Igramo Cyberpunk 2077 #2: O gameplayu i njegovoj slobodi

Nakon kratke diskusije o pisanju u Cyberpunku, htio bih se detaljnije osvrnuti i na gameplay. Nedavno sam odigrao Deus Ex: Mankind Divided. Oduševio me pristup level dizajnu, no pogotovo sloboda i mnoštvo pristupa koji se daju igraču na raspolaganje. Nisam očekivao ni kvalitetom ni kvantitetom jednako rješenje u Cyberpunku jer je ipak riječ o RPG-u s drastično različitim načinima igranja, međutim, ugodno me iznenadila količina različitih pristupa, kao i njihova međusobna kombinatorika.

Igramo Cyberpunk 2077 #1: Prvi dojmovi o kvaliteti pisanja › FFA.hr Gaming Portal

Lebdjeti poput leptira…

Za ljubitelje šuljanja i skrivanja po sjenama te traženja alternativnih puteva, dobra je vijest da je to svakako moguće u Cyberpunku. Štoviše, potiče se i nagrađuje. V je itekako sposoban šuljati se i potiho eliminirati neprijatelje. Međutim, kako je ovo kibernetički nabrijana budućnost, hakiranje je neizostavan element. Night City prepun je predmeta koji služe za interakciju tijekom borbe ili šuljanja. Primjerice, možete aktivirati aparat za kavu kako biste odvratili nečiju pozornost. Možete hakirati kameru kako biste imali bolji pregled terena. Možete ju i ugasiti da vas ne primijeti. Možete zviždukom privući neprijatelja do viličara, samo da biste onda olabavili lanac na paletama koje taj viličar nosi zbog čega bi se palete strovalile na neprijatelja. Možete čak i hakirati kibernetičko oko koje privremeno zaslijepi neprijatelja. Mogućnosti su mnogobrojne, no kao i u skoro svemu, postoji jedan veliki „ali”.

Puno se govori o nedovršenosti Cyberpunku, a jedna od mehanika upitne dovršenosti upravo je stealth. Šuljanje ponekad ne radi. Skrivanje isto tako. Jedan konkretan primjer je situacija koja mi se dogodila na glavnoj misiji odmah pri početku igre. Aktivirao sam uređaj s grickalicama kako bih odvratio pažnju stražara i natjerao ga da se makne sa svoje pozicije. To bi mi omogućilo nesmetan prolaz kroz prostoriju ne ostavljajući trag da sam uopće bio tamo. Točno prema planu, neprijatelj kreće istražiti situaciju, no kao sova glavu drži okrenutu za 180° u mom smjeru. Nekada se čak ni skrivanje ne isplati jer neprijatelji neobjašnjivo mogu vidjeti kroz predmete. Moja osobna teorija je ta da je pogled iz prvog lica postavljen u razini vrata, zbog čega ne računamo da nam je glava vidljiva.

Igra je dizajnirana sa stealthom na umu, no taj se potencijal ne ispunjava zbog problematične umjetne inteligencije. Postoji pregršt situacija kada se istraživanje nagrađuje nekim neprimjetnim prolazom do mete, no u trenutnom stanju se pretvara u festival quicksaveanja i quickloadinga. Riječ je o aspektu igre koji bi trebao imati jednaki, ako ne i viši prioritet od standardnih bugova jer govorimo o čitavom načinu igre koji je spontano neigriv.

… ubadati poput pčele

Pored tihog načina igre, postoji glasniji, direktni pristup vatrenim oružjem. Osjećaj napucavanja je zadovoljavajuć, mesnat i osjetna je razlika u korištenju oružja, kako po ponašanju, tako i auditivno. Impresioniralo me kako funkcioniraju različita oružja. Osim standardne podjele oružja na pištolje, automatske puške, mitraljeze i pumperice, postoje i različiti tipovi ovisno o korištenju. Među njima su, primjerice, power oružja čija se jačina napada može regulirati držanjem tipke za pucanje, čime se puni snaga i omogućava oružju da puca čak i kroz betonske blokove. Pomaže i da se pred očima iscrtava i silueta neprijatelja što govori gdje treba ciljati. Riječ je o tipu oružja koji jako pomaže u kaotičnim situacijama u kojima je potrebno nekoliko ključnih neprijatelja eliminirati kako bi se lakše igralo. Postoje i pametna oružja koja su puno brža, no zahtjevaju poseban implantat koji omogućava automatsko ciljanje. Ciljnik se pretvara u veći kvadrat, a oružje u komunikaciji s implantatom eliminira sve neprijatelje unutar tog kvadrata.

