Godina je 2004. Upravo je izašao posljednji nastavak trilogije „Gospodara prstenova“ koji je pretvorio Petera Jacksona u teškaša u svijetu filma. Filmski studiji spremni su mu dati milijune kako bi bio u mogućnosti napraviti još jednu filmsku uspješnicu. Jackson je odlučio uzeti te milijune i potrošiti ih na novu viziju svojeg najdražeg filma iz djetinjstva.
Gotovo svaki film tog vremena imao je svoju igru, a vrlo često su te igre bile na brzinu sklepani sakupljači novaca koji su se prodavali zbog imena, a ne zbog kvalitete. Peter je veliki ljubitelj videoigara i vjerojatno će se neki od vas sjetiti kako je dugo vremena bio vezan za ekranizaciju Haloa, koja je nažalost zapela negdje u predprodukciji. Kako bi razbio tezu da su igre po filmovima loše, odlučio se osobno pozabaviti s produkcijom igre koja će moći samostalno postojati bez filmskog predloška po kojemu će biti napravljena.
Od prstena do divoskog majmuna
Peter Jackson’s King Kong: The Official Game of the Movie opravdava svoj pretenciozan naslov i postaje jedinstvena igra u blijedom svijetu filmskih igara. Ona uspjeva u svom naumu da razbije stereotip koji prati filmske igre i mnogima je čak bolja od samog filma. Iako su „Gospodar prstenova“ igre bile dobro prihvaćene, Peter Jackson nije bio zadovoljan njima i htio je biti više uključen u samu produkciju. S King Kongom nije htio ništa prepustiti slučaju i osobno je tražio ljude koji će raditi na njemu. Tako je došao do Michela Ancela, francuskog dizajnera videoigara koji je radio za Ubisoft. Ancel je najpoznatiji po radu na Raymanu i Beyond Good and Evilu i njegova vizija i inovativnost svidjeli su se Jacksonu te su uskoro krenuli s radom na King Kong igri.
Svaka odluka je trebala biti odobrena od Jacksonove ekipe što je podosta frustriralo Ubisoft, a zanimljiva je činjenica kako je dio zarade pripao Peteru Jacksonu. Iako nikada nije službeno potvrđeno, javna je tajna kako je njegova produkcijska kuća Wingnut Films pokrila dio troškova izgrade igre. Postotak od prodaje trebao je vratiti uloženi novac, a Jacksonove ideje odredile su smjer kojim će razvoj igre teći.
Patnja zaljubljenog gorostasa
PJKK, baš kao i film, prati ambicioznog filmaša koji vodi glumačku ekipu i iznajmljenu brodsku posadu na tajanstveni Skull Island. Prva stvar koju ćete primijetiti kad krenete s igranjem je naglasak na realnosti. Realnost i kinematografski izgled protežu se kroz čitavu igru. Borba nagrađuje improvizaciju, ekosustav je rudimentaran ali zbog toga i djelotvoran, mutne teksure žude za realizmom, a minimalno korištenje HUD-a eliminira brojke te vam prenosi informacije na pametan i inovativan način. Većinu vremena slušat ćete jadikovanja Adriena Brodyja, čiji je lik glavni protagonist igre. Umjesto brojke u kutu ekrana, prilikom svakog punjenja oružja (ili pritiskom tipke) Adrien će vam dati do znanja koliko metaka vam je ostalo. „One magazine left!“ zavapit će Brody češće nego što biste to htjeli čuti.
Veći dio igre provest ćete u društvu ostalih članova glumačke postave koja je naivno zalutala na smrtonosni otok. NPC-evi zaista impresivno reagiraju na okolinu i događaje te često ulaze u razgovore kako bi vam otkrili vlastite misli o teškoj situaciji u kojoj ste se našli. Kad dođe do borbe međusobno si pomažu, sakupljaju koplja koja bacite, govore vam s koje strane dolaze neprijatelji, a borba zbog svega toga i pametnog AI-a izgleda manje skriptirana.
Avanturu na otoku zagorčavat će vam raznorazne spodobe kojima se možete suprostaviti na različite načine. Osim uobičajenog arsenala koji uključuje pištolj i pušku, vaš najveći prijatelj bit će vam koplje. Upravo je koplje ono po čemu ćete pamtiti ovu igru. Zvuči pomalo sarkastično da je u King Kong igri koja vrvi dinosaurima, naoštreni drveni štap ono što će vam se urezati u pamćenje. No, koplje daje drugu dimenziju borbi. Osim što su animacije njegovog bacanja i penetriranja u tijelo dinosaura vrhunski odrađene, načina korištenja je iznenađujuće mnogo. Igra nagrađuje domišljatost i zbog toga ćete se često naći promatrajući okolinu ne bi li izmislili novi način uklanjanja neprijatelja. Pogodite li pticu i ona padne u suho grmlje, dinosaur će doći pojesti pticu a vi možete zapaliti koplje i baciti ga u raslinje koje će izazvati požar i spržiti sve dinosaure u blizini.
Ovo možda zvuči vrlo jednostavno, ali takvi događaji se događaju prirodno bez da ih igra forsira ili vas vodi za ruku. Vidljivo je kako su horor igre imale veliki utjecaj na izradu King Konga. Konstantno ste slabi s municijom, krećete se sporo, skrivate se od većih dinosaura i uvijek ste par hitova od umiranja. Glazba i glasanje dinosaura stvaraju napetost i atmosferu punu tenzija i strahopoštovanja prema izumrlim stvorenjima.
Najupečatljivije scene su zasigurno stampedo brontosaurusa i bijeg od T-Rexa. Stampedo je možda najgori dio filma zbog lošeg CGI-a i čudne odluke da su ljudi brži od njega. Suočavanje s podivljalim brontosaurusima iz prvog lica koje vam pruža igra pokazuje se kao puno efektivniji i realističniji izbor.
Da ne bude sve lijepo i bajno pobrinule su se tehnikalije. Učitavanja je puno previše, framerate je očito zapeo na nekakvom vlaku smrti ili trampolinu, a loše cutscene, iako ih je vrlo malo, ubijaju protočnost i realističnost na koju igra cilja. Četvrtinu igre provodimo kao King Kong i iako je divljanje s divovskim majmunom na trenutke prokleto zabavno, te sekvence imaju više nedostataka nešto bi ih trebale imati. Kontrole loše reagiraju, kretanje je nezgrapno a fiksni kutevi kamere znaju biti iritirajući.
Završni dio igre također nas ostavlja ravnodušnima. New York izgleda pusto i ružno, a kraj gubi na realističnom pristupu zbog King Kongovog kontroliranja iz trećeg lica. Prilikom lutanja po Skull Islandu u prvom licu, susreta s divovskim majmunom gotovo da i nema. Bilo bi zanimljivo vidjeti dionicu igre u kojoj bježimo ili se skrivamo od njega. Nešto po uzoru na Alien: Isolation. Unatoč dobroj realizaciji i mnogim inovacijama, interesantno je koliko se još potencijala tu nalazi.
Prošlo je mnogo godina otkako je svijet upoznao Jacksonovu verziju divovskog majmuna. Gotovo svi su vjerovali kako će se o filmu pričati još dugo vremena, ali ovaj put igra je bila ta koja odolila testu vremena. Njen svijet ispunjen je beskrajnim detaljima, pažnjom i neobičnošću koja čini ovu igru relevantnom i zanimljivom čak i po današnjim standardima. King Kong je možda pao s vrha Empire State Buildinga, ali Peter Jackson’s King Kong: The Official Game of the Movie i dalje ponosno stoji na samom vrhu ljestvica najboljih filmskih igara.
