Recenzija | Alan Wake 2

Prazan ekran. Riječi kruže oko mene žudeći da ih na 
pravilan način pretvorim u rečenice. 
“Stigao je kod. Opet kasno ”, zavapio je urednik.
“Jesi li i dalje zainteresiran?”
Prazan ekran poprima oblik teksta. Ne mogu definirati 
o kakvom je tekstu riječ. Kašnjenje nagovješta horor priču. 
Ovo nije priča koju sam htio. Ovo nije početak kakav sam zamišljao. 
“Pošalji”, uzvrati recenzent.
Kvarner je moj Cauldron Lake. Tipkovnica je moj pisaći stroj. Sjena 
Alan Wakea postaje sve jasnija. Bližim li se tamnijoj strani ili 
Wake mojoj, racionalnoj strani? Prevario sam se. Ovo nije horor priča. 
Ovo je nešto mnogo gore. Ovo je stvarna priča. Ova priča je monstrum.
				                  Stranica 1

Dugo vremena se čekalo na nastavak putovanja nesretnog i vječito zbunjenog pisca. Remedy ga je godinama držao zatvorenog na tavanu za pisaćim strojem pomoću kojeg se na različite načine pokušavao izvući. No tama je bila prejaka, presnažna, pomalo i neizdrživa.

Nitko nije znao hoće li Wake ikada više ugledati svjetlo dana. Jedino svjetlo koje je naučio poznavati je bilo iz njegove svjetiljke. Svjetiljka koja je s godinama oslabila. Sve dok se iznenada nije pojavio DLC u jednoj drugoj Remedyjevoj igri. Mnogi su tvrdili kako je svijet Controla smješten u istom svemiru s Alan Wakeom, a DLC pod nazivom AWE bila je potvrda tome.

Echoes of the writers dream

Na samom početku bitno je napomenuti kako je Alan Wake 2 direktni nastavak na prijašnju igru. Apsolutni je imperativ završiti prvi nastavak ako želite u potpunosti shvatiti i nesmetano uživati u ovom naslovu. Naravno, možete pogledati i kratki osvrt na dosadašnje događaje, ali veliki dio likova, dijaloga, stranica knjige, obavijesti po panoima i pločama, radio i TV emisija, dodatnih aktivnosti i skrivenih dokumenata se odnosi na događaje iz prvog Alan Wakea. S tim na umu, pogledajmo u što se ovog puta naš dragi pisac upustio.

Nije ni svjesna što ju uskoro čeka.

We all need to question what’s real

Radnja igre smještena je trinaest godina nakon događaja iz prvog dijela. Bright Falls je zahvatio val misterioznih ubojstava što je zaintrigiralo FBI koji šalje dvoje agenata kako bi istražili razlog nemilih događaja. Jedan od agenata je Saga Anderson – centralna figura čitave igre. Upravo ćete s agenticom Anderson provesti većinu igre i pokušavati povezati raštrkane kockice čije će se rješenje svakim satom igre činiti sve zamršenije i kompliciranije. U tom mračnom i zapetljanom putovanju pomagat će vam kolega Alex Casey. Tu već dolazimo do prvih upitnika nad glavom.

Glavni protagonista Wakeovog mega uspješnog serijala knjiga zove se također Alex Casey. Alanova odluka da ubije Caseya i na taj način uguši svoju zlatnu koku zbog koje je postao svjetski poznati i renomirani pisac, dovela je do gubitka inspiracije i umjetničke blokade zbog čega je Wake završio u Bright Fallsu u prvom nastavku. Ako još uzmemo u obzir da agent Casey neodoljivo, možda i previše podsjeća na najpoznatijeg Remedyjevog murjaka, upitnici nad glavom se krenu razmnožavati. Je li Wake oživio Alexa Caseyja kako bi mu na neki način pomogao? Je li Max Payne također plod Alanove mašte? K vragu, šta se tu događa.

“We all know eachother around here”

Radnju možemo podijeliti na dva dijela – naizgled stvaran i realan dio Bright Fallsa i okolice Cauldron Lakea gdje igramo sa Sagom Anderson, te tamna strana New Yorka iz kojeg se pokušavamo izvući s Alan Wakeom. Oba dijela su podijeljena na poglavlja i prate zasebne radnje koje se u nekim momentima isprepliću. U pojedinim situacijama mi je nedostajao kratki sažetak događaja prije svakog poglavlja, kakav je bio prisutan u prošlom nastavku. Složenost priče zahtjeva konstantnu usredotočenost i vrlo lako vam neke stvari mogu promaknuti.

