Kada već školarci ne čitaju lektire, možda da gledaju filmove?
Mnogi će se osnovnoškolci i srednjoškolci složiti da je čitanje lektire jedna od najdosadnijih obaveza koje imaš tokom svog obrazovanja. Čak i prije interneta su postojali razni vodiči za lektire kojeg su učenici koristili ako im se ne bi dao čitati tamo neki Junak našeg doba ili Posljednji Stipančići. Kasnije kada odrasteš i kada se eventualno uhvatiš neke knjige koja ti je nekoć bila lektira, shvatiš da si trebao to možda i ranije pročitati, a da ne govorimo o tome koliko još jače shvatiš tu istu činjenicu kada u nekom razgovoru ili prilikom rješavanja nekog kviza ne znaš beknuti o nekoj knjizi. Da se razumijemo, nisu vjerojatno sve knjige remek-djela, ali ipak bi bilo OK znati reći barem riječ dvije pa makar bile tko zna koliko grozne. Slično vrijedi i za filmove.
Otimači su ovoga tjedna za vas izdvojili 15 filmova za koje oni smatraju da bi trebali biti lektira kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Kao što smo napomenuli, ovdje se ne radi o listi najboljih filmova niti o najdražim filmovima autora, već su jednostavno izdvojeni filmovi za koje Otimači misle da bi se u nekom periodu u školama trebao izdvojit koji sat pred ekranom. Profesori diljem Hrvatske, bacite oko na listu i pročitajte zašto biste svojim učenicima trebali pustiti nešto od navedenoga.
1. Inside Out (2015)
Jedan od najboljih animiranih filmova u novije vrijeme, po mom osobnom mišljenju i uopće, definitivno zaslužuje mjesto kao školska lektira. Sreća, tuga, ljutnja, čitava lepeza emocija te sukob među istima su nešto s čime se bore i odrasli, a kamoli ne mlađi. Inside Out prikazuje na jedan fantastičan način putem sjajne animacije da je u redu osjećati se onako kako se osjećate te kroz jednu sjajnu priču uči ne samo klince odrastanju, već i tinejdžere, mlade ljude, roditelje te stare ljude kako se nositi s nekim stvarima kroz život ili na koji način pomoći svojoj obitelji, djeci ili prijateljima kada su i oni u problemu. (Napisao: Blade)
2. The Wizard of Oz (1939)
Ima nešto u toj Dorothy i zle vještice zbog čega vrijedi gledati osnovnu borbu dobra i zla kroz ovaj film. No izuzev same Dorothy i vještice, jednako važni su i likovi strašila, limenog čovjeka i lava koji traže mozak, srce i hrabrost. Putem njih se saznaje da te neke kvalitete koje oni traže da im drugi dodijele, ustvari imaju i oni sami u sebi od početka. Tih nekoliko vrijednih lekcija o nesebičnosti i dobroti, kao i činjenica da više vrijedi lijepa riječ i društvo najbližih nego li trčanje za priznanjem od nekog nepoznatog su okosnica filma. Osnovne škole znaju često voditi djecu na lutkarsku predstavu Čarobnjaka iz Oza, no ako se ne može na predstavu, film će itekako poslužiti svrsi, a njegova starost ne predstavlja nikakav problem. (Napisao: Blade)
3. March of the Penguins (2005)
Priroda je stvarno fascinantna stvar i jedan od najboljih prikaza toga je ovaj Oscarom nagrađeni dokumentarac. Dokumentarci su najčešće nešto što većina školaraca preskoči ukoliko nije neko divlje naganjanje geparda i antilope na ekranu, no za ovaj bi ih trebalo posjesti. Radi se o sjajnom primjeru prikaza u kojoj smo mjeri slični sa životinjama i koliko je sve na svijetu ustvari slično, dok je paralelno prikaz i gdje se ipak od njih razlikujemo. Metafore o obiteljskim vrijednostima, indikacije o evoluciji putem prirodne selekcije i u konačnosti saznanje da su ljudi ljudi, a pingvini pingvini, sve je to moguće izvući u tih 80 sjajnih minuta. (Napisao: Blade)
4. La vita è bella (1997)
Najteži film na ovoj listi, ali iznimno značajan. Najstroži kritičari su svojevremeno prilikom izlaska filma rekli da je prefiktivan, pa čak i uvredljiv što pokušava humor ubaciti u tako tešku temu, no s vremenom se to dokazalo kao njegovom najjačom stranom. Poruka da se i u najtežim trenucima može izvući osmijeh i da kada je sve sivo se ipak može pronaći jedna zraka sunca je nezanemariva. Ne radi se isključivo o filmu o nacistima i holokaustu, već se radi o filmu o ljubavi, optimizmu, hrabrosti i snazi volje. Briljantno odglumljen i sjajno režiran, „Život je lijep“ je film koji se upravo trudi dokazati da se ne zove tako bezveze. (Napisao: Blade)
