Recenzija | Need for Speed (2015)

Povratak u (neonsku) prošlost.

Za početak bih se htio osvrnuti na nešto. Očekivanja su vrlo nezahvalna stvar. O tome kako ih postavite ovisi daljnje iskustvo. To se, naravno, ne odnosi samo na videoigre. Tko otiđe gledati, recimo, Avengerse očekujući dramsko iskustvo Downton Abbeyja, grdno će se razočarati. Ali, ako znate što vam se sprema, vjerojatno ćete lijepo i bezbrižno uživati u sinergiji i interakciji likova, odličnim specijalnim efektima te, naravno, cheesy onelinerima. Upravo ta očekivanja mogu jako puno utjecati i na ocjene velikih i poznatih kritičara. Vidjeli smo to na mnogim primjerima, naročito u zadnjih par godina. Nepravedno su padale neke igre, dok su druge pak dobivale velike ocjene iako su bile reciklaža postojećih. Da ne duljim previše o tome (ionako ću to spomenuti u nekoj od idućih recenzija), idemo na glavnu stvar.

Bilo je to 2003. godine. Moj prvi dodir sa „Nitvor Spid“ franšizom. Tada još nisam imao PlayStation te sam igrao malo drugačije igre nego danas. RPG je bio i ostao jedan od glavnih pokretača mojih prstiju, ali kako sam bio samo na PC-u, obožavao sam strategije i avanture. Te godine izašlo je mnogo genijalnih igara od kojih su neke postale kultni klasici – KOTOR, Warcraft III: The Throzen Throne, Max Payne 2. Ali kako sam uvijek volio isprobavati nove stvari, probao sam i taj famozni NFS: Underground. Išao sam bez ikakvih očekivanja, ne znajući što mi se sprema, a ostao apsolutno oduševljen. Sjeo mi je kao budali šamar. Nakon mnogo sati u svim tim strategijama, sjesti ovdje za volan nekog od dragih mi japanskih automobila bio je potpuni gušt. Tome je pridonio i dobar tuning automobila, odličan soundtrack i mnoštvo tipova utrkivanja.

Igra se očito dopala i drugima te je odmah druge godine izašao i Underground 2; vrlo sličan jedinici, ali veći u svakom aspektu igre. Više automobila, više modova, puno detaljniji tuning (neonke!) i najbitnije – free run opcija. Za kompletan osvrt moram još spomenuti i NFS: Most Wanted, koji je izašao odmah iduće godine, a uveo je i zadnju stvar s kojom je ovogodišnji NFS povezan – policijske potjere, koje su se zadržale i u većini nastavaka. Most Wanted ostao je najprodavanija verzija igre do danas. Bilo je tu svega i svačega nakon toga, od pokušaja simulacije (Shift) do obrade starih hitova (Hot Pursuit), pa čak i MMO-a (World), ali su napokon odlučili uzeti godinu dana pauze (do tada su nove igre izlazile svake godine), fokusirati se čvrsto na rad i pokušali rekreirati ono što je ove tri igre (U1, U2, MW) učinilo hitovima. Jesu li uspjeli?

Priča

Kao što sam ranije rekao – očekivanja. Ovo nije jedan Godfather ili pak Mass Effect. Od Need for Speeda očekujem neku zabavnu trash priču između utrkivanja i sređivanja automobila. Upravo to sam i dobio. Čak i više. Cijela priča napravljena je kao pravi film, nema tu CGI karaktera, već pravih glumaca. Jednog sam čak sreo u odličnoj britanskoj krimi seriji – Happy Valley. Igra prati nas kao glavnog lika kojeg zamijeti upravo navedeni glumac te nas upozna s ostatkom svoje ekipe. Svatko od njih fan je jednog od automobilističkih ikona iz stvarnog života (Magnus Walker, Ken Block, Akira Nakai, Risky Devil, Shinichi Morohoshi). Cilj igre je postati ultimativna ikona, pobijedivši ovih pet.

