Recenzija | Fallout 4

Rekoše mi u redakciji: „Zero, pobogu, završio si nedavno Fallout 4, pa daj već jednom razriješi dilemu je li bolji Fallout 4 ili LEGO Dimensions. Kad smo već kod toga, mogao bi napisati i recenziju kako poštovani FFA članovi ne bi živjeli u posvemašnjem neznanju po pitanju kvalitativne vrijednosti F4.“

I što sam onda drugo mogao učiniti nego slegnuti ramenima i krenuti u ovaj krajnje nezahvalan i zahtjevan pothvat? Pa, evo i te željno iščekivane recenzije.

Pričati o Falloutu, a ne spomenuti prva dva Fallouta zapravo je grijeh. Upravo te igre su donijele postapokalipsu koju su mnogi zavoljeli iz više razloga, ponajviše zbog slobode izbora i humora. Nakon Bethesdinog preuzimanja prava na Fallout licencu dobili smo dva Fallouta, prilično drugačija od onih arhaičnih izometrijskih. Fallout 3 su neki kudili, drugi su ga obožavali. Ja sam srećom bio u ovoj drugoj skupini jer me u to vrijeme mnogo više tresla groznica i morbidna detaljnost Bethesdinih igara, sveg onog beskonačnog radioaktivnog sivila i fantastične ambijentalne podloge Inona Zura. Sve to, pa čak i više, ponovno smo dobili u Obsidianovoj viziji Fallout: New Vegasa. Priča je ovaj put bila mnogo kompleksnija, imali smo frakcije, odlične suputnike i, po običaju, krdo ozračenih i mutiranih nakaza koje samo čekaju da vam dođu glave, kao da nisu dovoljni i ljudski protivnici. Kao bonus tu je bilo i brdo tehničkih problema, koji su čak varirali ovisno o platformi na kojoj ste igrali igru (da, u Bethesdi i Obsidianu nisu briljirali tada, a slobodno se može reći da se situacija i nije mnogo promijenila ni danas, s tobožnjim novim engineom).

S pozitivne strane, drago mi je izvijestiti vas da je Fallout 4 preuzeo gotovo sve dobro iz Fallout: New Vegasa, pritom ponudivši Wasteland koji u mnogočemu nalikuje više onome iz Fallouta 3. 

Priča, okruženje, misije, likovi

U slučaju da ste gledali Bethesdine prezentacije (ponajviše onu na prošlogodišnjem E3-ju), onda znate da igru započinjete prije nuklearne katastrofe i kineskog bombardiranja SAD-a. Birate između muškog i ženskog lika kojeg je moguće prilično izmijeniti – i paf – već u prvi tren vas pogodi saznanje da vaš glavni lik konačno ima voiceover. Muška glasovna gluma glavnog lika nije me baš impresionirala kroz igru (tu je i ženski, naravno), ali ovo je svakako korak naprijed za cijeli serijal i standard koji očekujem da bude prisutan i u svim budućim nastavcima The Elder Scrolls igara. Ono što se isto tako brzo ispostavilo je reduciran pregled rečenica koje vaš lik izgovara. Sada je to više nalik Biowareovim igrama, no u Falloutu 4 ovo „kopiranje“ i ne djeluje tako dobro izvedeno, pa skraćeni dijalog zapravo više nervira nego što olakšava snalaženje. Na PC-u se to može ispraviti putem modova, no na konzolama ste osuđeni na Bethesdinu viziju prikaza dijaloga. Filmičnije je, ali ovo nije u duhu Fallouta. Ako ništa drugo, u igri je i 111 000 linija dijaloga, što je pak više od Fallouta 3 i Skyrima kombinirano!

