Tamo negdje prije 10-ak godina na čelo Marvelovog odjela za gaming zasjeo je Jay Ong. “Zašto visoku popularnost filmova ne prate videoigre”, zapitao se. Kao zaključak se nametnula potreba za elitnim izdavačem igara, nekim tko ranije nije pokušao lošim igrama izrabljivati licence, nekoga tko je spreman dugoročno graditi franšizu, nekoga tko nije švorc…
Postavljene kriterije zadovoljila su tri imena – Nintendo, PlayStation i Xbox, prepričao je Ong Stevenu Kentu, autoru knjige The Ultimate History of Video Games. Nintendo u startu nije bio zainteresiran, pa se za stol sjelo 2014. s čelnicima PlayStationa i Xboxa.
Microsoft je u ime Xboxa odbio partnerstvo uz opravdanje kako se želi fokusirati na vlastite IP-ove. S druge strane, Sony je želio napraviti Spider-Man igru, ali postojao je jedan problem. Spider-Man licenca za videoigre bila je u vlasništvu Activisiona.
Pregovori s Activisionom
“Imate Spider-Mana, imate Sony koji je spreman potrošiti više od 50 milijuna dolara na razvoj igre, a licenca je nedostupna”, prepričava Ong. Ušao je zatim u pregovore s Activisionom, čiji čelnici nisu vjerovali zašto bi itko trošio veliki novac na licencu koja je, tada se vjerovalo, neisplativa u AAA igrama.
Marvel je naposlijetku uspio ispregovarati raskid, Sony je uložio veliki novac, za razvojni studio je odabrao Insomniac, a rezultat je prodaja od preko 20 milijuna primjeraka. Uspjeh kojem se nitko nije nadao.
I dok je Sony uspio materijalizirati jednu Marvelovu licencu te će s Wolverineom pokušati ponoviti to isto, činjenica je kako Marvelove licence za AAA igre i dalje nose veliki teret s kojima se rijetki mogu nositi. Stoga ni ne čudi što Microsoft nije bio spreman riskirati. Sve to je na svojoj koži osjetio Square Enix, jedan od najvećih izdavača u industriji, a koji je zbog neuspjeha svojih Marvel igara danas primoran prodavati vlastite studije i IP-eve kako bi si osigurao egzistenciju.
