Kada je riječ o trofejima, mi gameri imamo podijeljene osjećaje. Ta nagrada je nekima totalno nebitna, dok nekima čak može definirati kvalitetu igre.
Platina je pojam sam po sebi. Sve se gleda kroz pojam platine. A i to je jasna stvar, jer platina je završetak igre. Ako ne skineš platinu, imaš osjećaj kao da si umočio a zapravo nisi. Grozno jelda?
Nagrada sama po sebi ne postoji, osim lijepog zvuka, neke lijepe sličice i onog dobrog osjećaja da si završio nešto pa se osjećaš dobro. Nije to NA tržište pa dobiješ pogodnosti od SONY-a, ne ne, nismo Amerikanci.
Nagrada, kao takva, potječe još od početaka ljudskog roda, kada smo davali ženama nagradu zbog učinjene usluge. Naravno, danas su one najviše izražene u novcu. Npr. dobitnik nobelove nagrade dobije oko milion US dolara. Nije loše, za jednu nagradu. Jel SONY?
Muke ponekad počinju kad već vidimo trophy listu.
Ovo je moja lista najgorih trofeja koje sam osvojio:
7. Prince of Persia
Ova predobra igra, od još boljih prethodnika, voli masirati ljude u mozak, pa tako ima trofej koji je stvarno užasan. Još uz to što je buggy, on traži da se nađe 1001 pahuljica u igri. Da, 1001. Rijetki su ljudi koji vole skupljati gluposti u igrama, a još su rijeđi oni koji vole skupiti 1001 put nešto što nema veze s igrom, ne otključava ništa, ne donosi ništa. Samo trofej…za 1001 skupljenu mucicu…1001…prinče moj, al’ smo umirali kako bi ih skupili sve, sjećaš li se prinče moj…
6. Call of Duty: World at War
Eh… Sasvim nešto drugo od trofeja iznad. Ako želite na brzinu posjediti, oćelaviti, ostati bez obitelji, prepustiti se užitcima droge i alkohola – ova igra je stvorena za vas! Svatko tko je platinirao povratak COD-a 2. sv. ratu zna o čemu pričam. Vjerojatno je da još uvijek vidite ispred sebe notifikacije za pet granata dok pokušavate ispuzati iza uništenog zaklona. Naravno, dok ispužete, švabo vam mazne headshoot s druge strane mape dok pije kavu i karta sa suborcima. PSTP zagarantiran.
5. Pro Evolution Soccer 2010
Zainatio sam se osvojiti platinu iz nogometne igre koja je prva imala internet konekciju jer sam smatrao da dobro igram i jedva čekam online da počnem rasturati. Kakva životna greška. Nisam ni slutio u što će se / me ova igra pretvoriti. Jedan konkretan primjer: učinim sve što je moguće da lika pobijedim, tekma je gotovo bez šansi na obje strane, 89. min., zdriblam mu pol ekipe izađem pred golmana, pucam,…kamera se prebacuje…ista sekunda, on pred mojim golom, praznim golom, zabija i pobjeđuje 1:0. Blaženi serveri i internetska konekcija. Blažen PES, blažen Konami. Blažen trofej za 10 online pobjeda zaredom. Hvala vam.
4. Stories: The Path of Destinies
Tak-tak igra, indie kvalitete. Zanimljivo što za platinu igru treba proći više put… točnije #$/$/#/##!!! 37 puta! Šteta što nije bar 856 puta.
3. Red Dead Redemption 2
Kada kažeš da si utukao oko 500 sati u igru i da ti se nije svidjela onda si…Ova igra zaslužuje da se igra i duplo duže. Težinu platine dočarava činjenica da nakon godinu dana od kako je izašla, platinu posjeduje još uvijek 0.1 posto igrača. Igra je ogromna, a za jedan trofej moraš napraviti baš sve. Od preko 170 životinja koje moraš pohvatati, svih biljaka pronaći, hrpu životinja odnijeti sa peltom koji ima savršene tri zvjezdice, od 70 misija koje moraš savršeno odraditi, preko napornog multiplayera…Uglavnom moraš prevrnuti svaki kamen u igri. Jer igra to zaslužuje. Ovo je najkraće rečeno najduža igra koju sam igrao.
2. Sekiro: Shadows Die Twice
Nekad davno, stari djed uči mladog momka kako preživjeti u surovom svijetu i svemu što taj svijet nosi. Na rižinom polju na mjesečinu, tako se sastajući, djed objasni mladom naučniku što je upornost, marljivost, strpljivost, hrabrost i dobrota. Učini dobri djed sve kako bi život mladog momka bio lakši (barem u NG+). Prenijevši na sebe sva ona sjećanja iz prošlih souls-borne igara, kao da kaže, ja sam simbol svih onih lijepih stvari koje je moj gejmerski studio tebi pružio svih godina. Ti Kikilleru, sjećam se da si triput prešao Demon Soulse, grindao si Dark Soulse, platinirao si Bloodborne, a jesi li Kikilleru, pobijedio mene ikad?! Ma hajde, pa nije to ne znam šta, i počne treća faza borbe gdje dobri djedica počne brati rižu po polju sa mojim tijelom nabodenim na svoje dugo koplje. I tako Kikiller, tri dana i noći, bere s djedom rižu na mjesečini, i bijaše lijepo. Sado-mazohizam je dobra stvar, povikaše ljudi iz From software-a i ostadoše nenormalni. Dragi moji Japanci, obožavam vas.
1. World of Tanks
Volim tenkove, volim igrati s tenkovima, volim osjećaj kad tenk ispali granatu. Igra je fin prikaz borbe s tenkovima. Stvar funkcionira ovako: četiri vrste tenkova, petnaest igrača protiv isto toliko na prekrasnim mapama, i deri. Vrlo jednostavna igra. Ranger trofej. Ubij sve light tenkove na mapi u jednoj partiji, mora ih biti tri ili više. Ništa lakše od toga Todore, pođi sa mnom. Međutim, najgori trofej kojeg sam osvojio. Majko mila i bože dragi, skupa. Dakle, da objasnim, light tenkovi su najbrži tenkovi u igri koji služe kako bi izvidjeli teren, snimili protivničke tenkove, i to je u biti to što oni rade. Naravno, naravno, da ih na početku partije nema uvijek tri u protivničkoj ekipi, naravno, da uvijek netko od njih pogine ničim izazvan, naravno da netko ubije lightera prije tebe jer je mapa ogromna kužiš?! Ne, ne i ne, ti, baš ti, ti i jedino ti moraš ubiti sve light tenkove na mapi. Jasno ti je da ćeš poginut ako ih budeš ganjao po mapi jel? Jasno ti je da ako čekaš da dođu, neće doći? Eh, pa potrudi se malo, nije to samo tako….. Dvije i po godine kasnije, uspio sam. Hvala, danke, delete, uninstall, C:format, suicide tendentious growing, death.
To bi bilo to što se inače kaže IMHO mojih 7 najgorih trofeja do sada. Ne, nisam pokušavao dvjesto puta izbjeći munju, preskočiti uže tisuću puta, preživjeti Akumu i savršeno odvoziti sve staze u nekoj igri. Ne, to gledam kako ljudi streamaju dok ja pijem pivo u fotelji i cerekam se. Ovo su moje igre koje sam igrao i mučio se. Ali volim svaki onaj mali pehar koji sam osvojio. I osvajat ću i dalje
Vaš Kikiller, vječiti patnik.