Cutscena ima jako puno i zbilja nisu jako užasne. Malo hodaju po rubu da bude cheesy i nepotrebno, ali dobro su izbalansirane do te mjere da nisam ni jednom požalio što se ne mogu prekinuti. Zgodan je element što pokušavaju biti čim više interaktivne, pa se likovi često ubacuju vrlo blizu u kadar ili se pak s nama fistbumpaju i highfiveaju. Stvarno doprinosi osjećaju interakcije.

Zvuk i slika

Meni igra izgleda odlično. Nisam naletio ni na jedan pad FPS-ova. Ne vrti se na 60 frameova, već na zaključanih 30, ali je zbilja igrivo. Prezentacija je, kao što sam gore spomenuo, vrhunska. Dobar element je također kombinacija tih live glumaca i scena s našim CGI autom u garaži. S jedne strane je šteta što se cijela priča odvija po noći jer zbog toga nedostaje malo raznolikosti, ali to je bilo za očekivati s obzirom da se radi o rebootu Undergrounda.

Auti izgledaju prekrasno i apsolutno detaljno. Mislim da ih ima pedesetak. Kustomizacija je vrlo detaljna i ekstenzivna. Može se modificirati praktički svaki dio auta. Od dijelova (felge, branici, spojleri, rubovi, usisnici, hauba…), preko raznih naljepnica kojih ima brdo, do detaljnog namještanja boje. A prema posljednjoj najavi, ni tu nije kraj jer vrlo brzo stiže besplatni update s mnoštvom dodatnog sadržaja (neonke!).

Ghost Games su očito i sami ponosni na izgled igre jer je auto moguće parkirati na mnogim mjestima u gradu i snimiti screenshot (odnosno snapshot kako se zove u igri) koji prikazuje naš trenutni auto na tim izoliranim lokacijama. Sam grad je također dovoljno raznolik da vožnja po njemu ne dosadi prebrzo. U svakom slučaju, vizualno je posao odrađen jako, jako dobro. Grad je prekrasan, auti su odlični i najbitnije – nema nikakvog pada performansi.

Prvi veći minus zasada mi je glazba. Jednostavno mi nije sjela kao u gornje tri igre gdje je uz elektroniku bilo i dosta rocka, metala i industriala (Disturbed, Rob Zombie, Static-X, Queens of the Stone Age…) Ali to je do ukusa. Mlađoj generaciji ili ljubiteljima takve glazbe će možda ovaj soundtrack biti odličan. S druge strane, zvuk automobila je odličan. Isto tako i sudari zvuče odlično. Tu bih trebao napomenuti da se na autu vide i tragovi sudara iako nisam primijetio da utječu na performanse.

Gameplay

Kako se priča vrti oko naših pet kompanjona i njihovih uzora u vidu pet automobilističkih ikona, tako je i gameplay prilagođen tome. Svatko od njih ima svoj stil vožnje te moramo savladati svih pet (Speed, Style, Build, Crew i Outlaw) kako bismo postali ultimativna ikona. Ne samo što su tipovi utrka drugačiji, već tih pet zasebnih mehanizama utječe i na skupljanje experiencea koji se u igri zove reputacija (REP), a raste s bilo kojim od ovih pet elemenata. Tako, primjerice, Speed poene dobivamo brzom vožnjom (tko bi rekao), Style za driftanje, Crew vožnjom u zavjetrini, Build modificiranjem automobila i savršenim korištenjem NOS-a, te Outlaw uništavanjem grada i bježanjem policiji (ovo se skuplja daleko najlakše). U igri postoji i nešto što se zove “perfect moment”, a postigne se kombiniranjem svih pet elemenata odjednom.

U igri osim spomenutih vizualnih modifikacija postoji naravno i nadogradnja mehaničkih elemenata. Otključavaju se ili na posebnim mjestima u gradu, ili rješavanjem nekih misija, ili pak dostizanjem određenog nivoa reputacije. Isto tako, postoji baš i podešavanje raznih dijelova kako bi auto više odgovarao vašem stilu vožnje. U grubo se svodi na razliku između dobrog držanja cesta, te lakšeg driftanja. Sami mehanizam vožnje je, kao i u većini NFS naslova, više za arkadnu publiku nego za ljubitelje simulacija. Nekome to odgovara, nekome ne, no s obzirom o kakvom se settingu i naslovu radi, čini mi se da je to prigodno.

