Otimači još jednom nude nešto drugačije, ovoga su puta sva trojica odlučili recenzirati isti film, “Jagten aka The Hunt”, a jedan od njih pogledao je i čarima alkohola te film recenzirao intoksiciran.
Jagten aka The Hunt
Danski režiser Thomas Vinterberg široj javnosti postao je poznat ’98. godine prošlog stoljeća svojim filmom „Festen“ (engl. „The Celebration“), ujedno i prvijencem avangardnog pokreta „Dogme 95“ (hrv. „Dogma“), kojeg je započeo s kolegom Larsom von Trierom. Cilj „Dogma“ pokreta bio je vratiti jednostavnost u filmsku produkciju, te ju osloboditi od ikakvih dodatnih dorada u postprodukciji. Prirodna rasvjeta, nepostojeća kolor korekcija, dijegetska glazba, korištenje kamere iz ruke te odstupanje od striktnog držanja jednog žanra samo su neka od pravila, tzv. zavjeta, kojih su se filmaši morali držati. Godinama kasnije, nakon što je ideja u Vinterbergu ključala više od desetljeća, 2012. pojavio se „Jagten“, svijetu poznat pod imenom „The Hunt“. Vinterberg se ovim filmom još jednom vratio na temu zlostavljanja maloljetnika, ali ovoga puta s potpuno drukčijim pristupom.
CroZac_Drake
„Jagten aka The Hunt“ prodrmao je filmsku industriju 2012. godine i odmah se potencirao kao jedna od boljih drama koju smo imali prilike gledati. Četiri godine kasnije drago mi je vidjeti kako se film i dalje odlično drži, a emotivni udarac koji nosi i dalje udara snažnije od bilo koje šake.
Rado se uvijek prisjetim prvog gledanja ovog filma jer rijetko me koji film toliko potresao i ostavio tako snažan dojam na mene, onaj emotivni naravno. Postoje filmovi koji će vas inspirirati, ali isto tako i oni koji će prodrmati svaku stanicu u vašem tijelu. Kao što možete zaključiti, „Jagten“ je ovaj drugi.
Ono što ovom filmu omogućava da bude takav zasigurno je činjenica kako se radi o danskom filmu. Općenito se europske kinematografije ne libe prikazati neke malo osjetljivije, degutantnije i općenito ekstremnije situacije, odnosno priče, a upravo to ovom filmu pridodaje na dojmu kojeg posjeduje. Tako na početku pratimo prilično spokojnu priču koja čim pruži glavnom liku veliku nadu, trenutak kasnije apsolutno je krši i gazi po njoj kao posljedica određenih događaja u filmu.
Režiser Thomas Vinterberg fantastično predočava koliko malo je potrebno kako bi se život jednog čovjeka nepovratno uništio, a pokretač svega u ovom je slučaju jedna jedina laž. Gnjusna laž koja će izazvati osudu čitave zajednice ka glavnom liku, čovjeku srednjih godina, Lucasu kojeg je genijalno skinuo Mads Mikkelsen u ulozi koja mu je obilježila čitavu karijeru. Njegov lik nije od puno riječi, ali zato svojim ekspresijama i očima Mads nudi mnogo više nego neki drugi sa svim dostupnim asortimanom mogućnosti. Mikkelsen je dokazao kako je sposoban kanalizirati sve vrste emocija kroz vrlo minimalistički pristup i potvrdio kako se radi o jednom od kvalitetnijih glumaca današnjice. Odlična sporedna postava likova dodatno potpomaže ili bolje reći odmaže glavnom liku, a pri tom neki poput Marcusa (Lucasovog sina) daju fantastične izvedbe i u određenim scenama izvlače iz vas dodatne emocije.
Pojedine scene, na trenutke iznimno su teške za gledanje, kako zbog dijaloga tako i zbog situacija u koje će zajednica natjerati Lucasa, a pustite li koju suzu na ovaj film nitko vam neće ništa reći.
Da situacija bude još bolja, film izgleda predivno. „Urbane“ lokacije, način snimanja i odlična paleta boja upotpunjuju dojam, a scene u šumi izgledaju spektakularno. Sam način snimanja dopušta glumcima da pokažu sve svoje vještine čestim close upovima, a ako bih morao cjepidlačiti, kao jedinu zamjerku naveo bih rad kamere koji na trenutke izgleda kao da se radi o mockumentaryju. Oni koji su upoznati sa žanrom znat će o čemu govorim.