5. 12 Angry Men (1957)
Ako je La vita e bella bio najteži film na ovoj listi, ovog bi mogli prozvati „najfilmskijim“. Razlog tome je jednostavno doktorska gluma čitavog glumačkog ansambla te sposobnost filma da stvori nevjerojatnu napetost u jednoj prostoriji. Tu bi trebao biti neki prvi korak potencijalnim filmofilima da nisu potrebni meci i eksplozije kako bi se stvorila atmosfera, već da su pametan dijalog i dobra gluma i više nego dovoljni. Pouka da ne treba brzati za zaključcima i da ne treba rješavati stvari preko one stvari je jasno, ali uz to opet naglašavam, možda i zbog kratke trajnosti filma, tu se treba učiti da i jako jednostavan film može držati publiku na rubu stolice. (Napisao: Blade)
6. The Lord of the Rings trilogija
Zašto? Zato što se radi o najboljoj trilogiji koju je svijet vidio i koju će ikad vidjeti. Umjesto sistematskog prije upisa u školu, uvesti gledanje ovog remek-djela filmske umjetnosti. Ako kojim slučajem u životu imate priliku odgledati samo tri filma, upravo su ovo tri filma koja morate pogledati. Lektira za sve ljude ove planete, niste živjeli ako niste pogledali barem jedan nastavak. Ne treba dalje. (Napisao: CroZac_Drake)
7. 127 Hours (2010)
Istinita priča o čovjeku koji je 127 sati bio uglavljen u ogromnom kanjonu s kamenom koji mu je priklještio ruku. Iznimna priča o volji za životom jednog čovjeka, ali i emocijama ispunjena priča o pronalasku samog sebe. Uz to radi se o fantastičnom filmu predivnih vizuala, fantastične glazbe i punom fantastičnih scena. I da, najbolja uloga Jamesa Franca, definitivno. (Napisao: CroZac_Drake)
8. Rocky (1976)
Neću vam reći da pogledate sve nastavke, iako biste trebali, ali barem prvi dio obvezno je štivo za sve. Iako, nakon što odgledate original, teško ćete odoljeti gledanju nastavaka. Sylvester ‘Sly’ Stallone u ulozi koja ga je proslavila, ali i izvukla iz gadne životne situacije. Čovjek je za vrijeme sastavljanja scenarija živio na ulici, čak je snimao i softcore pornografiju, a nakon obasipanja novcem glavešina producentskih kuća, odbio je ogromne novce i prihvatio manju svotu kako bi mogao imati glavnu ulogu. Sve ostalo je povijest. Sam film je, diskutabilno, jedan od najinspirativnijih filmova ikad snimljen, upravo ono što treba svakom srednjoškolcu. (Napisao: CroZac_Drake)
9. The Wolf of Wall Street (2013)
Zašto? Zato što lista ne može proći bez gospodina Scorsesea, jednog od najvećih režisera svih vremena. Ne riskirajući pljuvanje odlučio sam se za film koji će se svim srednjoškolcima nedvojbeno svidjeti. Nema smisla da vam predlažem filmove poput „Taxi Drivera“ ili „Raging Bulla“ kad je ovo praktički pogodak u sridu. Nemojmo se varati, sve vas napucane hormonima zanimaju samo sise, guzice i partijanje pa evo vam jedan film koji sve to ima. Ako već morate raditi sranja, radite to barem kako spada, šmrkajući gomilu kokaina i konzumacijom ostalih droga. Najdraži film svakog pripadnika današnje „moderne“ mladeži. Stavljam ruku u vatru. Ako je sve to ipak previše za vaše mlade umove, bacite oko na „Superbad“. (Napisao: CroZac_Drake)
10. Sing Street (2016)
Još jedna univerzalna priča, ovoga puta o mladiću koji odlučuje osnovati bend kako bi impresionirao djevojku. Scena, Dublin 80-ih, ovaj film pravi je dragulj, pogotovo za sve mlade koje danas razno razni utjecaji guraju od sebe samih. Pravi primjer filma koji će vam pokazati kako je vjerovati u sebe i ne dopuštati ničemu ili nikome da vas mijenja pravi put. Koliko god to teško bilo, ne mijenjajte se radi drugih i pratite svoje snove. *end cringe* (Napisao: CroZac_Drake)
11. Aguirre, The Wrath of God (1972)
Inspiriran stvarnim događajima, ovaj film prati španjolsku ekspediciju koju predvodi ludi i nemilosrdni Don Lope de Aguirre te prikazuje njihovu borbu s džunglom i njenim stanovnicima tijekom potrage za zlatnim El Doradom. Film je ujedno i dokumentarističkog karaktera, jer nije sniman na setu, već na stvarnim lokacijama, tako da kada je u nekoliko navrata došlo do vremenskih neprilika, Herzog bi improvizirao s pričom.
