Community recenzija | Tom Clancy’s The Division – Last Stand DLC

Prije nekoliko dana svima nama dragi studio Massive izdao nam je zadnju ekspanziju za The Division pod nazivom Last Stand, kao zadnji pokušaj da povrati davno izgubljenu bazu igrača koja je pala sa sto na svega njih par tisuća.

Ekspanzija Last Stand sama po sebi nije pretjerano zanimljiva i nije ništa novo što se tiče sadržaja, osim prelijepo dizajniranih novih dark zona 07-09 (DZ North) koje su za svaku pohvalu što se tiče veličine prostora, lokacija, podzemlja i krovova zgrada. Ona je duplo veća nego sve prijašnje zone, ali opet se radi o običnom modu dominacije koji nam je prodan pod ekspanzijom, a takav način igranja prisutan je godinama u raznim pucačinama iz prvog lica, tako da vam to neće biti ništa nepoznato, čak i ako prvi puta ulazite u svijet The Divisiona.

Novi Dark Zone dvostruko je veći od ostalih.

U novom Dark Zoneu je akcija

Objektiv ili misija ovog moda, ako odlučite pristupiti Last Stand modu koji se pokreće iz Terminala (baza ili okupljalište igrača), je da dva tima od 4 igrača “surađuju” kako bi osvojili i kontrolirali tri točke i uploadali imaginarne podatke do pobjede. Iskreno, suradnja između igrača ne postoji da bi zbog nje ovaj mod predstavljao nešto drugačije od klasične dominacije i običnog napucavanja, nego tko će imati veći killstreak tj. omjer kill/death ratio i doći što prije do 15 tisuća bodova ili dok vrijeme ne istekne.

Prilikom pokretanja runde svaki team kreće s jedne strane i kreće u zauzimanje točke A,B ili C koje se mogu učvrstiti uz pomoć nove valute u igri, SHD Tech, koju zarađujete ubijanjem prisutnih NPC frakcija i ubijanjem protivničkih igrača po zonama gdje se bitka odvija. Valuta se može trošiti na automatske turrete koji brane vašu startnu točku, na taktički boost za bodove i na pulse turret koji otkriva igrače na mapi u određenom radijusu. Nagrade poslije svake runde su kutije s opremom i oružjima koje je ionako dostupno u bilo kojem dijelu igre, tako da ovaj mod nitko neće igrati radi toga. Problem nastaje jer se odmah gubi bilo kakva raznovrsnost buildova u igri i uzima se Damage Dealer build koji nanosi najviše štete protivničkom igraču, a sve ostalo pada u vodu. Igra sama po sebi nudi izbor od četrnaest setova, zlatni gear i egzotičnu opremu koja se može iskoristiti u kombinaciji s bilo kojim setom, ali na kraju se sve svede na isto – Damage Dealer. Velika promjena koja se dogodila u igri nakon dugo vremena linearno je skaliranje skill powera (jedan od glavnih atributa u igri) do određene granice, pa se pojavljuje i skill build koji je više kao neki način varanja u igri. Tako vam se s dva skilla, poput kombinacije Seeker Mine i malog vatrenog topa, nitko ne može približiti jer, bez obzira na dobro optimiziran build, bilo koji od ta dva skilla istopit će vas u sekundi i veoma brzo ćete ležati u snijegu. Upravo ovdje leži najveći problem – užasno loše balansiranje oružja, skillova i opreme.

Korisno je oživljavanje, kad funkcionira, naravno.

Borba sama po sebi izgleda jednako kao i u svim prijašnjim dodacima i zakrpama te je daleko od cover based shootera kako nam je to massive prezentirao od prvog dana izlaska. Svaka se borba nakon par minuta uvijek odvija na istom mjestu kod točke B, gdje se stvara užasan kaos, pa se uopće ne zna tko po kome puca, dok ostatak ogromne mape leži neiskorišten. Ostali problemi koji se vuku od dana izlaska igre su lag liječenja, nemogućnost oživljavanja, nefunkcionalnost određenih skillova, diskonekcije, razne greške i hrpa drugih problema koje ne moramo posebno isticati jer bi popis bio predugačak. Najveći minus u zadnjoj ekspanziji je nemogućnost komunikacije s drugim timom koji se bori na vašoj strani gdje bi trebalo “surađivati” na putu do pobjede, baš kao što je bilo naglašavano za ovu ekspanziju.

Hoće li noviteti vratiti igrače?

Dodatni sadržaj zakrpe 1.6 donosi nam i jednu novu misiju (incursion), Stolen Signal, koja je najbolja od njih četiri koje imamo na raspolaganju. Ona donosi legendary težinu nekih od misija koje smo imali i prije, a razlika je u neprijateljevoj “pametnijoj umjetnoj inteligenciji “, količini energije i štete koja nam se nanosi (notorna 1.3 zakrpa) te vrsti neprijatelja koja oponaša stil igre pravog igrača. Tu su i ljestvice u dark zoni na kojima se bilježi svaka vaša radnja te se dobivaju nagrade u obliku opreme koja nam ionako ne treba, a sve ovisi o vašem uspjehu, tj. vremenu koliko ćete posvetiti skupljanju istih stvari. Treba napomenuti da su u igru uvedene mikrotransakcije koje ne utječu na ostatak igre i zasad su na kozmetičkoj razini. Radi se o mogućnosti kupovanja odjeće, boje određenog dijela opreme i nezanimljivih emotikona, što ne znači da nekada neće biti promjena i oko toga. Postoji kontaminirani event gdje nam se dodjeljuje ograničeni broj minuta da ubijemo određenog neprijatelja duboko u podzemlju, budući da nam takav event ne dopušta duže zadržavanje na toj lokaciji radi nivoa radioaktivnosti. Naravno, dobili smo i redizajnirana egzotična oružja (named weapons) koja su bila nezamjetna od prvog dana igre osim jednog, ali sada su postala pravi hit među igračima radi svojih unikatnih talenata, pa konačno i djeluju kao neka egzotika.

Kao i do sad, lokacije i atmosfera zaslužuju samo pohvale.

Sve u svemu dalo bi se još jako puno pričati o nedostatcima igre, problemima i svega što smo mi igrači od prvog dana prošli s Ubisoftom i studijem Massive kroz ovu dugu godinu dana od izlaska igre, ali neka, to ćemo ostaviti za drugi put jer je ionako najavljen year 2 sadržaj (novi gear score, pa nas opet čeka skupljanje svega ispočetka). Massive je dao strašno malo informacija o tome što nas čeka i to je strašno razočaralo cjelokupnu publiku. Razočaranje je otišlo do te granice da najpoznatiji igrači naše drage igre stavljaju igru na pauzu, osim onih pravih fanatika, jer im je dosta ne slušanja igrača i želja za popravljanjem nekih stvari. Bez obzira na sve gore navedeno The Division smo zavoljeli, utrošili tisuće sati na ekipno igranje, živciranje, svađe, smijeh, zabavu, neprospavane noći i sklapanje novih prijateljstva uz jednu od najboljih atmosfera koju nam neka igra pruža. The Division će nam svima ostati u pamćenju za sva vremena, pa mi je osobno krivo samo tako gurnuti igru na policu u zaborav.