Pogledajte naše razloge zašto toliko volimo Tzestiny…
U ovom ćemo članku probati pokriti sve točke, neke telegrafske, neke opisne, zašto volimo tu prokleto zaraznu igru.
Probajmo redom…
- Fantastična beta – prva beta je bila jako velika, s dosta velikim dijelom jedne od četiri dostupne lokacije (Old Russia), plus tračak druge (Moon) te je trajala skoro punih 10 dana. No ono što je najbitnije, autora je od nekog tko je bio, skoro pa uopće, nezainteresiran za igru, pretvorila u jednog od najvećih zagovornika i štovatelja igre, gameplaya i lorea.
- Grimoire poeni – zarazan sistem nagrađivanja koji je bilježio pregršt stvari u igri i tako tjerao igrače da rade raznolike stvari u igri. Bilo to levelanje raznih tipova oružja, ubijanje raznih tipova neprijatelja, korištenje svih klasa, istraživanje lokacija, traženje skrivenih „duhova“, ma svašta. Doduše, koliko god bio zarazan, jedan segment te grimoire mehanike je dugo, dugo bio jedan od najvećih kamena spoticanja zbog toga što su neke radnje otključavale gro informacija o priči, svijetu, likovima i povijesti, ali nisu bile dostupne u samoj igri, već na Bungie stranici.
- Soundtrack – iako je i on bio dio negativnih komentara jer je Bungiejev dugogodišnji suradnik Martin O’Donnell dobio otkaz suradnje, soundtracku se nema što za prigovoriti. Prekrasna kombinacija ponekad snažnih i motivirajućih taktova s laganijim, atmosferičnim i čak epskim elementima, a što je najbolje, svaka melodija je savršeno odgovarala lokaciji, radnji i akciji. Izdvojili bismo možda izuzetno jednostavnu, ali tako pamtljivu melodiju (The Traveler) pri samom pokretanju igre te skladbu (Excerpt from the Hope) koja se vrti dok se u orbiti spremate za silazak na lokaciju, koja je također izuzetno lagana, smirujuća, čak bi rekli zen opuštajuća s laganim vokalima na latinskom koji se doimaju čak i vilenjački eteričnim.
- Zvukovi – koliko god soundtrack bio dobar, moramo pohvaliti i zvukove. Bilo da se radi o zvucima raznih oružja (npr. izuzeto mesnatom i potmulom zvuku snajpera), odličnim efektima vožnje speederom, raznim skillovima, granatama i eksplozijama, do izuzetno zadovoljavajućeg zvuka melee udarca, sve je genijalno, sve je na svom mjestu, sve daje visoku razinu imerzije i time podiže sami gameplay i uživanje u istom.
- Klase – sve tri klase su izuzetno zabavne, pomno dizajnirane i diverzificirane s taman dovoljnim razlikama da pružaju distinktivan gameplay i užitak. A u kasnijim situacijama se vrlo dobro nadopunjavaju i surađuju.
- Osjećaj istraživanja – iako nijedna online igra nije dovoljno velika da konstantno pruža mogućnosti eksploracije te se mora konstantno razvijati i nadopunjavati novim sadržajem, Destiny je od početka dovoljno motivirao na istraživanje svih lokacija. Naravno, tu je pridonijela izuzetno dobra zajednica koja je uporno tražila nove lokacije, prečace, skrivene duhove, zaključane elemente ili pak mjesta za najbolji omjer uloženo dobiveno (famozni loot cave npr.)
- Pristupačnost – Destiny je od početka bio tako prokleto pristupačan da je bilo vrlo lako potpasti pod taj očaravajući efekt. Novi igrači, stari igrači, solo, casual, hardcore, PvE, PvP, svi tipovi su imali nešto za raditi, a što je najbolje, vrlo lako se moglo pristupiti svemu. Praktički sve, izuzev raidova koji su dolazili kroz naredne mjesece te su zahtijevali posebne metode i vještine (naročito u hard varijantama), je bilo jednostavno za pohvatati, savladati i uživati.
- Zaraznost – nemalim razlogom zbog spomenute pristupačnosti, znalo se dogoditi da sjednete na 10-15 minuta odraditi koji bounty ili misiju ili crucible, da biste ubrzo vidjeli da je prošlo već 3 sata.
- Trajnost – unatoč repetitivnim elementima i zaraznosti, igra se igrala konstantno, stalno i stalno i stalno. Dizanje levela oružjima, opremi, grimoire poena, reputacije s raznim fakcijama ili možda ono najosnovnije – lovljenje opreme (loothunt, ili phat lewt možda) nikada nije dosadilo. Ili ako čak i je počelo, nije dovoljno dosadilo da prestanemo igrati!
- Loot – loot je osnova adiktivnosti i možda najosnovniji element ovakvog tipa igara. Sam Bungie to zna te je to i spomenuo u prvom traileru za Destiny 2 ove godine. A loot je ovdje odrađen odlično. Imamo već klasično za taj tip igara 5 tipova kolor kodiranih rariteta opreme – basic (bijelo), uncommon (zeleno), rare (plavo), legendary (ljubičasto) i unique (žuto). Svaki predmet koji je padao na tlu se vidio kao engram – dodekaedar (12 pravilnih peterokuta), a po boji se odmah moglo veseliti ako padne ljubičasti ili žutozlatni.
- Raznolikost – u igri je bilo svega. Bilo to obično grindanje reputacija i public evenata na planeti, bilo rješavanje tjednih misija, strikeova i nightfalla, raidova ili pak PvP-a u Crucibleu, svaki tip igrača je mogao naći nešto za sebe.