Djeluje poznato.

Svijet Bright Fallsa polako se urušava pred očima njegovih stanovnika. Nekoć pitoreskno i turističko mjesto zrači depresijom, a ulice krase zatvoreni dućani i pokisli ljudi koji počinju shvaćati kako se nešto uistinu događa s njihovim gradom. Prolazit ćete poznatim ulicama, koračati poznatim zgradama i pričati s poznatim ljudima.

Bright Falls i njegova okolica izgledaju predivno, a dizajn mape otvorenijeg je tipa u odnosu na prethodnika. Šuma oko Cauldron Lakea skriva mnoge tajne u obliku FBC (Federal Bureau of Control) dokumenata koji otkrivaju njihovu zainteresiranost za događaje oko jezera, zagonetke čijim rješavanjem možete dobiti vrijedne potrepštine ili pak kutijice za doručak u kojima se nalaze resursi za nadogradnju oružja.

No glavni razlog istraživanja mračnih puteljaka je skriven u Saginoj glavi. Značajan dio igre provest ćete kopkajući po njenim mislima. Sve bitne stavke na koje nailazite u svijetu Saga stavlja na zid, gdje povezuje dokaze i pokušava doći do racionalnog objašnjenja za neugodan položaj koji ju je snašao. Detaljnije istraživanje donosi više dokaza, a samim time jasnije shvaćanje situacije u kojoj se nalazite.

Osim slaganja dokaza, u njenoj glavi vode se i razgovori s ljudima koje susrećete. Svojevrsno policijsko ispitivanje daje vam nove informacije koje možete iskoristiti u stvarnom svijetu. Koliko god neugodno bilo, zbog neprestane opasnosti neumornih beštija, istraživanje okoline donosi vrijedne informacije i daje širi spektar ionako kompleksnoj priči.

Čitatelj se pokušava oduprijeti porivu preskakanja recenzije. 
Zanima ga samo ocjena. Je li bolji od prvog dijela? Je li ispunio očekivanja? Je li bio vrijedan čekanja? Ocjena 75. 
Obrva se lagano podiže dok crte lica formiraju 
zaintrigirani oblik. To ne može biti istina.
“Spasi me“ promrmlja Alan stojeći iza mene u kutku mračne sobe. Čekaj Wake, pokušavam spasiti sebe.
                         Stranica 2

Kompleksnost priče manifestira se kroz njenu slojevitost. Onog trena kad pomislite da ste shvatili samu srž radnje pojavi se nova stranica Wakeove knjige ili se nađete usred pustog New Yorka u nepoznatom vremenskog periodu. Iako se istovremeno odvija mali svemir plotova i subplotova, ubrzo ćete shvatiti kako ritualna ubojstva diljem okolice Bright Fallsa kriju željno tražene odgovore. Dok Saga Anderson traži kult odgovoran za ubojstva u stvarnom svijetu, Alan Wake traži razum u tamnom mjestu.

“I write to escape”

Tamni New York preslika je psihičkog stanja Alan Wakea. Sablasne ulice ispunjene sjenama i glasovima koji zazivaju njegovo ime, podzemna željeznica čiji tuneli kriju više pitanja nego odgovora, pakleni hotel iz pera Stephena Kinga. Već u prvom poglavlju tamnog mjesta shvatit ćete zašto je riječ o horor igri. Atmosfera je oduvijek bila igrin glavni adut, a u ovom nastavku otišli su stepenicu više.

Noć, kiša i prazne ulice. Recept za katastrofu.

Iako je tamno mjesto linearnije od područja Cauldron Lakea, dizajn poglavlja smještenih u New Yorku stvaraju dojam veće raznovrsnosti i složenosti. Jedan od razloga je i Alanova moć mijenjanja scenarija. Saga ima imaginarnu sobu u glavi s dokazima, a Wake pisaći stroj pomoću kojeg možete napisati različite scenarije koji mijenjaju izgled i ugođaj mjesta u kojemu se trenutno nalazite.

