Recenzija | Divinity: Original Sin 2

„Ostavite svaku nadu da ćete ovu igru brzo završiti.“ – neimenovani gamer.

Pisanje o Divinity: Original Sin 2 je zapravo prilično nezahvalan posao. Prvi Divinity: Original Sin izašao je sredinom davne 2014. na PC-ju i jednostavno ostavio bez daha kompleksnošću borbenog sustava na poteze, zapadnjačkim štihom, ugođajem mističnih srednjovjekovnih vremena ispunjenih magijom, ali i dugačkom kampanjom koju ste čak mogli kooperativno prelaziti u slučaju da ste našli sebi jednakog RPG manijaka. Godinu dana nakon toga igra se u poboljšanom i proširenom izdanju proslavila i na konzolama, ponajprije zahvaljujući izvrsnoj i kontinuiranoj podršci studija Larian, koji je na kraju donio čak i sinkronizirane dijaloge, prilagođene kontrole i izbornike, kao i pregršt drugih manjih promjena.

Danas, nešto više od tri godine nakon prvijenca u moje ruke (točnije na HDD, heh) došao je nastavak. Očekivanja su bila velika i mogli bismo reći da je igra teško, ako uopće, mogla razočarati. Pa, je li to doista slučaj ili se Larian negdje putem pogubio, nastojeći ponuditi još grandiozniju RPG avanturu? Ajmo probati s analizom.

Svaki novi početak je težak, posebno kad si robijaš

Da, dobro ste čuli (u slučaju da pratite situaciju oko igre), Divinity: Original Sin 2 se nastavlja stoljećima nakon prvog dijela i mogli bismo komotno reći da je ovo novo poglavlje koje nema suviše neraskidivih poveznica s prvim dijelom, a koje bi igrači trebali znati kako bi u potpunosti uživali. Pa ipak, neki „posebni“ likovi su opet tu, mitologija Divinityja je i dalje bitan segment priče i, kako ćete saznati, nije sve tako kako se na prvi pogled čini.

Štoviše, bit će tu i šekspirijanskih obrata, namjerno neželjenih situacija koje ne možete promijeniti koliko god se trudili, ali i mogućih izdaja. Budite spremni na sve jer Divinity nije igra koja se uvijek ponaša vodeći se željama igrača.

A sve je počelo tako nekako klišejasto i, usudio bih se reći, u izvornom Bethesdinom stilu. Naime, nalazite se u vrijeme protjerivanja i tamničenja svih onih koji imaju mogućnost korištenja i uobličavanja Sourcea, što je u svijetu Divinityja sinonim za magiju. Korištenje Sourcea u većim količinama ima jednu veliku nuspojavu – ujedno se prizivaju i groteskna čudovišta iz druge, mračne dimenzije zvane Void.

Pogađate, vi se jedan od tih „nesretnih“ Sourcerera koje je biskup Alexandar odlučio poslati lađom u zatvor Fort Joyj smješten na izoliranom otoku. Naravno, spletom okolnosti vaš put do tamo će biti sve samo ne idiličan, a kada jednom dospijete na otok u jednom komadu, vaš jedini i najvažniji cilj bit će vam kako s njega pobjeći. Kako ćete ubrzo saznati, to je sve samo ne lak (i jedini) zadatak. I zapravo možemo biti sretni zbog toga.

Nije Witcher 3, ali…igra jako lijepo izgleda, uz gomilu idiličnih pejzaža i područja.

Već prilikom biranja našeg glavnog lika ukazuje se nesvakidašnji izbor – igrati kao naš unikatno napravljen lik ili preuzeti upravljanje jednim od 6 dostupnih NPC-ova, od kojih svaki ima vlastitu pozadinsku priču, osobnost, ponuđene dijaloge i na kraju questove? Da, ovo je bila prokleto teška dilema zbog koje sam dobrih pola sata proveo razmišljajući je li moj izbor najprikladniji. Izbor je samo vaš i s obzirom da u vašem partyju možete voditi ukupno samo 4 lika, morat ćete pažljivo birati. Posebnost Divinityja 2 je srećom i u tome da ostalih 6 unikatnih NPC-ova koje je moguće regrutirati nisu fiksno vezani uz određenu klasu, što znači da u startu od njih možete napraviti magičara, ratnika ili strijelca…ili što već želite. Koliko RPG-ova znate da vam nude „fiksne“ likove s ovakvim izborom?

Svaku od rasa moguće je prebaciti i u undeade. Nitko ih u igri naročito ne voli i smatraju ih abominacijama prirode, pa će lice morati prekrivati maskama i kukuljicama kako ne bi plašili sve uokolo. Na dizajnu i loreu je sudjelovao RPG veteran Chris Avellone!