Velik dio filma ekspedicija provodi na ručno izrađenim splavima, nestrpljivo iščekujući nešto što ne postoji. Aguirre zbog svoje želje za moći i bogatstvom sve više tone u ludilo te njegove odluke cijelu skupinu dovode u propast.
„Aguirre, The Wrath of God“ jedan je od najboljih prikaza psihološkog putovanja te brutalne esencije Španjolaca u njihovom pokušaju osvajanja Novoga svijeta. Ovo nije samo film koji opisuje jedan povijesni događaj, već puno više od toga. (Napisao: ELECTRONICUS)
12. Grizzly Man (2005)
„Grizzly Man“ uistinu je poseban dokumentarac i razlog zašto sam na kraju za ovu listu ipak morao izdvojiti još jedan film Wernera Herzoga. Ovo djelo opisuje istinitu priču o Timothyju Treadwellu, aktivistu za medvjede koji je svako ljeto provodio u Aljasci, okružen grizlijima, pritom snimajući svoj život i iznoseći svoje stavove koji su, kako je vrijeme odmicalo, pokazivali kako je počeo sve više tonuti u vlastito ludilo. Herzog ga je u komentaru filma proglasio talentiranim filmašem, a to dokazuju i nevjerojatni kadrovi koje je ulovio tijekom svog boravka u prirodi, uključujući i prizor kako stoji niti metar udaljen od ove goleme životinje, piskutavim glasićem joj govoreći kako ju voli.
Film se sastoji od razgovora s Treadwellovim prijateljima i obitelji te od njegovih snimaka u kojima se, među ostalim, sprijateljuje s malom lisicom te svjedoči borbi dvaju velikih mužjaka medvjeda. Timothy je stalno pozivao na očuvanje grizlijevog staništa, no on kao da nikada nije razmišljao o tome da svojom pojavom i sam ugrožava njihove živote. Ironično, Timothy i njegova djevojka na kraju su nastradali upravo od medvjeda, a posebnost ovoga dokumentarnog filma je u tome što se Herzog nije priklonio senzacionalizmu niti je želio oblikovati mišljenja ljudi o ovome čovjeku. Neki će u Timothyju vidjeti psihičkog bolesnika koji je dobio ono što je i zaslužio, dok će drugi u njemu vidjeti plemenitog romantičara. No jedno je sigurno – Timothy Treadwell pronašao je svoj put te je do kraja živio svoj san. (Napisao: ELECTRONICUS)
13. The Turin Horse (2011)
Ovaj tmuran i depresivan film prikazuje svakodnevan život mlade žene, njenog oca te njihovog konja, potpuno odvojenih od ostatka svijeta. Njihovi dani gotovo se ne razlikuju jedan od drugog. Farmer i njegova kći provode ih uzimajući vodu iz bunara, jedući krumpire i odlazeći do svog bolesnog konja kako bi ga nahranili – no on prestaje jesti. Budući da je konj jedini način za njih da dođu do grada i opskrbe se svim potrepštinama, farmer se suočava sa svojom sudbinom. Kroz čitav film gotovo da i nema dijaloga, izvan kuće kao da se priprema apokalipsa, vjetar puše sve jače i jače, a prašina koja se obavija oko njihovog imanja guši sunčevu svjetlost. Kada jednom nestane vode u bunaru i ugase se sve svijeće, oboje znaju da je sve gotovo, no otac svojoj kćeri svejedno govori: „Jedi, moramo jesti“. Bez obzira na sve, valja ići dalje, do kraja.
