Ghost Recon Breakpoint beta dojmovi – igra koja ne zna što želi biti!

Prije nego na mene bacite drvlje i kamenje, morate znati da ja volim Ubisoftove igre. Posebno The Division, pa i The Division 2 kojeg sam zanemario zbog privatnih stvari, ali kojeg ću igrati kad idući mjesec dođe novi update.

Ne mogu reći da sam bio veliki igrač Ghost Recon: Wildlandsa, ali sam u igru ulupao više od stotinu sati. Imam punu verziju igre koja mi je zapravo jako zanimljiva i koju ću vjerojatno nekad i igrati jer Ghost Recon: Breakpoint ne mislim igrati. Neću je ni recenzirati jer se za recenziju javio drugi kolega iz redakcije kojemu se igra (beta) možda i više svidjela. Meni nije.

Od alphe do bete – sve je tako poznato

Ghost Recon: Breakpoint je tipična Ubisoftova igra. Ne znam jesam li to samo ja, ali meni je dosta više jednih te istih igara. Ghost Recon: Breakpoint trebao je biti taktička, pomalo hardcore pucačina, ali on to nije. Zapravo je arkadetina s lošim AI sustavom i nepotrebnim forsiranjem loota u igri kojoj takav sistem nije potreban.

Imamo već za to The Division i The Division 2 koji jesu looter shooter igre. Breakpoint to nije. Breakpoint nije ni taktička pucačina. Breakpoint nije ni Ghost Recon: Wildlands jer nema AI suboraca kao tamo. Breakpoint je htio biti sve i na tome putu je izgubio svoj identitet.

Breakpoint je trebao imati mnogobrojne survival elemente gdje ćemo se na otoku na kojem se igra odvija, boriti za opstanak s neprijateljima i okolinom, a umjesto toga, u igra je ubačeno primjerice instantno liječenje. Doslovno, odete u cover par sekundi i health bar je pun. Jedini survival kojeg imate je – stamina bar. Njega kad potrošite, ne možete ništa. Čak se ni popeti na 10cm visok zid jer je stamina prazna. Džabe što ste vi elitni borac. Bez stamine nema ništa.

Ajde, to mi je još i OK jer ne možete nositi punu ratnu opremu i trčati stalno. Iako, staminu isto možete nadograditi, pa se nećete ni umarati previše. Ostali takozvani survival elementi su minimalni. Kad vas teže rane, nećete se moći kretati, pa ni pucati kako treba, ali u igri uvijek imate dovoljno zavoja i šprica da ćete rijetko ikad pomisliti da je ovo survival igra.

Primjerice, znate li da u kampu možete istezanjem povećati staminu za 40%? Sjedite pored vatrice, istegnete se i opa – magično stamina raste. Gdje tu bila kakva realnost koja je najavljena? Ne, ne možete povećati vašeg pišulinca za 40% ako ga nategnete kod kampa.

Mapa (svijet) igre ubisoftovska…

Otok Aurora je prilično velik. Raznolik je. Od tundre do snijega, plaža…ima sve! Baš kao i svaka Ubisoftova igra. Sve ste već vidjeli u Far Cryu ili Far Cry: New Dawnu. Osim što su tamo mape puno više zabavne i interaktivne.

U Breakpointu također imate vozila čije zvukove i ponašanje neću ni komentirati jer to nije ni bitno. No, nije mi jasno kako i zašto u ovoj igri koja naginje realizmu, mogu kupiti Ferrari klona? Šta će mi? Svijet igre je pun ikonica, a opet se čini kao čitava beta – nekako isprazno, dosadno, predvidljivo i toliko poznato.

AI ubija svaku želju za igranjem…

Ajde, ako je pomalo svijet igre dosadan, survival elementi smiješni, pa onda su valjda pucnjava i combat odlični? Nažalost nisu. Prvo moram navesti tragikomični, potpuno glupi AI. Primjerice, naletim na grupicu od 5-6 neprijatelja. Ubijem im suborca, oni ne reagiraju. Kao da nije bilo ništa. Gledaju se između sebe, možda nešto iskomentiraju, ali me ne kuže. Teško je reći radi li se o bugu ili je AI takav, ali ovakve su se stvari događale previše često da bi bile slučajne.

Ovakav AI ubija (meni) bilo kakvu želju za igranjem u ovakvim igrama. Najteži neprijatelji u ovoj beti su zapravo dronovi koji su ništa drugo nego spužve za upijanje metaka.

Ako nemate puške s dovoljno velikim levelom, gotovi ste. Breakpoint je igra koja ima lite RPG elemente, koji po meni ne donose igri ništa korisno. Pohvalno je što igra nudi hrpu naoružanja, dodataka za puške pa čak i mogućnosti razvoja lika, ali sve to nekako ne dolazi do izražaja kad je sama jezgra igre potpuno broken.

Nekako mi se čini da je Ubisoft veću pažnju posvetio kozmetičkim stvarima u igri, nego samim gameplay elementima. Opreme ima hrpu za kupiti i nabaviti i zaista možete lika obući u milijun različitih stvari. Čini mi se da će mikrotransakcije ovdje biti itekako plodonosne.

Ajde, onda je priča dobra?

Nije. Lošija nego u Wildlandsu. Puna je klišeja i isprazne glume. Čitavo vrijeme vam se prodaje priča o preživljavanju i o tome kako ste vi jedina nada za spas – a niste. Uopće nemate osjećaj da ste jadni, bespomoćni i u podređenom položaju, jer vrlo brzo ćete imati naoružanje dostojno čitave vojske neke zemlje.

Co-op valja?

Ako ćete igrati Breakpoint, nemojte sami igrati jer nema smisla. Nažalost, kako smo rekli – nema više AI suboraca u igri (doći će kasnije kao besplatni DLC), pa možete ili sami igrati ili igrati online co-op s drugim igračima. Ako imate ekipu, mogli biste se zabaviti u ovoj igri. I ako ćete igrati na većoj težini koja koliko-toliko podiže realizam, no i dalje je i na tome polju Wildlands bio bolji, napetiji i zabavniji.

Pohvalno je što možete pucati i iz trećeg lica, ali i iz FPS pogleda.

Jedini trenuci kad sam koliko-toliko uživao u Breakpoint beti je kad sam igrao co-op s drugim igračima. Druge igrače ćete sresti odmah na početku igre i igrajte s njima. Ako ćete sami – čeka vas dosada. Osim ako vam se ne igra još jedna bezglava pucačina. Onda nabavite Breakpoint, no s druge strane, postoje na tržištu puno jeftinije, a zabavnije igre.

Šteta…

Opet ću ponoviti – ovo su samo moji dojmovi. Iako, koliko sam igrao Ubisoftovih igara, smatram stvarno da imam veliki kredibilitet reći da je Breakpoint baš jedan veliki i teški – prosjek. I da će biti teški prosjek, a mogla je igra biti puno više od toga.

Realno, Ubisoft je opet neke stvari napravio baš školski – velika mapa, hrpa oružja i obleke, ali opet – nešto nedostaje. Igra se jednostavna pogubila u želji da bude sve – survival hardcore RPG lite looter shooter.

Na kraju nije ništa od toga, već je slab miks svega toga. Niti smrdi, a niti miriši. To je najgore što možete reći za neku igru. Baš kao kad vama djevojka koja vam se sviđa kaže da ste – simpatični. To ne želite nikad čuti jer od toga nema sreće. Baš kao ni od prosječnih igara.