Neću duljiti, za kraj bi samo istaknuo kako bi ovaj film trebali pogledati svi, a dojam koji će ostaviti na vas zasigurno će zauvijek ostati s vama. Ako tražite kvalitetnu dramu, nešto bolje od „Jagtena“ teško ćete naći.
ELECTRONICUS
Klara, zašto si to učinila?
Radnja filma smještena je u mali idilični danski grad, čije se stanovništvo međusobno uglavnom dobro poznaje te u komuni vlada prijateljska atmosfera. Protagonist filma, Lucas (Mads Mikkelsen), radi u vrtiću s djecom predškolskog uzrasta. Već u početku filma možemo ga vidjeti kako ima prijateljski odnos s Klarom, kćeri njegova najboljeg prijatelja. Dok su njeni roditelji zauzeti, on ju prati od škole do doma i od doma do škole, što Klara posebno voli jer se tad ima priliku poigrati s njegovim psom Fanny. Klara odaje gotovo neprimjetan dojam da nešto nije kako treba te ju se u nekoliko navrata može vidjeti zatočenu u vlastitim mislima. Ključan trenutak je onaj kad joj njen brat Torsten i njegov prijatelj pokažu seksualni sadržaj na tabletu. U Klari se počinju javljati do tada njoj nepoznati osjećaji, ona ne zna opisati što je vidjela. Ubrzo nakon tog incidenta, tijekom igre u vrtiću, ona poljubi Lucasa u usne, a u kaput mu ubaci poruku sa srcem. Kad ju Lucas upozori da takve poljupce ostavi za svoje roditelje te ju upita je li mu ona ubacila srce u kaput, ona sve negira. Klara se osjeća neshvaćeno, u njoj rade emocije koje nikad prije nije imala, ali ne zna ih komunicirati. Poprima defenzivan stav te ju to dovodi do samog zapleta priče kad učiteljici govori da ona i Lucas više nisu prijatelji. Počinje s klasičnim dječjim vrijeđanjem, poput „on je ružan, „on je glup“, ali ono što je neobično jest spominjanje da je vidjela Lucasa golog. Detalji koje opisuje su očigledni opisi onoga što je vidjela na tabletu. Ta ju slika i dalje proganja. Klara zna da laže, ali ona to radi iz prkosa prema Lucasu; uvrijeđena je njegovom prethodnom reakcijom te ne razumije zašto to što je napravila nije ispravno. „Šmrc i usta u stranu“ – klasična je to njena mimika svakog puta kad nešto nije u redu. I tako od sitne pahulje, jedne male dječje laži nastale iz spleta kontradiktornih osjećaja, biva pokrenuta nezaustavljiva lavina koja Lucasa dovodi na rub društvenog života.
