Budući da nam za tri tjedna počinje next-gen ludnica, svakako je normalno da se pitate kako će se vaš postojeći TV nositi s tim naprednim kutijetinama (i pripadajućim igrama). Ne brinite! Probat ćemo vam čim jednostavnije pojasniti najbitnije stvari!
LCD, LED, FALD, QLED, OLED…
Iako nas reklame i web stranice zasipaju raznim nazivima i pojmovima te zbog toga mislimo kako postoji barem 4-5 vrste TV uređaja, realnost je sasvim drugačija. Postoje samo dvije – LCD i OLED.
Da ne ulazimo preduboko u pojašnjavanje, osnovna tehnološka razlika je način osvjetljavanja TV panela. LCD uređaji (i sve njihove podvarijante – LED, edge LED, FALD, QLED) ovise o vanjskom faktoru – LE diodama, dok je kod OLED-a svaki piksel sam za sebe izvor svijetla. I zbog te jedne, ali velike razlike, dolazimo i do najbitnije posljedice – jedino OLED može postići savršeno crno i savršeno bijelo sliku.
Ako ste koji puta zastali u dućanu i pogledali neki OLED, naročito kraj nekih jeftinih LCD uređaja, mogli ste vidjeti razliku u kontrastu i bojama, a naročito crnoj boji. One crte ispod i iznad filmova nisu sive, već su crne kao noć.
Ok, ako su samo dva tipa, koje su razlike?
OLED
Znači, kao što smo rekli, osnovna prednost OLED-a je u kontrastu i prikazu savršene crne boje. Ali stvari tu ne staju. Druga velika razlika je kut gledanja. Vjerojatno ste primijetili da se LCD prikaz mijenja ovisno o kutu gledanja. To se naročito vidi na jeftinijim laptop uređajima koji nemaju IPS ekran. Na već 10 stupnjeva nagiba, slika gubi kontrast, gubi boju, gubi kvalitetu. OLED paneli čak i pod kutom od 80 stupnjeva ne gube na kvaliteti prikaza.
LCD
Kod LCD uređaja je situacija malo drugačija. Postoje dvije vrste panela (da, ovdje je razlika u panelima, a gore u načinu osvjetljavanja, možda malo zbunjujuće, ali pokušajte pratiti samo vrline i mane, a tehnikalije pustite nama) – IPS i VA. IPS omogućuje bolje kuteve gledanja, dok je VA kvalitetniji u kontrastu i prikazu crne boje. U svakom slučaju, za kvalitetu slike predlažemo VA panele. VA paneli se većinom nalaze u Samsung i Sony modelima, dok je IPS većinom u LG i Philips modelima.
Kod OLED-a bi desna slika bila identična lijevoj.
Prednosti i mane OLED-a
Ostatak ćemo skratiti i navesti ostale prednosti OLED-a, a to su – bolji odaziv ekrana, manja potrošnja i tankoća uređaja. I sad se pitate, ako je toliko bolji, pa zašto svi ne kupuju OLED?
Jer ima dvije velike mane. Visoku cijenu i famozni burn-in efekt, odnosno pojava „zapečene” slike. Znači, zamislite da gledate HRT kanal s istoimenim logom na ekranu pa prebacite na neki drugi kanal, samo što je i nakon toga HRT logo ostao vidljiv i na drugom kanalu. Da, zvuči neugodno. Istina je da su novi OLED paneli napredovali i implementirali razne sustave zaštite te se normalnim korištenjem od par sati dnevno i kombiniranjem raznog sadržaja, burn-in vjerojatno neće pojaviti. No, mi ovdje nismo „normalni” korisnici, je li tako? Neki od poznatijih testera i kalibratora TV uređaja poručuju kako ne očekuju pojavu burn-ina u igrama osim ako svaki dan po 5 sati igrate istu igru 6 mjeseci zaredom. Jedan od prvih komentara ispod teksta je – „recenzent vjerojatno nikad nije igrao Destiny 2”.
Da rezimiramo – LCD ili OLED?
Ovdje ćemo navesti osnovne prednosti i mane obje vrste uređaja, od kojih smo neke naveli, a neke još nismo.
LCD prednosti
- Niža cijena
- Veća svjetlina (brightness)
- Jači HDR efekt
- Ugodnije u visoko osvjetljenim prostorijama
- Nema burn-in
OLED prednosti
- Kvaliteta slike u globalu
- Manja potrošnja
- Brži odaziv
- Crna boja je crna
- Trake iznad i ispod sadržaja su crne
- Bolji kutevi gledanja
LCD mane
- Deblji uređaji
- Kutevi gledanja (naročito kod VA panela)
- HDR efekt je dobar samo kod skupljih modela
- Crna nikad nije crna, već određena nijansa sive
- Blooming – zbog prirode osvjetljenja ekrana, ako imate jarke bijele boje na tamnoj pozadini (npr. bijeli titlovi ispod filma), može se pojaviti „razlijevanje” te svijetlosti oko izvora svijetla
OLED mane
- Cijena uređaja
- Burn-in efekt
Ok, ok, a što s HDMI 2.1?