- Eventi – Bungie se trudio s vremena na vrijeme osmisliti zabavne evente sa sasvim novim gameplay elementima. Za Valentinovo je sve bilo u srcima i čokoladi, te napucavanju dvoje. Za noć vještica smo imali posebne maske i skupljanje bombona. Imali smo čak i sasvim drugačija natjecanja u vožnji speedera (za neupućene, to je kao lebdeći motocikl). A uz to su bila i tri eventa koja su se redovno ponavljala. Dva fokusirana na PvP – Iron Banner i Trials of Osiris PvP, te redovni tjedni dolazak (petak do nedjelja) mističnog Xura koji je donosio posebnu opremu.
- Slušanje igrača – iako je Bungie često bio predmetom kritika oko nekih dijelova igre, ne može se poreći da su prigovore slušali i na njih reagirali. Ispravljali su nezadovoljstva s otkrivanjem engrama, nadogradnjom opreme na jači nivo, čak su i zamijenili glumca koji je davao glas našem vjernom kompanjonu te je tako DinkleBot postao NolanBot.
- Web stranica – Bungie je napravio vrlo dobru stranicu koja nudi pregršt informacija o vašim likovima, opremi, odrađenim misijama, raidovima ili tjednima zadacima, ali i statistiku svih misija, bilo PvE ili PvP. Kasnije su došle i mogućnosti pregleda sve dostupne opreme u igri, izmjene opreme na likovima i praćenje posebnih godišnjih statistika za rijetka dostignuća. Ono što je bilo najzanimljivije fanovima priče i pozadine svijeta su već spomenute grimoire kartice na kojima se moglo saznati dosta toga o samoj igri.
- Mobilna aplikacija – uz odličnu web stranicu, od početka je bila dostupna i izuzetno dobra mobilna aplikacija koja je, naročito ako se gleda da je izašla prije tri godine, bila (a i dalje je) zaista fantastična. Praktički sve što se moglo na web stranici se moglo i ovdje, ali prilagođeno mobilnim ekranima i samim time pristupačnije. Istina, naknadno su izašle 3rd party aplikacije koje su bile čak i bolje za one najzamornije elemente – prebacivanje oružja s lika na lik ili iz spremišta na lika.
A sad moramo spomenuti možda tri najbitnije stvari
- Mehanika – možda najosnovnija stvar koju je Bungie odradio apsolutno maestralno. Skakanje, kretanje i pucanje su apsolutno fantastični. Usudili bismo se reći najbolji u žanru, a možda čak i općenito, budući da je ova igra žanr sam za sebe. Ne bismo je baš mogli svrstati u običan shooter. Doduše, ovaj je element najteže prenijeti ljudima. Ovo se jednostavno mora probati da se vidi koliko je dobro, zarazno i zadovoljavajuće raditi ove tri osnovne stvari u igri.
- Raidovi – tko nije probao raidove u ovoj igri, nije ni igrao Destiny. Svaka čast na svim ostalim elementima u Destinyju (koji su redom odlični), ali raidovi su ti gdje se vidjela najveća ljubav developera. Istina, nije ih bilo puno, ali zato su to nadoknadili svojim dizajnom, mehanikama i neponovljivim situacijama veselja i frustracija u timskoj suradnji. Postojalo je mnogo, zaista mnogo fantastičnih situacija u raidovima. Prvi susret s Atheonom i njegovo guranje preko ruba, pa čak i raniji susreti s Templarom i Gorgonama. Traženje puta po mraku Crota’s Enda, mehanike s mačem te udaranje mačem po Croti. King’s Fall koji je cijeli bio apsolutno maestralan, od skakanja po zvonima, brodovima, Golgorotha i mjehura, izbjegavanja klipova do Oryxovih kćeri i samog Oryxa. I posljednji Wrath of the Machine sa svojim unikatnim elementima gdje se vozi ogromni opsadni stroj ili pak pale sekvence u binarnim formatima. Sve su to bili apsolutni vrhunci dizajna, kako vizualno, tako i tehnički, a što je najbitnije, nepovratno su se usjekli u sjećanje svih koji su zaigrali.
- Community – ovo je nekima možda sporno, ali rekli bismo da Destiny ima jedan od najboljih communityja ikad. U Destinyju postoji nebrojeno pozitivne ekipe koja voli pomagati konstantnim pridošlicama ili onima koji se vraćaju nakon pauze. Nerijetko se dogodilo da vam netko na običnoj patroli na planeti dođe i pomogne. A van igre je nastao je čak i termin Sherpa. To su bili igrači koji su bili posvećeni tome da educiraju i pomažu drugima. Moglo se pronaći mnogo igrača koji su pomagali puno lošijim igračima da riješe neka dostignuća u teškim PvP segmentima koja sami ne bi nikako mogli. Trials of Osiris je npr. zahtijevao da se pobijedi 9 mečeva bez poraza. Svaka stvar u igri je dobivala svoju stranicu – pratila su se vremena posebnih public evenata na svakoj planeti, pratio se status pronalaska svih duhova, svih kalcificiranih segmenata, svih siva dijelova… LFG stranice su bile odlične za traženje partnera za točno specificiranu radnju.
Telegrafski lajkovi
- Loot cave
- Speeder flip
- Carlton dance
- Xurova faca
- Gjallarhorn
- Icebreaker
- Fatebringer
- Guranje Atheona
- This place is amazing
- Skakanje po Hive brodovima koji nestaju pod nogama
- Diskonektanje kod Crote
- Unique iz plavog engrama
- Šutanje glave u Fallen S.A.B.E.R. strajku
- 10 minuta za Black Spindle
- Hvatanje platine
Slobodno dodajte i vaše omiljene trenutke jer vrlo vjerojatno mnoge, vama drage, trenutke nismo spomenuli!
We’ve awoken the Hive!
