Otimači izgubljenih ekrana: Epizoda #19 – Glupe premise, dobri filmovi

Koliko puta vas je neki naizgled glup film pozitivno iznenadio?

Nakon male pauze Otimači su se vratili, no razloga za pauzu itekako je bilo. Naime, kroz ovaj period odmora razmišljali su o filmovima kojima je premisa u najmanju ruku bedasta, ako ne i poprilično glupa, a koji su ih ipak na ovaj ili onaj način zabavili. Što je to za ELECTRONICUSA, Bladea i CroZaca dovoljno glupo, ali opet dovoljno dobro, pročitajte u nastavku članka.


Gods must be crazy

Otkrivši novu tehnologiju u vidu boce Coca-Cole, član jednog bušmanskog plemena odnosi je svojim ljudima. Nitko nije znao čemu taj neobičan predmet služi ni odakle je došao (naime, netko ju je bacio iz aviona), pa su pretpostavili da je to dar samih bogova. Boca je našla brojne primjene – od oružja do glazbenog instrumenta. No bogovi su poslali samo jedan primjerak. U plemenu je nastala pobuna jer je svatko bocu želio za sebe. Da bi riješili ovaj problem, protagonist filma poslan je na put do ruba svijeta kako bi se riješio njenog prokletstva. Na putu susreće niz ekscentričnih pripadnika bijele rase od kojih svaki predstavlja drugačiji pogled prema tehnologiji i modernizaciji. Film je zapravo alegorija koja prikazuje utjecaj tehnologije na društvo, a do danas je postao kultni favorit u cijelom svijetu.

– ELECTRONICUS

Face/Off

Netko u Hollywoodu je pomislio da je pametna ideja u film u kojem ste Johnu Woou, pioniru kaotične akcije, dali potpunu kreativnu slobodu ujedno ubaciti i dvije glumačke tempirane bombe, Nicolasa Cagea i Johna Travoltu. Face/Off je bio komercijalni i kritički hit, ali kada danas malo bolje razmislimo o toj premisi, ona stvarno nema nikakvog smisla, no i dalje se radi o iznimno voljenom filmu. Krenimo s onom osnovnom premisom, a ta je da nakon neke početne akcije, oko koje ne trebamo potrošiti sada previše riječi, dolazi do situacije da kirurškim putem John Travolta, FBI agent, uzima lice Nicolasa Cagea, terorista i sociopata, dok Nic Cage uzima lice Travolte. Ono što je suludo u premisi je to da nitko nije prepoznao kako se radi o dvije potpuno različite fizionomije čovjeka. Mislim jebemu, Nic Cage kao Travolta ide ševit njegovu ženu i njoj ništa nije čudno na tijelu, točnije na penisu?  ALI, i takva aljkava premisa pada u vodu kada se pogledaju akcijske scene u tom filmu i kada se pogleda kako su odglumili Travolta i Cage. Oboje su bili upravo ono što želimo od njih, pogotovo Cage, i očito su i publika i kritika znali to cijeniti u svoje vrijeme.

– Blade

Deep Blue Sea

U moru (see what I did there) filmova o krvoločnim morskim psima koji trgaju ljude kao novine odlučio sam se za ovog zato što mi je možda ostao i najviše urezan u pamćenje. Realno gledajući, svi ti filmovi imaju pomalo glupu ideju, ali iz nekog razloga funkcioniraju… Ili su funkcionirali. Danas su postali ridikulozni s pretjerivanjima, ali prije su to bili i više no pristojni filmovi. Pazite sad ovo, grupica ljudi traži lijek za Alzheimerovu bolest na postaji usred ničega, a da stvari budu bolje tamo su tri inteligentna morska psa koja će se „pobuniti“ i krenuti izazivati kaos. Dodajte na to likove poput Thomasa Janea, Samuela L. Jacksona i valjda najbolju ulogu LL Cool J-ja u njegovoj karijeri i imate recept za odlično provedenih nešto više od 100 minuta. Definitivno jedan od filmova kojeg sam kao klinac najviše puta gledao tijekom svih silnih repriziranja na kanalima poput Nove TV i nikad mi nije dosadio.

– CroZac_Drake

Scott Pilgrim vs. The World

Da bi osvojio djevojku iz svojih snova, Scott Pilgrim mora poraziti njenih 7 bivših u borbi do smrti. Zvuči kao premisa nekog trash filma, ali u ovom slučaju zapravo se radi o odličnoj akcijskoj komediji Edgara Wrighta. Budući da je Scott u duši veliki gejmer, tako su i njegovi okršaji s bivšima prepuni znanstveno-fantastičnih efekata kakvi se mogu vidjeti samo u videoigrama, a treba naglasiti i da je Michael Cera za tu ulogu bio pun pogodak. Ovaj visoko stilizirani film možda nema najpamtljiviju priču, ali njegovi vizuali, oštri rezovi, zvučni efekti i klasična “Wrightovska“ komedija zasigurno će svakome pružiti dobru dozu zabave.

