ovdje i poznate junake iz drugih videoigara.
Likovi u ovoj igri osim naših junaka previše su jednodimenzionalni i neka interakcija s njima ne postoji, a tome ne pomaže ni glasovna sinkronizacija koje ovdje zapravo niti nema, budući da likovi međusobno komuniciraju pomoću staromodnog iritantnog mumljanja i baljezganja. Old school ili zastarjela glupost? To ostaje na vama, ja sam se osobno nakon par sati naviknuo na to. Sljedeća frustracija dolazi nam u obliku šlampave kamere koja vas puno puta koči kod platformiranja. Iako su Yooka i Laylee fleksibilni te uče ogroman broj poteza kroz igru, kamera će učiniti sve da vas na pojedinim mjestima toliko iznervira, da se u konačnici zapitate da li ima smisla dalje napredovati. Odgovor na to pitanje, ljudi moji, dat ću vam ja.
Too much old school or just right?
U današnje vrijeme kada su klasični platformeri skoro pa izumrli, developeri su uvidjeli priliku da nam serviraju proizvod koji će nas podsjetiti na stare dane i vratiti u prošlost. Pritom su se možda malo previše zaigrali i oslonili na nostalgiju te zaboravili na probleme poput kamere, nedovoljne interakcije i konfuznog napredovanja kroz igru. No, ispod toga krije se zapravo jedan veseo i luckast platformer, koji će vas, ako se dovoljno prepustite, uspjeti zabaviti i nasmijati. Tu zabavu pronaći ćete u vizualno šarenoj prezentaciji te maestralnoj glazbenoj podlozi koja vas vraća u zlatno doba 3D platformera. Ne nedostaje u ovoj igri ni humora, koji se više-manje oslanja na parodiranje današnjih igara te njihovih gameplay mehanika. Bossevi su u ovoj igri također zanimljivo odrađeni, kao i zagonetke koje će vas zadesiti na svakom koraku. Spomenut ću i pojavu zabavnih kvizova koji će vaše pamćenje kroz igru staviti na kušnju. Stoga, ako želite uspješno završiti kvizove i napredovati kroz igru, mali savjet: pamtite lokacije, stvari i stanje u vašem inventaru jer pitanja su raznolika. Kooperativno igranje također je prisutno, no dok je u Arcade modu zabavno, u glavnom Story modu, zbog svoje ograničenosti, ne nudi previše zabave.
Danny DeVito ipak nije odustao od glume.
Vjerujem da ste između redaka uspjeli razaznati odgovor na pitanje isplati li se zaigrati i potrošiti dragocjeno vrijeme na ovaj veseli platformer. Pojednostavnit ću ovako. Ako se u vama još uvijek krije dječački duh, koji na ovakav tip igara reagira pozitivno s razvučenim osmijehom, koji žudi za nostalgijom i kojem ne smeta staromodni pristup platformiranju, ovo je igra za vas.