Bitak Divinityja 2

Ne mogu ovo dovoljno naglasiti jer, osim što je borba bitna, od vas će tražit i odlično kombiniranje vještina svih likova, sve dok u jednom trenutku priče vaš izbor ne bude dodatno zacementiran. Bez obzira kako postupili, nemoguće je u jednom prelasku iskusiti sve što vam vaša postava likova i questova pruža, ali isto tako zbog toga ne biste trebali ni očajavati. Spomenuo sam kako je izbor likova bitan zbog borbe, a upravo je borbeni sustav na poteze u Divinityju 2 izbrušen i doveden do samog savršenstva.

Inventar kojemu se nema mnogo prigovoriti. Najbitnija stavka je zapravo što imate odijeljene bodove za fizički i magični oklop, pa stoga pazite što trpate na kojeg lika. Fizički je dakako prikladniji za one koji se borbe na blizinu.

Ali za početak da kažem kako je proširen broj dostupnih rasa, od kojih svaka ima svoje dodatne specifične bonuse (i ponekad slabosti). Primjerice Fane, pripadnik undeada i jedan od originalnih NPC-ova, bit će otporan na otrov i Deathfog u igri (koji ga ujedno i ozdravljuje), dok će ga liječenje ustvari oštećivati. Nadalje, dodane su nove klase poput zabavnog Metamorpha, Conjurera i Inquisitora, uz povratak ostalih 12 klasa već viđenih u prethodniku, poneke uz lagane izmjene i dostupnost nekih skillova.

Jednom kada posložite svog i nađete preostale likove za party (čije osobine i klase također možete mijenjati kako vam odgovara, kako sam i spomenuo), tad kreće prava zabava. A borba je upravo onako slično perfekcionistički duboka, zabavna i zahtjevna, kako smo imali prilike iskusiti i u prvom Divinityju.

Nije neuobičajeno da bojno polje na kraju bude prepuno različitih elemenata. Hoće li neprijatelj više koristiti okoliš ili vi? Izbor na višim težinama je očit želite li preživjeti svaki veći fajt.

Da navedem neke mogućnosti koje se pružaju u sukobima; vidite li negdje eksplozivnu bačvu blizu neprijatelja, zašto je onda ne biste zapalili s vatrenom strelicom vašeg rendžera i tako napravili eksploziju koja će oštetiti i moguće zapaliti sve u blizini? Ili zašto vaš magičar ne bi prizvao kišu koja će napraviti potom lokve koje možete pootom elektrizirati i time šokirati neprijatelje? Vaš mag može u obližnju vatrenu stihiju ili otrovnu lokvu teleportirati neprijatelja, ili možda povući ozlijeđenog kolegu iz prvih redova. Zašto ne šarmirati nekoga i natjerati da se bori za vas? Ili ne iskoristiti retreat skill za vašeg huntsmana, koji će potom otići na povišenu poziciju, koja mu daje mogućnost većeg dometa luka ili samostrela te bonusa kod štete?

Kombinacija je uistinu mali milijun (da ne spominjem uobičajene predmete, skrolove i k tome pasivne mogućnosti) i dobro posloženi likovi koji se nadopunjavaju će raditi čuda i pravi dar-mar na bojištu. Samo pazite na friendly damage, hehe. I dakako, osim vas igrača i ovisno o težini igre, neprijatelji će itekako koristiti sve što im je dostupno od skillova i okolinskih faktora.

U korištenju pripravaka i predmeta pomoći će vam svakako i crafting, koji je zadržan i u ovom nastavku te predstavlja velik niz mogućnosti slučajnog eksperimentiranja i onog kojeg ćete otkriti s receptima. Isplati se kombinirati jer ponajbolje potione i opremu moći ćete dobiti upravo craftingom.

Divinity 2 nagrađuje inteligentnu igru i ne bi trebali podcjenjivati zahtjevnost borbe na poteze samo zato jer imate vremena za razmišljanje. Igrati Divinity 2 već na classic (normal) težini je dobrano zahtjevno. Dobar raspored i postavljanje likova će ovdje biti od nikad veće važnosti, pa nije ni čudno ako borbe potraju i do sat vremena, da biste na kraju još morali neke suputnike „dizati iz mrtvih“. A ponavljanje borbe u slučaju Divinityja 2 nije napor, da je svaka igra ovako duboko razrađena poželjeli bismo da veći broj igara ima sustav borbe na poteze.

