Precenzija | Saint Kotar

Nije svaki dan da možemo ponosno pisati o domaćim projektima u razvoju. Svi znamo za Sema koji je jako ozbiljan, ali svako malo se pojavi i nešto novo iz domaće kužine. Ovaj put imamo više od standardne paštašute – sablasne nemire u hrvatskom gorju.

*Precenzija je termin koji je ponosno osmislio naš bivši član redakcije Tzereen, a označava pretpregled nečega, obično igre koja još nije izašla. Engleski – preview. Ovo je precenzija Saint Kotara.


Englezi bi rekli, picturesque.

Sveti Kotar ilitiga Saint Kotar: The Yellow Mask je uvodno poglavlje planirane point and click avanture domaćeg studija Red Martyr. Avantura vas stavlja u ulogu dvojice protagonista Benedekta i Nikolaya koji su zapeli igrom prilika u Svetom Kotaru, mirnom i naizgled jako tihom gradiću negdje u Gorskom Kotaru (hah) velebne Lijepe Naše. Vrlo brzo shvatite da ni jedan ni drugi nemaju baš sve daske u glavi, spominje se nestanak njihove sestre tj. žene Viktorie, a bome ni ne sjećaju se svih detalja prošle noći na gradskom trgu…

Mrtve žabe su najmanji problem.

Žuta Maska traje dva do tri sata i služi kao upoznavanje sa dinamičnim duom i kao mali aperitiv za istraživanje snenog gradića. U najboljoj klasičnoj p’n’c maniri, prolog nudi nekoliko lokacija kojih detaljno možete istražiti, pokupiti razne (bes)korisne predmete i pričati sa malim brojem čudnih stanovnika. O priči ne mogu puno, jer se ipak radi samo o uvodu i postavljanju temelja za buduće događaje u punoj igri; ali se o glavnim likovima već može štošta spomenuti. Kroz igru mijenjate kontrolu nad Benedektom i Nikolayem, većinu vremena kad želite, a svaki ima svoje lokacije i pogled na gradić. Benedekt je plahi slabićak sa teškom vjerskom krizom i zvuči kao netko tko bi neironično kupio sve protiv uroka na TV prodaji. Nikolay se bori sa ovisnošću i nema baš najbolji odnos sa ženom. A spomenuta Viktoria se čini kao trn u oku i jednome i drugome… Svi ti kosturi u ormaru utječu na oba lika i njihove međusobne razgovore ali i komentare na mjestašce. Također, što se samih igraćih mehanika tiče, jedan lik može primijetiti ili iskoristiti predmet na jednoj lokaciji, dok drugi se s time ne želi baviti ili uopće ne primjećuje isti. Dodajte na to da već u prologu imate i izbore kako napredovati sa pričom i naizgled nepovratno utjecati na odnose između likova, ovdje se kuha nešto malo ambicioznije od tipične linearne avanture.

Puno pitanja, malo odgovora.

Ta ambicija se najbolje može osjetiti kroz odličnu, profesionalnu glasovnu glumu i sjajan vizualni prikaz Svetog Kotara. Svi likovi imaju pomalo čudan, jedinstven ton, bez holivudskih naglašavanja i naporne pretjerane verbalizacije. Benedekt pogotovo ponekad zvuči toliko očajno i ludo da se neposredno sramite u njegovo ime. Glasovi su odličan kontrast za tihi pejzaž Svetog Kotara; zamislite balkanski Silent Hill, otprilike. (Turizam kao glavna ekonomska grana? Jezero? Potencijalni paganski kult? Magla? Pa skoro plagijat!) Pozadine su digitalni crtež, dok su likovi i predmeti 3D modeli – dobra stara Syberia odmah pada na pamet kao najsličniji primjer. Ukratko, ako ste ikad igrali bilo koji moderniji LucasArts ili Wadjet proizvod, ovdje ćete biti na poznatom tlu. Još i više, ako ste ikad bili u npr. Gospiću i htjeli saznati kakav je u horror atmosferi.

Susjedi su… dražesni.

Puno ljubavi i truda je išlo u stvaranje malog grada; najbolje se vidi u suvenirnici na trgu. Mlada dama na kasi vam nudi razne narodne maske, figurice i vodiče sumnjivih izvora. „Svi nosimo maske na dan Svetog Kotara. Tako je uvijek bilo i bit će,“ kaže ona. Taman kad bi ste htjeli saznati više, prolog završi. U trenutku pisanja ovog članka, Red Martyr mora prikupiti malo manje od polovice sredstava u nadolazećih 9 dana na Kickstarteru. Podržite ih, pa makar i kojim sitnim eurom ili dva! Odigrajte demo na Steamu i prosudite sami vrijede li podrške. Navijamo za uspješan kraj kampanje i nesmetan razvoj pune igre!

Vidimo se u Svetom Kotaru…