Nakon intrigantnog uvoda i kasnijeg buđenja iz kriostaze nekih 200 godina kasnije, vi ste ponovno dobri stari Vault Dweller i cilj vam je pronaći otetog sina Shauna, jedinu osobu do koje vam je još stalo, pored vas samih. Kako to inače biva, u svemu tome ispriječit će se stotine sporednih stvari, lokacija, neprijatelja, pa će potraga za sinom možda pasti i na dno liste prioriteta. I nitko vas neće kriviti zbog toga. Netko ipak mora ispeći i to meso Deathclawa na laganoj vatrici jer nije pametno putovati na prazan želudac. A ni onaj plavi kombinezon nije nešto u čemu želite dočekati osobu do koje vam je stalo, je li, modni mačci?

A bostonski Wasteland je čak i lijepa destinacija – ako izuzmemo ghoulove, raidere na svakom koraku, super mutante, mirelurkere, mutirane pse, užasno naporne leteće kukce i još pokoje horor iznenađenje tu i tamo. Doista, ovo više nije pustoš, nego priroda koja nastavlja živjeti s onim što je preostalo. Svijet oko vas je šaren i pun boja, ali ujedno izopačen i nastran zbog nas samih i ljudske prirode.

Za razliku od većine Wastelanda, Glowing Sea naučit ćete zaobilaziti u širokom luku, osim ako vas questovi baš ne navedu da idete tamo.

Srećom, već po dolasku u prvo „sigurno“ odredište, Sanctuary Hills, shvatit ćete da niste bespomoćni. Iako su RPG elementi reducirani, novi sustav primarno usmjeren na perkove i njihovu nadogradnju je prilično dobar i nakon nekog vremena zacijelo ćete imati lika koji se stilom igre može prilično razlikovati od igrača do igrača. Na forumu se i dalje vode rasprave je li stealth način igranja previše OP (overpowered). Kao da to nije dovoljno, sada napokon imamo mogućnost do sitnih detalja modificirati oružja, oklope, proizvoditi kemikalije i bombe, kuhati jela i pića te graditi nastambe za preostalu populaciju ljudi. Mogućnosti je stvarno mnogo, a iako se ne čini da te sitnice rade razliku, kombinacijom raznih upgradeova i ulaganjem u pripadajuće perkove značajno ćete si olakšati igru i život u F4. Što je od presudnog značaja ako se odlučite za više razine težine. Moja topla preporuka je da posebice pažljivo skupljate ljepila i selotejp jer te su komponente od presudnog značaja za nadograđivanje osnovne opreme što ćete ubrzo i sami uvidjeti. Fallout 4 je sada igra u kojoj ima puno više smisla skupljati sve ono smeće na koje naiđete.

To je to, egzotična oružja se nađu s vremena na vrijeme. Dezintegriranje laserskim i plazmatskim oružjima je jedna od zabavnijih radnji u F4.

Što se tiče gradnje nastambi iliti utočišta po uzoru na megapopularni Minecraft, zacijelo će mnoge obradovati informacija da je taj dio igre uglavnom opcionalan, osim određenog questa koji od vas traži gradnju određene high tech opreme. U ovaj dio igre moguće je ulupati sate i sate igre, no osobno se nisam toliko time zamarao. Napravio sam neke osnovne questove izgradnje utočišta u Sanctuary Hillsu, porušio obližnje kuće i objekte koji su ionako bili u ruševnom stanju (dobijete resurse za to, srećom) i to je bilo to. Utočišta možete povezati trgovinskim rutama i tako si još više olakšati život, no realno, na hard težini ovo i nije nužno. I hvala Bethesdi na ovome.

Još samo da postavim par generatora, bandera, strujnih vodova, par kreveta, sjedalica, posadim kukuruz, mutirano voće, nađem par radnika… WTF, 4 ujutro je? Gradnju će valjda najviše cijeniti „majnkraftovci“.

