Nastavlja se dominacija FPS žanra, no na vrhu je igra koju nitko nije očekivao.
Nakon četiri mjeseca dominacije, čini se da je došao kraj dominacije Battlefielda 1. Dok se trupe Prvog svjetskog rata regrupiraju i dok ne dočekaju izlazak prvog DLC-a, na vrh je u veljači neočekivano zasjela igra iz 2015. – Rainbow Six Siege. Od samog izlaska za R6 zagrizla je nekolicina naših forumaša i oni je i dalje ne prestaju igrati, a ulaskom u drugu godinu pristigla je dodatna ekipa i naslovu udahnula novi život.
Na drugom mjestu našao se Nioh, ekskluziva za PlayStation 4, pa se može zaključiti da su igrači veoma dobro prihvatili igru smještenu u srednjovjekovni Japan, ali i izazove koje ista nudi.
Također je lijepo vidjeti da se još uvijek igra The Witcher 3: Wild Hunt, kao i naslovi poput Infamous: Second Sun i Alien: Isolation, kao i noviji Resident Evil 7 i Titanfall 2.
Podaci su preuzeti s FFA foruma iz sljedećih tema, a ovim putem pozivamo sve čitatelje na registraciju i sudjelovanje:
Dojmovi forumaša
Uglavnom Fallout 4. Fallout fanboy kakav jesam, zažmirit ću na oba oka na Bethesdino razvodnjavanje samo da maltretiram Commonwealth mini nuke granatama.
Šteta što sam sa Batman igrama odlučio završiti igrajući Telltale igru, jer ja dosadnije Batman igre nisam vidio odavno. Evo priveo sam epizodu 4 kraju i meni lično ne smeta spori početak u igrama, ali ako to opravda kasnije. Ali ovakav jank i lousy budget nisam očekivao. Čak bih mogao i preći preko bugova i drvenih animacija, ali čim ja zijevam kroz čitavu epizodu 4 koja bi trebala biti adrenalinska završnica, ne valja. Ne valja.
Resident Evil: Revelations – Ušao sam u ovo pomalo skeptičan, sa stavom da se odigra jer je Resi. Međutim, na kraju sam ostao vrlo ugodno iznenađen. U svojih cca. 9h trajanja ako baš ne trčite kroz igru, Capcomovci su uspjeli evocirati djelić atmosfere starih Resija, usudio bih se reći možda i uspješnije od četvorke naovamo.
The Last Guardian – Završio nakon 10-ak sati igranja. Baš posebno i unikatno igrače iskustvo zbog kojega se isplati otrpiti problematičnu kameru i povremeni pad frameratea (bar na “običnom” PS4). Iako, objektivno, nije uspjela nadmašiti SoTC, podsjetila me zašto volim ovaj medij i ostat će mi u lijepom sjećanju kao i prethodnici.