Svi protiv jednog, jedan protiv svih
Vinterberg ni u jednom trenutku ne taji da je Lucas normalan čovjek, zbog čega i postoji cijela narativna linija s njegovom ljubavnicom. Mi znamo da je on nedužan pa nam osjećaji nisu podvojeni, za razliku od likova u priči. Film u jednoj sceni prikazuje Klaru i Torstena kako postavljaju božićne figurice. Torsten Klaru pogleda i odjednom brizne u plač (ovaj trenutak je moguć nagovještaj da je Torsten svjestan da je on potencijalni uzročnik cijele situacije). U jednom trenutku ju upita „Gdje ćeš staviti ovu figuricu?“ – Klara malog Djeda Božićnjaka postavi iznad sviju, na obližnje brdo „odakle ih sve može promatrati“ – na što Torsten postavi novi upit – „Ne bi li se on trebao pridružiti ostalima?“. Upravo ovo je dilema koju je prošla svaka osoba prije nego što je bila pritisnuta od društva i okrenuta protiv Lucasa. Poruka filma nije da ljudi trebaju biti oprezniji sa svojom djecom radi prijetnji pedofila iz sjene, već ta da se društvo toliko počelo bojati ovoga problema da će radije i žrtvovati nedužnu osobu te uništiti njen život i živote cijele njene porodice, nego riskirati da se nešto loše dogodi njihovoj djeci. Ljudi u filmu postupaju iracionalno, moglo bi se reći i životinjski, te pravdu žele provesti na vlastiti način. Prva pogreška bila je ta što je učiteljica kojoj se Klara povjerila, umjesto da je odmah zvala policiju, sve prenijela roditeljima, time započevši masovnu histeriju, a slučaj prepustila dječjem psihologu upitnih kvalifikacija, koji je očigledno od Klare izvukao ono što je on htio, davajući joj opcionalne odgovore u trenucima kad nije znala što reći („šmrc i usta u stranu“) te sa smiješkom klimajući glavom svaki put kad bi ju naveo da prizna Lucasov zločin. Klara zna da nešto nije kako treba i da bi Lucas mogao upasti u probleme, ona želi pobjeći, želi da se cijela situacija zaboravi. Ali sad je prekasno. Tijekom filma, Klara u više navrata odraslima govori kako se „ovo nikada nije trebalo dogoditi“, ona priznaje svoju laž, no sve se dodatno počinje komplicirati kad roditelji to protumače kao njeno nošenje s posljedicama šoka te joj čak objasne da je u redu da se tako osjeća, time i nju samu navodeći da posumnja u Lucasa.
I od toga trenutka, Lucasov život više nikada neće biti isti
Na kraju, pedofilija nije glavna tema ovoga filma per se, već je ona alat pomoću kojeg je Vinterberg želio prikazati taj sukob između pojedinca i razjarene mase, kad histerija oduzme sposobnost donošenja racionalnih odluka. Cijeli film bio je prožet kritikom pravnog sustava i sirove ljudske prirode. Posebno valja istaknuti nevjerojatnu glatkoću prijelaza i rasta tenzija, gdje je svaki, isprva nebitan akt, kasnije preokrenuo sve naglavačke. Emocionalna snaga koju ovaj film posjeduje zaista je impresivna – onaj osjećaj probadanja u želucu sve govori. Ovaj film, koji će u budućnosti vjerojatno postati jedan od klasika, itekako vrijedi pogledati.
Blade
Sta je toi usvtari huntn, hubt je filmj u kojennj glumi mjjads mijekksnen i on je ko neki top koji zici neko dosandi zivot. Uglavbom frwajer je sam i neki ue uciteklj il neki jurac neznam kako fubnxuionira sisfeem skolstva u sknadinhaviji i neznan ko bi zaposkio hanihbala medju dicu al njuihov problrem. Dobar covjek je on i eve bi bikoo suoer al onda ga pocnu jebat jer jeka mala jede govna i onda ga nelovle. I posranu stvari zajebene.
Filmu je dosta zajevneban i rezak i navi se osjeltjivm temama koje nisu bas ono johoho iden gledat filn. Ustvaru je gu rijec kako iu sitnuh stvari se stviurli populizak i linc mafija kojz boli ukurac jrl nesto je tako il nijhe. Kongod da je rezira ovaj gilm ga je dobro raziro. Mislin ja sab film vec gleda prije i znanb ja da film jebe mamr i znan ocemu se radi pa san ga gledo ovaku pijan. Tolku je mocan glumacjki i po pricici kako to sve iugzleda ono svjretla sjene kameta rakurs petspektive da cak i kadd zaspes na 20vminuta i probudite jeri je bilo glansno u sslusalicama vidis sceno i kazes o jebote bog pa nemojte na madsa jadan covik.
Ovako je sve započelo i za našeg Bladea.
Mads je glumac tu nqjbolji nema dalje gledas njrga i kauzes jebomenenpas pa evo knedla mi ugrliu kako bi jabtu reagioro. Jako je sve i panmentno napisano i sfenarij je sve na dvijetu i ko oce dramu sa utjecajenbnajjacin zabdanasnje drustvo nek fleda ovo. Meni ue bilo napeto u zajebno doknsan spavova kamoli bi bilo da san ostau budan.
Ultimativnu zalkjucak ie da su dica govna, ljudi supci a madso bog otac i treba je svih p9jest. 20/10 film gldaj ga vec danas !!!