Dok je borba na udaljenost zadovoljavajuća, situacija je drukčija s bliskom borbom. Korištenje hladnog oružja je dovoljno drukčije da bude zanimljivo, no ukazuje na problem bliske borbe kod pogleda iz prvog lica. To posebno dolazi do izražaja kod tučnjave gdje se protivnici kreću vrlo brzo, često se pozicionirajući odmah iza igrača, što znači da se igrač mora panično okretati i naslijepo napadati.

Cyberpunk je u suštini RPG, stoga je kamen temeljac igre razvoj lika preko različitih vještina. Postoji pet temeljnih vještina koje se zatim dijele na više stabala koji sa sobom donose niz pasivnih poboljšanja za lakšu borbu, hakiranje ili šuljanje. U tablici ispod nalazi se kratak pregled osnovnih vještina.

Vještine	Opis vještina
Body	Određuje veličinu igračeva inventara, sposobnost u bliskoj borbi i količinu štete koju može upiti.
Reflexes	Određuje koliko dobro baratamo određenim oružjem te povećava različite postotke po pitanju štete koju nanosimo.
Technology	Određuje koliko dobro baratamo sa izradom oružja, unaprjeđivanjem i njihovim rastavljanjem.
Intelligence	Određuje koliko smo vješti u hakiranju, a može služiti i da se određeni questovi pređu na specifičan, inače skriven način.
Cool	Određuje koliko smo tihi i brzi prilikom šuljanja.

Te se vještine moraju komplementirati opremom. Količinski opreme ima jako puno, skoro na svakom koraku po Night Cityju. Svaki neprijatelj baci neki oklop, oružje ili mod za opremu koji ju poboljšava. Primjerice, na oružja je moguće montirati različite ciljnike kao i prigušivač.

Aktivne vještine se otključavaju kod posebnih trgovaca – netrunnera. Kod njih se u zamjenu za novac kupuju daemoni, programi kojima na različlite načine hakiramo neprijatelje ili uređaje. Primjerice, možete uzrokovati kratki spoj u implantatima neprijatelja ili ih pak spontano zapaliti. Može im se izbrisati pamćenje kako bi prestali napadati ili čak potpuno onesposobiti oružje. Cyberpunk ovdje nudi ogromnu slobodu koja oduševaljava i automatski motivira igrače da se razvijaju i troše novac.

Drugi dio aktivnih vještina dobiva se kod ripperdocova, doktora specijaliziranih za kibernetiku. Kod njih je moguće ugraditi dodatne implantate. Oni se ugrađuju ovisno o dijelu tijela pa tako možete ojačati mišiće u nogama kako bi mogli bolje skakati ili čak imati dupli skok. Možete kupovati nove biočipove za veći kapacitet RAM-a, kako bi se efikasnije hakiralo. Možete u ruke ugraditi elektrizirane oštrice kako ne biste morali nositi hladno oružje sa sobom. Isto kao i kod netrunnera, igrače se motivira da troše novac i time kroje svoj stil igranja.

Dok svaki od tih elemenata odrađuje zadovoljavajuć posao, ondje gdje Cyberpunk oduševljava je u kombiniranju tih elemenata prema željama igrača. Ovo je jedina igra gdje ćete se osjećati kao kiborg verzija Johna Wicka. U Cyberpunku možete privremeno oslijepiti jednog neprijatelja, drugome hakirati implantat i natjerati ga na samoubojstvo, samo da bi se na prvog neprijatelja, kojemu se vraća vid, napadnete katanom i u dva poteza završite borbu.

Van borbe, questovi su povezani odlaskom od jednog do drugog kraja grada. Za putovanje su na raspolaganju auti i motocikli. Dok se motori teže kontroliraju i često ostavljaju dojam da se upravlja čamcem, auti su vrlo responzivni i fizikom podsjećaju na GTA V, što je, uspoređujući s ostalim igrama otvorenog svijeta, impresivno. Driftanje po noćnim, kišom preplavljenim ulicama Night Cityja dok se sa svih krajeva futurističkog Chevroleta širi svijetlost štop svijetla auta često se pretvara u nezaboravno iskustvo i čini istraživanje, čak i obično besciljno lutanje, zabavnim.

Gameplay Cyberpunka ima svojih problema, no sama sloboda u pristupu situacijama po pitanju stila igranja je impresivna. Igra nudi jako veliku slobodu igraču da sam kroji svoj stil igranja. Nakon više desetaka sati, mogu reći da je ta sloboda upravo ono što svaki sukob čini interesantnim. Borba mi i dalje nije dosadila i ne vjerujem da hoće.

Naracija i gameplay su dvije izuzetno kompleksne stavke Cyberpunka o kojima bih mogao pisati čitav roman te smatram da su zaslužile vlastite posvećene članke. Trenutno palim Cyberpunk i vraćam se u Night City. Uskoro se ponovno čitamo u FFA recenziji. Do čitanja!