– ELECTRONICUS

Crank

Na prvu je djelovalo kao još jedan tipični Jason Statham film, ali Crank je suluda zabava s premisom dovoljno ludom i za Stathama. Ukratko Jason je plaćeni ubojica koji radi za neki krimi sindikat bla bla i u jednom trenutku ga sjebu i putem injekcije ubace u njega sintetičku drogu od koje će umrijeti ako mu adrenalin ne bude na visokoj razini. Tada Jason radi ono što radi najbolje, mlati gangstere, mlati policajce, uzima drogu, jebe na javnim mjestima. Da, sve to samo kako bi mu srce što brže pumpalo.  U principu radi se o Brzini, samo glavni pokretač akcije nije autobus koji vozi Sandra Bullock, već glavom i bradom Jason Statham. Jednostavno se radi o kompletnom kaosu na ekranu koji ni u jednom  trenutku ne staje i samim time zabavlja kroz čitavo svoje trajanje. Koncept filma zaboravljamo u roku odmah, bitno je da Jason trči, mlati i jebe.

– Blade

Zombieland

Recite što želite, ali „Zombieland“ bez ikakve dvojbe ulazi na sam vrh svog žanra. Jedan od rijetkih filmova koji je na tako dobar način uspio iskombinirati komediju s horor elementima i koji je zapravo svjestan onoga što želi biti i gura to do kraja. Nešto slično kao i „Shaun of the Dead“, ali ovaj mi je film ipak ostao u nešto boljem sjećanju. Mladić koji želi do svoje obitelji u Ohio, sestre u potrazi za zabavnim parkom i što je najbolje od svega, Woody Harrelson u potrazi za posljednji Twinkijem na svijetu udružit će snage i prokrčiti svoj put kroz zombijima infestiranu Ameriku. Dodajte na sve ovo odličan humor i nezaboravne scene poput one s Billom Murrayom, klaunom u parku… sad se i meni gleda film ponovo.

– CroZac_Drake

Kung Fury

Godina je 1985., a najopakiji policajac i borilački umjetnik u Miamiju poslan je u prošlost kako bi eliminirao negativca koji je promijenio svijet – Kung Fuhrer Hitlera. Ova 30-minutna YouTube senzacija djelo je švedskog režisera Davida Sandberga, a u svakom kadru trudi se biti over-the-top koliko god je to moguće. Film je parodija na akcijske američke filmove iz 80-ih, a za budžet od nekih 600 000 dolara produkcija je fantastična. Prepun borbe prsa o prsa, pucanja, eksplozija, ali i humora koji je svjestan samoga sebe, film valjda sadrži više zelenog platna od Marvelovih blockbustera, a ako je potrebna doza nostalgije, svakako ga vrijedi pogledati.

– ELECTRONICUS

Warm Bodies

Pomalo sam i iznenadio samog sebe što sam se uopće odlučio pogledati ovaj film s obzirom na to da sam mislio da se radi o nekakvom Twilight proljevu. Na papiru i izgleda tako, samo što glavni lik nije vampir nego zombie kojeg eto privlači neka ženskica i koji u jednom trenutku ubije njenog dečka, pojede mu mozak, pa pridobije njegove osjećaje zbog kojih ga ta ženskica još više privlači. Eh da, i to ga polako pretvara u čovjeka i negdje je u toj priči još i drugi oblik zombija koji su čisti kostur jer više nemaju ni trunčice ljudskosti u sebi pa su odbacili sve svoje meso sa sebe. Samo čitanje ovoga postavlja mnoga „koji kurac“ pitanja iznad glave, pogotovo što se u svemu tome krije i romantična komedija, no na neki način je sve funkcioniralo poprilično solidno. Koncept vraćanja zombija u život je ispao simpatičan, našla se pokoja zanimljiva akcijska scena, humor i odnos glavnih likova je čak bio relativno ok i na kraju se dobio jedan glupo kenjasto simpatični film s primjesom akcije. „Still a better love story then Fifty Shades of Grey.“

– Blade

The World’s End

Dvoumio sam se između „Hot Fuzza“ i navedenog naslova i iako mi je „Hot Fuzz“ bolji film, samu premisu ne mogu nazvati „glupom“ te je stoga ipak pao izbor na „The World’s End“. Pet prijatelja na nagovor jednog od njih kreću na put ispijanja piva u dvanaest barova kako bi dovršili posao koji su započeli prije dvadeset godina. Osim što je već i ova premisa sama po sebi prilično ridikulozna, ono što će se dogoditi nešto kasnije u filmu točka je na i. Obrana svijeta ostat će na njima, a avanture u koje će se upustiti zabavit će vas i na trenutke dobro nasmijati. Odlični likovi, akcija na koju smo navikli od dvojca Pegg/Frost, odlični dijalozi i totalno over the top priča najjači su aduti finalnog dijela Cornetto trilogije.

– CroZac_Drake