Ovo je jedan od onih umjetničkih filmova koji se ne gleda samo radi zabave, jer nje ovdje i nema puno. Ovaj minimalistički film od 146 minuta sastoji se od samo 30 dugih kadar-scena te pokazuje svu banalnost ovoga života, nakon što je oslobođen svog sjaja i svih laži kojim smo se ogradili kako bi mu dali neki smisao. Iz tog razloga, ovaj film pruža vrijedan pogled na svijet kakav zaista jest te je to nešto čega moramo biti svjesni. (Napisao: ELECTRONICUS)
14. Jiro Dreams of Sushi (2011)
Postoji jedan relevantan japanski koncept koji se često veže uz ovaj predivan dokumentarni film – „shokunin“, iliti konstantna težnja ka perfekciji i majstorstvu. „Shokunin“ ne opisuje samo savršenstvo tehničkih vještina, već i način razmišljanja, čovjekov modus operandi i naposljetku, vlastiti karakter. Upravo je Jiro u ovom smislu dobar primjer „shokunina“. Ovaj 86-godišnjak još uvijek se svakoga dana budi i odlazi na posao. On to ne radi zato što mora, već zato što on to želi. Jiro je majstor u pripremanju sushija i najstariji posjednik sve 3 Michelinove zvjezdice, nagrade namijenjene samo najboljim restoranima. Mogli bi se zapitati kako to da tako jednostavna hrana kao što je sushi – komadić ribe na kugli riže – može biti vrijedna takve nagrade. I upravo je u tome bit ovoga filma. Priprema ovoga naizgled jednostavnog jela Jirov je životni poziv te, iako je on u svojoj, nazovimo ju umjetnosti, najbolji na svijetu, Jiro i dalje tvrdi da može bolje. Perfekcija za njega nije dostižna, no on joj se svakog dana pokušava još malčice približiti.
Glavne teme ovoga dokumentarca su ustrajnost, fokusiranje i žrtvovanje za ostvarenje svoga cilja. Prisjetimo se rečenice koju je jednom izjavio Bruce Lee: „Ne bojim se čovjeka koji je vježbao deset tisuća različitih udaraca jednom, već onoga koji je vježbao jedan udarac deset tisuća puta“, kao i jednako vrijedne izjave iz drugog svijeta, one od Sergeja Rahmanjinova: „Glazba je dovoljna za čitav život, ali život nije dovoljan za glazbu.“ Apsolutno i cjeloživotno prepuštanje jednoj malenoj stvari u ovom svijetu dovodi do velikih rezultata. Jiro je odabrao sushi, a na vama je da pronađete nešto za sebe, i kada to jednom pronađete, date sve od sebe i pokušate doseći vrh. (Napisao: ELECTRONICUS)
15. The Lady in Number 6: Music Saved My Life (2013)
Ovaj kratkometražni dokumentarni film od 40-ak minuta bavi se životom Alice Sommer, najstarije živuće osobe koja je preživjela holokaust te kroz razgovor s njom i njenim prijateljicama pokazuje što znači imati pozitivan pogled na život i snažan karakter. Sve tri žene su bile glazbenici te je to jedina stvar koja ih je spasila od neizbježne smrti prilikom Drugog svjetskog rata. U nacističkim kampovima zbog znanja instrumenta omogućeno im je da sviraju te, kako je Alice izjavila: „Ako možemo svirati, ne može biti toliko loše“. Alice je imala život teži nego što mnogi danas mogu zamisliti, ali je unatoč tome, zadržala svoj vedar duh i optimizam. Osim povijesne priče, glavna tema filma je i moć klasične glazbe. Alice govori o svojim herojima, Beethovenu, Chopinu, Brahmsu, Schubertu, Schumannu i o tome koliko su joj oni pomogli u najtežim trenucima.
Kako je jedan od režisera napisao: „Djeca diljem svijeta odrastaju uz superheroje, a ono što ih mi, kao roditelji, moramo podsjetiti jest to da dokumentarci prikazuju priče o stvarnim superherojima. Superheroji su bazirani na velikim ljudima, na stvarnim ljudima poput Alice Herz-Sommer.“ Zbog toga je ovaj iznimno vrijedan dokumentarac svojevrsni podsjetnik na ono što je bitno na ovom svijetu, te bi ga svatko trebao gledati svaki put kada misli da mu je teško u životu. (Napisao: ELECTRONICUS)