Ovo je pojam kojim nas trenutno najviše bombardiraju i postavlja se pitanje: „Je li moj TV uređaj spreman za next-gen renesansu?”
Evo što nam donosi taj HDMI 2.1:
HFR – Ovo je onaj najbitniji plus, a to je omogućavanje prikaza od 120 sličica u sekundi u 4K rezoluciji.
VRR – Slično FreeSync i G-Sync tehnologijama, ovo omogućuje sinkroniziranje TV uređaja s izvorom, odnosno, ako u igri osvježavanje fluktuira (naglo padne pa skoči), VRR ga održava konstantnim, odnosno glatkim.
ALLM – Omogućuje automatski ulaz TV uređaja u Game mod funkciju, budući da skoro svaki TV zahtijeva ulazak u taj mod kako bi smanjio ulazno kašnjenje (input lag). Ova funkcija nije tako bitna kao prve dvije jer je ovdje samo riječ o tome da ne morate ručno sami odabrati taj mod prilikom igranja, a vraćanje na, primjerice, filmski mod dok gledate filmove.
eARC – Ova funkcionalnost postoji i na HDMI 2.0 uređajima, a omogućuje slanje lossless (bez gubitka kvalitete) zvuka putem HDMI-a.
QMS – Ovu funkcionalnost nema još ni jedan TV uređaj na tržištu, a odnosi se na situaciju kada mijenjate AV signal na TV-u što zna dovesti do kašnjenja od par sekundi. Ovdje se tih par sekundi svede na trenutak.
Postoje i druge stvari koje donosi ovaj novi HDMI standard, poput rezolucije do čak 10K, dinamični HDR te podršku za bolji standard boja (BT.2020), ali ovo iznad su najbitnije značajke koje se trenutno spominju kod implementacije na nove TV uređaje.
Treba li mi HDMI 2.1 za PS5 i XSX?
2.1 standard tek je u povojima. Jako mali broj uređaja na tržištu posjeduje punu kompatibilnost. Naime, neke stvari još nisu ni sasvim certificirane pa npr. Sony, navodno, ne želi implementirati VRR i ALLM funkcionalnosti u svoj TV dok se u potpunosti ne testira i uskladi s novim standardom te za sada imaju omogućeno jedino HFR i eARC.
Najdalje je dogurao LG koji ima najveći broj uređaja sa skoro svim HDMI 2.1 benefitima, osim spomenutog QMS-a.
Za zvukoljupce i vlasnike kućnih kina i receivera, loša vijest je da je prva pošiljka receivera izašla s nevaljalim Panasonicovim HDMI 2.1 čipovima te se dobiva samo crna slika ako koristite receiver kao izvor slike i zvuka.
Nadalje, iako je HFR (znači, ponavljamo – 4K u 120 frejmova) daleko najveći plus HDMI 2.1, vrlo je upitan broj igara koji će zapravo omogućiti igranje u tom modu. Pretpostavljamo da će PS5 i XSX naslovi češće biti 4K u 60 frejmova, a FullHD (1080p) u 120 frejmova. Oba takva moda su podržana u HDMI 2.0 formatu, što znači da će i dosta starijih TV uređaja podržati takvo igranje. Za 120 frejmova u FullHD-u je najbitnije provjeriti ima li vaš uređaj panel od 100/120Hz i HDMI 2.0 portove (iako je tehnički moguće i kod HDMI 1.4, ali to će već ovisiti od uređaja do uređaja).
Dakle, ako vam je glavna motivacija PlayStation 5, televizori s HDMI 2.1 podrškom nisu vam nasušno bitni. Ne gubite praktički ništa osim mogućnosti izvođenja 120 FPS-a u 4K rezoluciji. Zasad je najavljeno tek nekoliko igara koje će se izvorditi u 4K i 120 FPS-a, a kako generacija bude odmicala takvih igara nebi trebalo biti previše. Ipak, ukoliko ste strastveni ljubitelj vožnji i multiplayer pucačina, ipak preporučujemo nabavku TV-a s podrškom za HDMI 2.1. Za Gran Turismo 7 već je potvrđena podrška za 4K i 120 FPS-a, slično kao i za Dirt 5, Call of Duty: Black Ops Cold War te Fortnite, ali izvan tih žanrova igara u 4K i 120 FPS-a neće biti.
Završimo!
Ovime bismo završili prvi članak s kojim smo vam poušali barem donekle pojasniti tehničku i praktičnu stranu TV uređaja i prelazak na next-gen. Ako imate dodatnih pitanja, javite nam se u komentarima ispod. U narednom tekstu koji željno iščekujete donosimo vam konkretne preporuke TV uređaja u nekoliko cjenovnih kategorija!
Napomena: slike su uz dozvolu autora preuzete s vrlo dobre stranice za vijesti i recenzije TV uređaja – FlatpanelsHD