I sve se to odvija na još većim nivoima i raznolikijim prostorima u odnosu na prethodnika, prepunih dodatnih mogućnosti korištenja okoliša u vašu ili protivničku korist. Divinity 2 naprosto briljira pažnjom posvećenoj dizajnu i sitnim detaljima. Nije podcjenjivački, ali za ovu razinu produkcije (i dalje govorimo o projektu koji je dobrim dijelom financiran putem Kickstartera!) teško je primjetiti da ovo NIJE punokrvni AAA projekt i igra. Oku ugodna prezentacija popraćena je isto tako šarolikom postavom likova i antagonista. Uz jednu bitnu razliku u odnosu na prvotno izdanje prethodnog dijela – svi likovi su konačno sinkronizirani. I to počevši od vašeg društva u partyju, pa sve do ostalih NPC-ova, i na kraju do beštija i životinja s kojima je moguće razgovarati ako imate odgovarajući pet pal talent.

O, a kako su tek životinje u ovoj igri smiješne i imaju komične dijaloge, pa čak i mini opcionalne questove. Svako malo nailazit ćete na razne pse koji možda trebaju pomoć u egzistencijalnim pitanjima, kokoši koje su izgubile jaja, ili pak miša i kornjače koje treba spojiti. Pišanje od smijeha zagarantirano!

Životinje su često tu s razlogom, a krava nekad ne mora biti krava. Osim ako je bivša.

Uistinu, jedna od mnogih kvaliteta Divinityja 2 su upravo ovakvi trenutci kada možemo zaboraviti na spašavanje okolnog svijeta (i posljedično sebe). Divinity 2 često odlazi u sferu komičnih likova i dijaloga i, više nego kao manu, doživljavao sam to kao dobrodošli odušak od uobičajenog rješavanja svijeta od zlih necromancera i Magister reda kojemu su svi korisnici Sourcea zapravo dobar materijal za živuće marionete.

To nipošto ne znači da su ostali questovi monotoni. Gotovo uvijek ćete dobiti mogućnost dolaska do cilja na različite načine, pa isto takva širina prati i mogućnost rješavanja pojedinih questova. Hoćete li pobiti pola neprijateljske baze da bi došli do rješenja kako dalje, ili ćete pomoći par vilenjaka kojima je potrebna pomoć u pronalasku treće osobe, izbor je samo na vama.

Jedini pravi nedostatak koji ovdje imam je u quest logu, koji je prečesto nepregledan i definitivno vas ne vodi za ruku, što je za neke kvaliteta, a za neke mana. Reći ću samo da je ta nepreglednost izraženija u slučaju ako igrate kontrolerom (kao ja), dok je srećom quest log dosad već nadopunjen u trenutno najnovijoj zakrpi koju je Larian izbacio za igru.

Kako stvari stoje, velika je mogućnost da će sve slične zamjerke biti popravljene u dogledno vrijeme, sasvim sigurno prije nego se očekuje i službena najava te izvjesni izlazak konzolaških verzija, što će vjerujem obradovati još veći broj RPG ljubitelja.

A tek glazba u ovoj igri… Iako sam strepio hoće li Borislav Slavov na dostojan način zamijeniti nesretno i prerano preminulog Kirilla Pokrovskyog, strah se pokazao neopravdanim. Glazbene dionice u igri su sjajno pogođene, iznimno prikladne i nikad dosadne. Poslušajte samo ovu dionicu dok hodate idiličnim seoskim krajolikom Meadowsa:

https://www.youtube.com/watch?v=BksokWc3Da4

Naprosto sjajno za jedan nimalo manje važan segment jednog RPG-a.

Kraj putovanja ili početak novog?

Osim što je veći, ljepši, duži i sveukupno bolji u odnosu na prethodnika, Divinity 2 se ovaj put diči i lokalnom te mrežnom co-op kampanjom za do 4 igrača, ali isto tako i mogućnošću kompetitivne igre u areni. Ali čekajte, ni to nije sve! Igra vam nudi i mogućnost kreiranja vlastite kampanje unutar Game Master modea, u koji potom možete pozvati i prijatelje.

Divinity: Original Sin 2 je svijet mogućnosti, jedan od najboljih primjeraka kako bi trebao izgledati zapadnjački RPG koji više toga dopušta u igri nego što vas slijepo vodi kroz jedan tunel. Ni nakon 80 sati provedenih u igri ne mogu reći da sam sve vidio (iako ne pričam o suštoj veličini jednog Witcher 3 ili Bethesdinog TES svijeta) i s nestrpljenjem čekam što će još Larian Studios baciti pred mene, kao i što će biti sljedeći veliki projekt ovog studija.

Jedno je sigurno, s ovim RPG-om su napravili pravo malo čudo za okvire relativno skromne produkcije. Bolji RPG na poteze nismo mogli dobiti i teško da će u narednim godinama biti nadmašen, ako to već na kraju ne učini upravo Larian. Studiji s većim budžetom imaju što naučiti od ove ekipe kad je u pitanju gameplay, a sada možemo komotno zaokružiti i ostatak cjeline u kojoj su svi segementi igre (pod)jednako komplementarni.

{loadposition recenzija}