Misije se dobivaju na in-game mobitel koji se može koristiti za ponovno preslušavanje poruka, gledanje mini-mape te pregled dosegnute reputacije. Dobra je stvar što nije potrebno voziti na svaku utrku, već postoji opcija teleporta na lokaciju. Isto tako postoji i opcija za brzi odlazak u garažu. Mapa grada je dobro napravljena, detaljna je i pregledna. Zgodan mali detalj je da kad se zumira, in-game glazba postaje glasnija.

Tipovi utrka su većinom klasični, pa tako imamo utrku u par krugova, sprint od točke A do točke B, običan drift s vremenskim rokom, timski drift gdje se mora držati priključak s protivnikom, ali imamo i zadatke koji uključuju policiju. Tako postoje misije gdje se mora napraviti šteta u određenoj visini ili pak uspješno pobjeći policiji nakon određenog vremena. Imamo i neke vrste dodatnih misija kojima je cilj da se malo razgleda grad, pa to uključuje gore navedeno skupljanje lokacija na kojima se pozira s automobilom, pravljenje donuta (prženje guma ukrug) te traženje dodatnih dijelova za auto. Dok se razgledava grad u free roamu, mogu se vidjeti i druge utrke koje trenutno nisu dostupne, budući da se otključavaju s dosegnutom razinom reputacije.

Budući da dugo nisam igrao NFS, trebalo je malo vremena za privikavanje na kontrole, naročito na drift koji baš ne oprašta pogreške. Svaki dodir s preprekom briše trenutno zarađene bodove (ne od početka, već u tom trenu). Naročito je teško raditi drift dok se prati protivnik, ali vremenom se izvježba. Drugi nedostatak je rubber banding, odnosno catch up AI vozača. Naime, ne može se voziti toliko savršeno koliko oni mogu uspješno pratiti, pa se tako ista utrka može prijeći s jednakim ishodom, bez obzira jeste li ju prešli za 3 ili 4 minute. Novi update, koji samo što nije izašao, trebao bi riješiti taj problem. Jedna dodatna stvar vezana uz drift je vrlo zanimljivo izvedena kamera u driftanju pod velikom brzinom – cijela kamera se filmskim efektom nagne u stranu. Vrlo efektno, ali nekima možda i neće odgovarati.

Na kraju dolazimo i do najvećeg kamena spoticanja – igra je uvijek online. To je razlog zbog kojeg su mnogi odmah odustali od kupovine. Naravno, razlozi su mnogi. Koliko god da neki vole voziti s društvom, toliko je gušt jednostavno uzeti pauzu od svih multiplayer igara te u miru provozati svog virtualnog metalnog ljubimca. Nadalje, neki nemaju uvijek dostupan internet. Konzola se uzme na odmor, na ljetovanje, bilo gdje, pa je nepotrebno inzistirati na always online, zato što je always online igru nije ni moguće pauzirati. U današnje vrijeme kada mnogi igraju multiplayer, jasno je zašto je on u igri, ali definitivno je trebalo ostaviti opciju da se igra solo.

Još jedna sitnica koju bi trebalo spomenuti vezano uz gameplay su daily challenges. Svaki dan postoje 3 nova izazova čijim rješavanjem se mogu otključati dodatni dijelovi za automobil.

Zaključak

Dobro je što su EA i Ghost Games uzeli pauzu i posvetili se izradi ove igre. Ljubav prema igri vidljiva je u skoro svakom segmentu. Engine je genijalan, vizualno je prekrasna, zvukovi su odlični, modifikacija ima pregršt, a priča i likovi su iznenađujuće dobro odrađeni. Pohvale i za to što nema mikro transakcija, a koliko vidimo, novi sadržaji će dolaziti. Prvo veće ažuriranje dolazi vrlo brzo, a sadrži dosta novosti. E sad, kao što smo rekli na početku, bitno je znati što očekivati. Ako očekujete neku ultra realnu simulaciju, ovo nije za vas. Ako ste voljeli Underground 1 i 2, te Most Wanted, s driftanjem, bježanjem policiji i modifikacijama automobila, velika je šansa da će vam se ovo dopasti.

{loadposition recenzija}