Precenzija | God of War: Ragnarök, prvi dojmovi

4 godine su prošle (i tek manje od jedne za PC gaming naciju) kako smo Kratosa vodili kroz neke sasvim nove bitke. Grčka povijest i masakr samo su topla sjećanja i neka davna prošlost koje se rado sjetimo, a kompletni overhaul serijala uskoro dobiva drugi (i posljednji) direktni nastavak na PS4 i PS5 konzolama.

Ćaća se vraća – ponovno smo dio Nordijske mitologije jer Kratos nije običan ratnik; Kratos je totalni manijak, grčki Bog (jer je pobio sve živo i mrtvo kod kuće) koji i dalje ima sina te je tvrdoglaviji nego ikad. Ako se ne sjećate zašto je Kratos takav kakav jest, u glavnom izborniku prije početka igre možete pogledati recap svih prethodnih događaja.

Što točno donosi budućnost ovog perspektivnog studija i God of War serijala ne znamo, ali znamo da smo spremniji nego ikada da 9. 11. ponovno raskomadamo pola svijeta – jer drugu polovicu već jesmo. Prije nego vrlo ushićeno iznesemo prve dojmove, vrijeme je za…

…tehničke postavke

Dobra vijest za ljubitelje domaćih titlova jest prisutnost hrvatskog jezika. Nažalost, voice over ne dolazi s istom opcijom, a pitanje je koliko nas uopće želi slušati kako Kratosa „odrađuje“ Edo Maajka. Ne znam točno tko bi ga mogao skinuti onako kako je izvorno i zamišljen. Imate li vi neki prijedlog?

Uz klasične performance i graphics modove tu je još i mnoštvo HUD opcija poput boje, veličine, raznih postavki interaktivnih objekata, kompletna HUD kustomizacija, razne assist mogućnosti (nemojte ih paliti!) i još poneka opcija poput automatskog sakupljanja predmeta s poda koju bih izdvojio kao zgodan dodatak.

Tehnički, Ragnarok se izvodi besprijekorno, barem u ovom uvodnom dijelu o kojemu smijemo pisati prve dojmove. Jedino nisam zadovoljan učitavanjima koja inicijalno traju i do 15 sekunda (kada poginete oko 10-ak), no treba biti skroman – ipak je ovo još jedna cross-gen igra, a ni 15 sekunda nije predugo.

P.S – Pripremite si oko 100GB prostora ili nešto manje od 90GB za PS5 verziju na disku.

Neki novi Dad of Boy ili stari lisac koji ne želi promjene?

Uvijek je nezgodno pisati dojmove kada ne možete spomenuti sve što želite. Mišljenja sam da ono sočno dolazi kasnije, ali što je tu je – nije ni Kratosu lako odgajati sina dok ga gnjavi Odin te šalje Bogove po njegovu glavu. Sjećate li se Thora? Sjeća se i on vas.

Sjećam se što si radio prošle zime.

Prvi dojmovi su iznimno pozitivni. Uz predivnu prezentaciju i osvrt na događaje prošlog nastavka, otac i sin nastavljaju u istom tonu – naravno, svi žele vašu glavu, pogotovo jer ste takvu sudbinu već priuštili mnogima. Kratos i dalje nije rječit, tvrdoglav je kao panj, a Atreus je sve znatiželjniji dok odrasta. Karakterno nemam nikakve zamjerke. Jako sam zainteresiran što će se sve dogoditi i u kojem smjeru će se razviti likovi.

Grafički se vidi pomak i strah me pomisliti koliko još može bolje, sudeći prema tome da je ovo ipak cross-gen igra. Nisam niti primijetio da se krećem istim realmom u uvodu, što mi govori da su radili na već viđenom svijetu, iako se design vezan uz linearno kretanje poluotvorenim levelima nije mijenjao. Možda nekima smeta takav pristup, ali meni je skroz u redu jer je sve prepuno detalja i pejzaža koji će nam se duboko urezati u sjećanja.

Uz dobre stare prijatelje sjekiru, duple oštrice i štit, ne mogu se oteti dojmu da igram prošli nastavak. Sve izgleda bolje i fluidnije do neke mjere, ali moveset nema previše pomaka. Možda najviše smeta to što su execution animacije jako, jako slične za skoro sve iste kategorije sličnih protivnika. Volio bih da se ugledaju na Doom i kako to tamo funkcionira.

No, na kraju dana, zašto mijenjati nešto što funkcionira? Pa tako i RPG elemente koji su slični i tu nema nekog iznenađenja – ubiti, otključati, koristiti.

Što se tiče DualSensea, ne mogu reći da sam osjetio neki već impact tehnologije. Haptička vibracija je relativno neprimjetna u prvim segmentima igre, tako da ovdje zasad ne možemo govoriti o nećemu što će vas iznenaditi.

Svartalfheim – Neki novi svijet za stare dečke

Nakon uvoda u samu priču, po prvi puta istražujemo Svartalfheim realm – predivni svijet prepun gejzira koji je ujedno služi kao dobar tutorial za gameplay mehanike koje su pretežito iste ili slične prethodniku. Mišljenja sam da je bolje ubaciti nove stvari nego ponavljati stare, pa me veseli što je krenulo tim putem. Barem što se tiče lokacija, dok me ostalo malo brine (ali samo malo!).

I dalje dok istražujete je prisutno mnoštvo dijaloga između Mimira, Atreusa i Kratosa, a uz generalno, usudio bih se reći – savršenu glumu i još bolji voice acting, naracija je i dalje ono što sam volio prije 4 godine. Humor je također na razini, dosta puta sam se nasmijao.

Istraživanje nudi pregršt opcionalnih lokacija koje su nekada apsolutno predivne te preporučam da ih nikako ne zaobilazite. Ako je suditi prema početku, što nas očekuje do kraja? Zaplovite brodom bez predrasuda – i mislim da ćete udahnuti ovaj nastavak kako treba. Ne želim ništa više otkrivati (niti smijem).

I sada, na kraju dana, koju poruku poslati? Ako očekujete velike promjene, zasad ih nema. Ako želite nastavak prethodnog God of Wara i rasplet započete priče, na pravome ste mjestu. Sve što je funkcioniralo i dalje funkcionira uz minimalne promjene i veću fluidnost.

Teško je zapravo očekivati isti impact kao što je na mene imao prošli nastavak, ovdje se ipak radi o već viđenoj formuli. No, sjetite se da je God of War (2018.) dobio čistu 100-tku FFA redakcije – a ako gledamo tim očima i Ragnarok, teško je reći loše stvari osim navedenih, a pričamo tek o prvih par sati igre.

Toliko o početnim dojmovima, a u utorak 3. 11. raspisat ćemo se više u recenziji.