Osim pisaćeg stroja i uobičajenog arsenala oružja, na raspolaganju vam je hvatač svijetla. Wake po uzoru na Dumbledorea može uhvatiti svijetlost određenih lampi ili farova automobila i preseliti svijetlost na neku drugu lokaciju. Svijetlo mijenja scenu baš kao i pisanje različitih scenarija. Te promjene će vam često napraviti pomutnju pa se nemojte libiti isprobavati različite scenarije dok ne nađete ono što se od vas traži.

“Whose story are you living in, Mr. Wake?”

S obzirom da je glavni fokus stavljen na horor aspekt, veći dio igre marljivo ćete skupljati resurse kojih će uvijek nedostajati. Nemojte očekivati učestalo napucavanje i na tone baklji – izbjegavanje sukoba višestruko će se isplatiti. Borbe se i dalje odvijaju uz kombinaciju svjetiljke i oružja, s time da je funkcioniranje svjetiljke malo izmijenjeno. Baterije se nemilice troše i niti paket od 20 komada na akciji u Pepcu vam neće biti dovoljan da mirno privedete boss borbu svome kraju.

Atmosfera je upotpunjena fantastičnim zvukom koji će vas čitavo vrijeme držati na rubu živaca. Od vanjskih faktora poput šuma vjetra koji sa sobom nosi šaptaje i zazivanja iz dubine šume, zvuk grebanja tkanine jakne prilikom okretanja Sage, tapkanja po uvijek prisutnim lokvama, do padanja kapi s ruzinavih cijevi jezivih hodnika i škripanja podova. Slušalice će biti vaš najveći neprijatelj.

Scenarij i dijalozi su na zavidnoj razini i vidljivo je kako su Sam Lake i Remedy i ovaj put odlučili posuđivati iz kultnih filmskih i televizijskih ostvarenja. Grafički prikaz određenih sekvenci i lov na Cult of the Tree u Bright Fallsu neodoljivo podsjeća na prvu sezonu True Detectiva, Twin Peaks se još uvijek može pronaći u mnogim stvarima, Twilight Zone je opet prisutan u obliku Night Springsa. Alan Wake je oduvijek koketirao s glazbenom i filmskom umjetnošću, a u ovom naslovu to dolazi do još većeg izražaja.

“Are we all in your story Alan?”

Osim s glazbom i filmom, Alan Wake 2 koketira i s tehničkim problemima (na PS5). Iznenadna promjena svijetlosti i doba dana je uobičajena pojava, framedrop se još češće javljao, a zbog čudnog buga morao sam ponavljati drugo poglavlje Bright Fallsa. Vjerujem kako će spomenuti nedostaci biti uskoro otklonjeni, ali uz tehničke nedostatke igra krije još par slabih točki. Saga će redovito prolaziti kroz manja stabla i grane kao da ne postoje, potrošene čahure će padati kroz pod, a kompleksnost radnje zahtjeva jako dobro poznavanje tematike.

“Ostali ste uz mene do samog kraja. Hvala vam na 
tome" ponosno izjavljuje recenzent. 
Noć se nadvila nad grad. Vjetar se pojačava. Iz 
daljine dopire zvuk pisaćeg stroja. 
“Nije dobro. Nikada neće biti dobro. Oni zaslužuju 
bolje. Oni zaslužuju najbolje“ govori nepoznati glas. 
Iz mraka doleti list papira. 
Recenzija | Alan Wake 2
         By
    Sandi Damjanić
      Alan Wake
Nije jezero. Nije ocean. Veće je od svih nas.

“I know who I am now. I know that I can write my own fate”

Osjećat ćete se izgubljeno, zbunjeno, ispunjeni žudnjom za odgovorima kojih će svakim trenom biti sve više. Slično iskustvo imat će i veterani Alan Wakea. Svako odgovoreno pitanje vuče za sobom mali mikrokozmos potpitanja za koje ćete vječno tražiti odgovore. Možda je u tome poanta. Možda je tama toliko jaka da zamagljuje put do željenih odgovora. Možda Alan Wake upravo to i želi. Sam. Za pisaćim strojem. Negdje među nama. Možda smo mi kod njega. Jedan pisac je jednom rekao: “Neodgovorena misterija ostaje s nama najduže i nje ćemo se na kraju najviše sjećati.”

Alan Wake 2 recenzija

90

Ponajbolja igra horor žanra modernog doba opravdala je svoje ime i velika očekivanja.

Kako ocjenjujemo?