I što kad se nabrijete i nadogradite svu opremu? It’s questing time, bitches! Srećom, ima ih podosta. Glavni quest je ogroman napredak u odnosu na Fallout 3, i kao što spomenuh, napokon imamo više frakcija, po uzoru na New Vegas. A kako s frakcijama inače biva, teško da ćete sve zadovoljiti, niti je to moguće, što znači da će kad tad doći vrijeme za odluku s kojom dovršiti igru. To ujedno ostavlja i prostor za priličnu trajnost jer da biste vidjeli sve (i dobilili trofeje/postignuća) ili barem veći dio igre, bit će potrebno  ponovno prelaziti igru ili nastaviti igrati od neke prijelomne točke, koju igra i neće izričito spomenuti. Izbor je, naravno, na vama. Nažalost, a to je ujedno i prigovor igri, u Bethesdi se baš i nisu potrudili što se završnih animacija i questova tiče, pa očekujte nešto u stilu Mass Effecta 3. Inače, tijekom dijaloga primijetit ćete i kako je animacija likova podosta napredovala. Sada napokon neverbalno signaliziraju igraču, izvode grimase i, ukratko rečeno, životniji su nego ikad. I dalje je to iza Biowarea, ali likovi barem ne djeluju „tupo“ i svakako su zanimljiviji nego prije već samo zbog tog segmenta koji ih čini boljim. To se posebno može reći za vaše NPC suputnike. Svaki od njih ima i svoj quest line, koji variraju od odličnih do onih samo dobrih. Moja zamjerka je da važnim likovima i dalje nedostaje neke veće dubine i opcija u ionako šturim dijalozima. Taj nedostatak je barem nadoknađen s kvantitetom, sada ih je kroz igru moguće regrutirati čak 13, ovisno o tome stvorite li uvjete za to. Pohvalna brojka u svakom slučaju, kao i sam dizajn. 

Jedini pravi suputnik koji vas neće osuđivati zbog vaših akcija. Dogmeat je tu da ostane.

Na nesreću, igra također ne nudi neku ogromnu slobodu u razrješavanju questova. Ovisno o karizmi i mogućnosti uvjeravanja, neke stvari će biti moguće odraditi na lakši način, no to i nije baš čest slučaj. Dakako, ovisno o vašim akcijama, mijenjat će se i odnos vaših suputnika prema vama. Ovo će biti važno za daljnji napredak u njihovim questovima i služi kao alternativa sustavu karme.

Sa suputnicima ili bez njih ubrzo ćete shvatiti i da se nije puno promijenilo u onom osnovnom gameplayu još od vremena Fallouta 3. Iako je osjećaj napucavanja sada mnogo bolji, dijelom zahvaljujući i programerskoj asistenciji još jednog Zenimaxovog studija – id Softwarea, život u igri i dalje si možete olakšati ulaskom u V.A.T.S. mod. Ovaj put ulazak u V.A.T.S. se ne pauzira, već samo jako usporava igru na što će isto trebati ponekad pripaziti. Nivoi su sada uglavnom veći, a uz to u dosta situacija i dalje imate neku mogućnost za kreativnim prolaskom, tipa hakiranjem robota i mitraljeskih topova, postavljanjem mina, obijanjem sefova i sličnog. A kada vam sve ostalo dosadi, uvijek možete uskočiti u power armor i pokazati neprijateljima čija mater crnu vunu prede. Jer power armor je sada jako moćna oprema, i upravo da bi se ograničila njegova upotreba, isti će biti potrebno popravljati i napajati fuzijskim jezgrama, kako biste ga uopće koristili. No jednom kada se u njemu nađete, imat ćete popriličan osjećaj moći i zaštitu od radijacije, koja je jako bitna u određenim dijelovima igre. I da, kad smo kod toga, Pip Boy mini-igre su zgodne za 2D nostalgičare.  

Jednom kad usavršite modificiranje, ovakve i slične stvari postaju pravo osvježenje u igri.

Tehnička i glazbena strana

Moram i to reći, grafički gledano, igra me razočarala. Ovo je trebao biti next gen Fallout, a praktički sam kroz cijelu igru imao dojam kako igram Fallout 3.5. I dalje se primjećuje prastari grafički pokretač, s čestim padovima frame ratea neovisno o tome što se događa na sceni (što je bilo izrazito prisutno na područjima tipa tvornica Corvega), modeli likova nisu baš bajni, a teksture nekad znaju biti katastrofalne. S obzirom da sam igrao na visokim detaljima na PC-u, možda sam još i dobro prošao. Prije službene zakrpe koja je popravila neke probleme, situacija na konzolama je bila čak i lošija, uz hrpu scenarija da igra ne može držati ni stabilnih 30 FPS-a. Nažalost, Fallout 4 je i dalje primjer Bethesdine igre koja ne briljira grafički i koja negativnu pažnju privlači upravo ovim aspektom, bez obzira na ogroman svijet krcat raznim zanimljivostima. S obzirom da su neki problemi već riješeni zakrpama, ostaje nada da će igra biti dodatno ispolirana i u onim budućim. 

Međuplatformske razlike nisu drastične, ali ako ste u mogućnosti i imate jači PC, igranje na toj platformi je uvijek najbolje iskustvo, kao i u dosadašnjim Bethesdinim igrama.

Što je lošije, razni bugovi događat će se svako malo. Od NPC likova koji se zablokiraju, padnu u borbi, pa nastave lebdjeti na guzici nakon oživljavanja, do nemogućnosti izdavanja naredbi, zbugiranih perkova, questova, pa sve do teglećih Brahmina koji se znaju stvoriti u sobi od 2 kvadrata. Ima tu svega, pa pripremite živce i svako malo spremajte. Prilično aljkav posao Bethesde i ova igra im ne služi na čast što se tog aspekta tiče. Zlobnici bi rekli: „A što ste drugo očekivali?“

Da, ovo gore je dvoglava krava u malom sobičku. Moj novootkriveni bug u F4 zauvijek ovjekovječen na FFA. Pa vi recite da nemamo ekskluziva.

Glazbeno, igra je i dalje sam vrh. Ambijentalna glazba ovaj put djeluje malo slabije od, primjerice, one u Falloutu 3, no licencirane i novostvorene pjesme samo za ovu igru ispravljaju ovaj dojam. Kad se tome doda i voiceover, Fallout 4 je igra koja i zvučno zadovoljava. Glavna tema opet razvaljuje, a-ha.

Završna riječ, dvije

Fallout 4 me nije razočarao. Dostavio je gotovo sve što je obećano, a ogroman svijet i aktualnost koju će zajamčiti neizbježni DLC sadržaji ukazuju da će Fallout 4 u RPG krugovima i dalje biti naslov koji će se često spominjati i o kojem će se pričati. Modovi na PC-u su dodatna dimenzija i tu bi s razlogom mogli ponovno očekivati jako mnogo ako vas to zanima. Međutim, nemoguće je previdjeti propuste i nedostatak pravog napretka u ovoj igri. Dok, primjerice, CD Projekt RED radi ogromne, gargantuanske korake naprijed svakim novim Witcherom, a dijelom i ostala AAA konkurencija kao što je Bioware, Fallout 4 ponekad djeluje kao igra koja je u nekim segmentima zaostala u vremenu, bez pravog dizajnerskog pomaka. U slučaju da se navučete na igru, postoji dobra mogućnost da zanemarite veći dio propusta i greški. Ali  osobno se ne mogu oteti dojmu i da je „Minecraft“ dio uglavnom suvišan i u konačnici loše prezentiran. Nakon što su se dojmovi slegli, Fallout 4 je vrlo dobra igra, svakako par ljestvica iznad prethodnog Bethesdinog Fallouta, ali za sljedeći nastavak u serijalu očekujem doista poboljšanu i tehnički sređenu igru koja će donijeti neke značajnije i svrsishodnije novitete, poglavito u gameplayu. Samo da to ne uključuje i daljnje odbacivanje RPG elemenata i pristup prilagođen još široj publici, kojeg ionako ima sasvim dovoljno već sada.

Fallout 4 recenzija

80

Nakon što su se dojmovi slegli, Fallout 4 je vrlo dobra igra, svakako par ljestvica iznad prethodnog Bethesdinog Fallouta.

Kako ocjenjujemo?